Ispovjest jednog bošnjaka iz Norrköpinga

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Ja od kako znam za sebe vjerujem u Allaha swt, medjutim nisam bio od onih koji su praktikovali vjeru od svojih malih nogu. U uzoj porodici mi je jedino majka vjerovala u Boga, ali je dolaskom djece i okolina u kojoj se zivjelo (komunisticki rezim) uticalo na nju da ostavi namaz i druge vjerske propise.Imao sam stariju bracu, koji su lumpovali, imali svoja drustva , ganjali djevojke, provodili se. Ja ne znajuci za drugo i sam pocinjem ici tim putem, kada sam usao u pubertetske godine. Kod kuce smo imali jedino Ilmihal od islamskih knjiga, koji sam ponekad malo citao.

Godinu ili dvije prije izbijanja rata sam se vise zaintersovao za vjeru i tada sam imao oko 17 godina. Posudjivao bi islamske knjige od jednog mladica iz komsiluka, i tako ih citajuci ,osjetio sam ljepotu
Islama.

Izbija rat, i ja moram bjezati od kuce da ne bih otisao u vojsku koja napada muslimane. Poslije izvjesnog vremena dolazim u Svedsku i poslije nekoliko mjeseci sam naucio klanjati sabah namaz, koji je ujedno i najkraci namaz, a kada se on nauci klanjati, onda znas klanjati sve druge namaze. Medjutim ja i dalje zivim svojim starim zivotom, radim sve kao sto rade i oni koji nisu u Islamu osim sto sam klanjao.

1995 i 1996 odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju, jer su i oni morali izaci iz BiH. Tu upoznajem jednu porodicu iz Sarajeva i nekoliko momaka koji su mi davali neke islamske knjige i kasete sa islamskim predavanjima. Taj materijal je vecinom bio iz jednog mesdzida iz Beca, a davali su mi ga dzaba. Ja ga najvjerovatnije ne bi ni uzimao, da sam morao placati, jer ja sam tada veliki dio novca trosio na kasete sa zabavnom, narodnom i disko muzikom koju sam kupovao u Austriji i nosio nazad sa mnom u Svedsku. One kasete sa islamskim sadrzajom nisam nesto puno slusao, ali ih nisam bacio ili presnimavao, dok sam knjige citao. Sjecam se da sam ostao zadivljen kada sam procitao jednu knjigu u kojoj je opisan zivot Poslanika Muhammeda s.a.w.s i jednu knjigu hadisa.

1999 ponovo odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju. Jedne prilike sam, sa jednim momkom iz mog mjesta, otisao u jedan dzemat da obavimo namaz. Ne sjecam se koji namaz smo klanjali, ali poslije namaza smo otisli u jednu prostoriju i sjeli. Tu smo posjedali u krug, pa su neki momci poceli pricati o aktivnostima i daljnim planovima dzemata. Posto niko od njih nije bio spremio predavanje za taj put, poslusali smo zajednicki jedno audio predavanje. Ovo me je puno iznenadilo, jer nisam nikada ovako nesto vidio, kod nas u Svedskoj omladina se okupljala u mesdzidu jedino kada bi bila proba hora ilahija i kasida, a ja sam tamo isao radi djevojaka koje bi tu dolazile (tada nisam bio ozenjen). Kao sto rekoh, puno me iznenadilo i vrlo me dojmilo njihov lijep odnos jednih prema drugim i njihov odnos prema meni. Tu sam dobio dosta knjiga i audio materijala , koji sam ponio sa sobom .

Po povratku u Svedsku poceo sam slusati ta predavanja ali i ona predavanja koja sam dobio nekoliko godina ranije, sto ce imati veliki uticaj na mene. Poceo sam uvidjati da ja sa svojim dosadasnjim zivotom ne mogu nastaviti. Klanjam, postim, ali izlazim po diskacima, festama, zivim ruznim zivotom. Ne moze jedan covjek koji hoce da bude musliman da zivi na ovakav nacin, ali kako je tesko ostaviti nesto sto je covjek radio citav svoj zivot i navikao se na to. Neopisivo tesko.

Ali Uzviseni Allah daje da se dese neke stvari koje ce olaksati moj izbor. Zapadam u velika iskusenja, za koja u tim trenucima pomisljam da su mi propast, a kaze Uzviseni Allah:” Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.”(Kur’an: sura -Krava, 216)

Kad pogledam sad iz ovog ugla , uvidjam da su mi ta iskusenja pomogla da ostavim mnogo od onoga sto ne dolikuje jednom muslimanu. Tek kad sam se ozbiljnije okrenuo vjeri osjetio sam ono sto sam citav zivot trazio. Osjetio sam smirenost i zadovoljstvo u dusi. Ono cim sam prije isao je izgledalo lijepo i privlacno, jer sejtan l.a. to jos vise uljepsava, ali je to covjeku samo povecavalo nespokoj i nemir u dusi.

Danas kada vidim neke ljude kako se ne pridrzavaju vjere i kako ne mare za Allahove naredbe, to me podsjeti na moj nekadasnji zivot. Inace, izbjegavam da se prisjecam stvari iz ranijeg zivota, jer me pece savjest kada se sjetim svog odnosa prema roditeljima, posebno prema majci, odnosa prema rodbini, prijateljima, nekim djevojkama , vremenu kada je covjek mislio samo na sebe, ne mareci za tudje osjecaje. Ja tada nisam znao bolje a nije me niko boljem ni naucio.

Slavljen neka je Allah swt koji mi je ukazao na mnoge moje zablude i Koji mi je pomogao da ih ostavim, molim Ga da me ucvrsti na putu Istine jer je On nezimjerno dobar prema ljudima.

Muslimanska omladina Norrköping