Znanje može pokvariti ljude

Skoro slušam jednog šejha kad mu je došao čovjek na jednom samitu i kaže šejh: “Po mojoj odjeći vidio je da sam iz Saudijske Arabije. Sjeli smo za sto, bilo nas je osmoro-devetoro. 

Upitao me je: “Jesi li ti iz Saudijske Arabije?” Rekoh jesam. 
– “Vi ste ljudi koji ne vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Iz vedra neba pa u rebra. 
– “Kako ne volimo Poslanika?” 
– “Vi ne obilježavate mevlud. Samo vi ne obilježavate dan rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”

“Dobro, mogu li porazgovarati s tobom? Odmah da ti kažem, volimo Poslanika više od svega, osim od Allaha. I baš zato što ga volimo, nećemo to da činimo. Odgovori mi samo na nekoliko pitanja. 

– Je li obilježavanje mevluda dobro djelo ili grijeh? 
Kaže ovaj: “Dobro djelo.” 
– Je li Poslanik znao za to dobro djelo ili nije znao? 
Kaže: “Znao je za to djelo”. Jer ne može da kaže da nije znao.

– “To dobro djelo je li prenio ummetu da ga obilježavaju ili je sakrio?” 

Ovo je srž, jer Allah Uzvišeni kaže: “O Poslaniče, dostavi ono što ti se objavljuje od tvoga Gospodara.” A je li Poslanik prenio ummetu da obilježavaju mevlud? Nije prenio, nije dostavio.
________________________

Evo kako se jedna stvar na jednostavan način može predstaviti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ovo dostavio ummetu, što povlači sa sobom da nije znao, što povlači sa sobom da nije dobro djelo u osnovi. Zato ne obilježavamo mevlud. Nije ga obavljao ni Ebu Bekr, ni Omer, ni Osman ni Alija. Niti Ebu Hanife, niti Ebu Jusuf…

Ali je poenta ovdje šta? Nije poenta da sad odeš i raspravljaš s ljudima, već kako čovjek može doći do istine na jednostavan i blag način. Nakon ovakvog obrazloženja, ovaj čovjek je prihvatio ovo mišljenje o neobilježavanju mevluda i postao je od onih koji pojašnjavaju da je to novotarija i neispravno. 

Hoću da kažem kako čovjek treba da ima jednostavan način u prenošenju znanja i koliko je potrebno da posjeduje blagost u tome. Zamisli da tebi neko dođe i kaže: “Ti ne voliš Poslanika!” Odma’ bi mu obrusio. Međutim, onaj koji poziva Allahu, on poziva Allahu a ne sebi. Onaj ko te uvrijedi nije srušio islam već je udario na tebe, pa na tome saburaj. Onaj ko hoće da pomogne Allahovu vjeru ne gleda na sebe i svoj nefs.

Kaže imam Šafija, a ovo zapamtite: “Volio bih da svo znanje koje sam napisao da se ljudi okoriste od toga a da se meni ništa ne pripiše.” A kod nas je glavna stvar hoće li se nama pripisati. Da kažeš da si učio kod ovog, kod onog…

Ibn Hibban kaže, parafraziram: “Ne isplati se da čovjek traži znanje a da ne bude iskren. Jer ako počne tražiti znanje a ne bude iskren, napraviće nered Allah samo zna koliko.” 
______________

Koliko je ljudi koji idu putem traženja znanja ali su napravili haos, radi čega? Jer hoće da se sve on pita. Da Allah popravi stanje nas koji govorimo. Mi često dok govorimo pomislimo: “Ja sam imam Ahmed svog vremena. Ono zlo koje sam ja vidio i na koje ja ukazujem svi moraju ukazivati. Ako neko protiv mene kaže, on je protiv islama rekao.” Halo bolan, kakav ti, kakav imam Ahmed…

Znanje može pokvariti ljude ako nije iskreno. Zato ko god traži znanje dobro nek se zapita zašto traži znanje. Da ne bude od onih koji su spomenuti u hadisu: “Ko traži znanje da bi raspravljao sa neznalicama neće osjetiti miris Dženneta.” Blago i lijepo pozivanje, ostavite se rasprava.

Dževad Gološ