Kako da osjetimo slast, kako da uspostavimo skrušenost u namazu? Šta će nam pomoći da budemo skrušeni u namazu? I da li je skrušenost obavezna u namazu? Odnosno, ako nismo skrušeni u namazu da li nam je namaz uopšte valjan?

Allah u Kur’anu u suri Muminun govori da su iskreni i pravi vjernici i oni koji će uspjeti oni koji su skrušeni u svojim namazima: “uspjeli su vjernici koji su u namazu skrušeni”.   E sad, kako da uspostavimo tu skrušenost, kako da tokom cijelog namaza ili makar većine namaza budemo sa Allahom, odnosno da budemo prisutni i svjesni da smo stali pred našim Gospodarom?

Da li naša nemarnost u namazu kvari namaz? Islamski učenjaci su jednoglasni da ako nisi skrušen u namazu, namaz ti je ispravan, ali postoji razlika između nečega što je ispravno u ibadetu i nečega što je kabul u ibadetu (što se prima ili ne prima kod Allaha). Dakle, mi kada izvršimo sve ruknove namaza, nama je namaz ispravan, a da li će takav biti primljen to Allah najbolje zna. To zavisi od skrušenosti, a što se tiče ispravnosti – sudi se po vanjštini.

Huzejfe, radijallahu anhu, kaže: “Prvo što ćete izgubiti na ovom dunjaluku je skrušenost u namazu, pa će doći vrijeme kada će biti pune džamije a niko skrušeno namaz neće obavljati i nikome namaz neće biti primljen. Bićemo opterećni time kako da obavljamo namaz, a ne kvalitet namaza.”

Namaz je propisan druge godine po hidžri, i u početku je taj namaz bio skraćena verzija ovog današnjeg namaza, bio je kao današnji namaz putnika. I u početku je bilo dozvoljeno da se razgovara u namazu. Allah je postepeno uvodio ljude u najsuptilniji i najskrušeniji ibadet. Od onog momenta kada je propisan namaz onakav kakav mi danas obavljamo pa do smrti Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prošlo je svega nepunih osam godina. Dakle, on je svega nepunih osam godina obavljao namaz. I sada će neko reći: “Ja već 30 godina obavljam namaz”, znači li to da smo neuzubillah bolji od Poslanika, alejhisselam? Ne, njegov svaki namaz je bio skrušen i svaki primljen.

E sada, šta će nam pomoći da budemo skrušeni u namazu, da budemo sa Uvišenim Allahom? Ovo je bitno jer kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem da je Uzvišeni rekao: “Klanjaće Moj rob namaz, pa će mu od tog namaza biti primljeno pola, ili trećina, ili ćetvrtina… ili desetina, ili mu neće uopšte biti primljen.” U zavisnosti koliko smo prisutni u tom namazu.

1.      Prvo što nam pomaže jeste klonjenje harama, odnosno naše ponašanje prije namaza.

Jedna lijepa izreka kaže: “Dobra djela čini svaki vjernik, ali se harama kloni samo bogobojazan.” I mnogo je lakše obavljati ibadet nego se kloniti harama.  Zato, ne očekuj skrušenost, ne očekuj slast, ne očekuj da ti radost oka bude u namazu, ne očekuj da krene suza ako činiš harame i propuste. Zato brate, kad ideš ka džamiji što više ukrotiš svoj pogled znaj da ti Uzvišeni Allah time povećava skrušenost u namazu i otvara ti mogućnost da osjetiš slast imana.

2.      Druga stvar je upotpunjavanje abdesta. Da na lijep način, onako kako nas je podučio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upotpunimo abdest i razmišljamo o njemu. Da proučimo zikr prije i poslije abdesta i na taj način se polako pripremamo za namaz.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je često učio dovu: “Allahu moj, utječem ti se od srca koje nije bogobojazno, i od znanja koje mi ne koristi, i od djela koje se ne prima, i od dova koja se ne prima.”

3.      Recept za svakog od nas pojedinačno kako da sa samim stupanjem u namaz osjetimo slast i skrušenost, u tome će nam pomoći uz Allahovu pomoć jedan hadis-kudsi od neizmjerne važnosti gdje Uzvišeni kaže, a prenosi nam Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i dobro zapamtite ovo:

“Podijelio sam Fatihu na dva dijela: jedan dio za Mene, jedan dio za Mog roba.” Kada rob stupi u namaz i kaže “Elhamudulillahi rabbil-alemin (Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova” u tom trenutku, ZAPAMTI, Allah ti odgovara: “Hvali Me Moj rob”.

Dakle, od sad pa ubuduće, kad god u namazu učiš Fatihu i kažeš “Elhamdulillahi rabbil-alemin” budi ubjeđen da u tom trenutku Gospodar svih svjetova ti odgovara i ponosi se pred melekima što ga rob u namazu hvali i što je prisutan sa Njim.

Ali uslov je da oživiš ove riječi, da si prisutan, da si svjestan, da si ubjeđen da Allah u tom trenutku razgovara sa tobom i da ti odgovara. To je isto kao što kaže jedan šejh, a Allahov primjer je najuzvišeniji, da čovjek sjedne sa bratom muslimanom da razgovara o važnoj temi, a ovaj uzme telefon da piše poruku. Jako nekulturno. E treba da smo svjesni da nam je mnogo više nekulturno da stanemo pred našim Gospodarom koji nas je stvorio i sve što imamo nam dao, a da razmišljamo o nekom drugom.

Vratimo se na hadis-kudsi: Kada rob kaže: “Arrahmanirrahim (Milostivom, Samilosnom)” Allah odgovara: “Slavi Me Moj rob”. Kada kaže: “Maliki jevmiddin (Vladar dana sudnjeg) Allah odgovara: “Veliča Me Moj rob”. Kada kaže: “Ijjake nabudu ve ijjake nastain” (Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo)” Allah odgovara: “Ovo je između Mene i Mog roba i njemu pripada ono što traži “. Pa kada kaže: “Ihdina siratal musteki (Uputi me Allahu na Pravi put)” Allah ti kaže: “To ti pripada, Moj robe”. Pripada ti ako si svjestan toga što učiš, ako si svjestan da ti u tom trenutku Allah odgovara. Na ovaj način ćemo osjetiti ljepotu namaza.

Omer ibn Hattab je imao jedan svoj poseban recept, znao bi reći: “Ja kad stanem da klanjam, zamislim da je Kaba ispred mene, da je sa desne strane Džennet, a sa lijeve Džehennem. Da je iza mene melek smrti i da u svakom trenutku može da mi uzme dušu.”

Od namaza na Sudnjem danu imaćemo onoliko koliko budemo prisutni, onoliko koliko budemo mislili na Allaha, i zato nemojmo se igrati sa tim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je rekao da nema namaza kada smo u fiziološkoj potrebi i kada je hrana spremna, jer nas to odvraća od skrušenosti u namazu. I sve ono što te odvraća od namaza, telefon, televizija, galama, potrudi se da sve to anuliraš prije namaza i da staneš u namaz kako treba.

Nedžad ef. Hasanović