Samoobračun (Muhaseba)

“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. “ (El-Hašr, 18)

Uzvišeni ovim ajetom naređuje robu da pogleda šta je za sutra pripremio, a to podrazumijeva samoobračun, da se sam u tome obračuna i da dobro pogleda je li dobro ono stoje pripremio za susret s uzvišenim Allahom ili nije.
Cilj tog sagledavanja je da natjera čovjeka da se u potpunosti pripremi za dan povratka Uzvišenom Allahu, da pripremi ono što će ga spasiti od kazne, ono zbog čega će izići svijetla lica pred Allaha.

Omer, rekao je: “Obračunajte se sa sobom prije nego što s vama obračun bude sveden! Izvagajte svoja djela prije nego što budu vagana! I okitite se za najveću smotru!” Uzvišeni kaže: “Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati”, (El-Hakka, 18. ).
Tada će vaša djela biti izložena Onome kome nisu skrivena.
Početak samoobračuna je da čovjek napravi poređenje između Allahovih blagodati i vlastitih grijeha. Tada će se ukazati razlika, pa će shvatiti da nema izlaza bez Njegovog oprosta i milosti ili tvoje propasti i muke. Tim poređenjem saznaje da je Gospodar uistinu Gospodar, a da je rob samo rob. Postaju jasni suština nefsa (duše) i njegova svojstva te veličina Gospodara, Njegova neovisnost, vlast i da je jedino On savršen i da je prema stvorenjima blag i samiiostan. Da je svaka blagodat direktno Njegova dobrota, a da je kazna Njegova pravednost.

Čovjek se stalno nalazi između Allahove dobrote prema njemu i Allahovog dokaza protiv njega. To dvoje je stalno uz njega:
Uzvišeni Allah o milosti kaže: “Naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite. “ (El-Hudžurat, 17)

A od dokaza kaže: “Reci: “Allah ima potpun dokaz” (El-En’am,149)

Allah djela prima Svojom dobrotom i plemenitošću i nagrađuje te također zbog Svoje dobrote i plemenitosti!”

Čovjek se mora prvenstveno oko sebe zabaviti i prestati iznalaziti tuđe mahane i prestati koriti one koji imaju manjkava djela. Možda je čovjekov ukor njegovog brata veći grijeh od njegovog. Ako se on ističe pokornošću i smatra se čistim od grijeha, a njegov brat se možda pokajao za svoj grijeh, njegova tuga zbog njega, te skrušenost i poniznost koju osjeća nakon pokajanja i odstranjivanja oholosti i samodopadljivosti od sebe, i njegovo stajanje pred Allahom oborene glave i slomljenog srca, to bude korisnije i bolje od čovjekove pokornosti, koju smatra velikom i koju ljudima nabija na nos.

Koliko je samo ovaj griješnik blizu Allahove milosti! A koliko je samo ovaj hvalisavac blizu Allahovog prokletstva! Grijeh koji donosi poniznost je bolji od pokornosti koja donosi ponos i hvalu. Bolje ti je da provedeš noć spavajući, a osvaneš kao pokajnik, nego da probdiješ noć u namazu, a zbog toga osvaneš pun samodopadljivosti. Jer, djelo samodopadljivca se ne prima kod Allaha.

Bolje ti je da se smiješ, a priznaješ da si grješan nego da plačeš a hvališ se svojim djelima. Cviljenje griješnika je Allahu draže od onih koji čine tespih, a hvalisavi su. Možda je Allah griješnika napojio grijehom u kome je lijek njegove smrtonosne bolesti, a koju ti imaš, ali ne osjećaš.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: “Kad neka od vaših žena počini blud, izvršite nad njom kaznu, ali je ne prekoravajte”, tj. ne kudite je zbog toga.

To je kao kad je Jusuf, rekao svojoj braći: “… Ja vas sada neću koriti… “, (Jusuf, 92. ).

Vaga je u Allahovim rukama i sud pripada Njemu. Bič kojim je izbičevan griješnik je u ruci Onoga Koji okreće srca. Cilj bičevanja je izvršavanje šerijatske kazne, a ne prekoravanje i kuđenje. Niko nije siguran od bičeva sudbine, osim onih koji Allaha ne poznaju. Allah je robu koji Mu je najbliži i koji Ga najbolje poznaje rekao: “A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio”, (El-Isra, 74. ).

Jusuf es-Siddik, rekao je: “… I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkosmislen postati”, (Jusuf, 33. ).
Većina Poslanikovih, zakletvi je bila: “Tako mi Onoga Koji srca okreće“.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Nema nijednog srca a da nije između dva prsta Milostivog (Rahmana). Ako On hoće, srca ostavi ispravnim, a ako hoće da ga ka zabludi okrene, to i učini“.

A zatim je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Moj Gospodaru, Koji srca okrećeš, učini naša srca postojanim u Tvojoj vjeri. Ti, Koji upravljaš srcima, upravi naša srca ka pokornosti Tebi“.