Zaboravljanje Uzvišenog Allaha

Zaboraviti Onoga koji nas je stvorio i koji nas svakodnevno obasipa mnogobrojnim blagodatima krajnje je nepravedno. Onog bez kojeg ne možemo udahnuti niti izdahnuti zrak koji dišemo, niti okom trepnuti. Onog koji brine o nama i koji je stalno sa nama.

Dunjaluk, takav kakav jeste, često nas odvraća od Allaha Uzvišenog. Trčeći za obavezama, uživajući u Njegovim blagodatima i darovima- mi zaboravimo na Njega. Zaboravimo da Mu zahvaljujemo, da Ga se sjećamo, da izvršvamo Njegove naredbe i da se klonimo Njegovih zabrana. Nisu rijetki slučajevi da osobe nakon što ih On obaspe blagodatima ostave čak i namaz, post, zikr, učenje Kur’ana, i da im od vjere gotov ništa ne ostane.

U 19. ajetu sure El-Hašr, Uzvišeni Allah kaže: „I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.“

U suri Al-Munafikun, u 9. ajetu, Allah Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša, i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“

A izgubljenost je život bez smisla, nepostojanje istinske sreće. Izgubljenost su dobro poznate riječi: „Imam sve, ali nije to to. Ne osjećam se sretno i ispunjeno.“ Koliko imamo takvih primjera, praznih, izgubljenih i napaćenih ljudi, čiji ciljevi ne dosežu dalje od smrti. Žive za ovaj svijet, i ovdje im je sve.

A život na ovom svijetu može biti lijep i ispunjen samo ukoliko bude sredstvo za postizanje sreće na Ahiretu i Njegovog zadovoljstva. A uvjet za to jeste sjećanje na Allaha. Ako se mi Njega budemo sjećali, i On će se nas sjećati. A ima li većeg uspjeha od toga?

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nezahvalni nemojte biti.“ (sura El-Bekare 152)

Na svim blagodatima koje nam je Uzvišeni Allah darovao trebamo osjećati zahvalnost prema Njemu i sjećati Ga se. Kada pogledamo svoj odraz u ogledalu, sjetimo se Onog koji nam je dao skladan izgled. Kada gledamo svoje roditelje, supružnika, djecu, opskrbu, imetak- sjećajmo se Njega, jer bez Njegove dobrote ništa ne bismo imali. I sve je i dalje Njegovo, mi smo samo korisnici Njegovih blagodati, ali ne i stvarni vlasnici.

Zaboravljanje Allaha, nezahvalnost na Njegovim blagodatima- često bude uzrokom da nam On oduzme te blagodati i podsjeti nas da je sve samo Njegovo, i da, zapravo, i mi sami istinski imamo samo Njega. Čak i gubitak blagodati je blagodat, ukoliko nas podsjeti na Njega i vrati Njemu.

Čovjek može da pretvori svoj cjelokupan život u ibadet njemu. Mislima, srcem, riječima i djelima. Da u svemu osjeti Njegove blagodati i da uživa u životu na ovom svijetu kroz pokornost i zahvalnost Njemu. U protivnom, život na dunjaluku je besmisao, a kazna za zaboravljanje Njega i nezahvalnost Njemu je gubitak slasti ovog i budućeg svijeta.

Gospodara molim da nas učini od Njemu zahvalnih. Da nam ne dopusti da Ga zaboravimo zbog prolaznog dunjaluka. Jer, ništa nije vrjednije od Njega i Njegovog zadovoljstva. Amin.

***

Kada te dunjaluk počne odvraćati od Njega, uspori. Reci svom nefsu, On od svega preči je. Odmori svoje čelo na sedždi, spuštajući se ponizno pred Onim koji te je od zemlje stvorio. Odmori svoje oči od dunjaluka na stranicama Knjige Njegove. Osvježi svoje lice nurom Kur’ana. I svoj glas očisti govorom Njegovim i ibadetom Njemu.U svaki svoj uzdah utkaj zahvalnost Stvoritelju. Jer, da nije Njega, ni tog daha ne bi bilo.

Sjeti se da samo bez Njega ne možeš, i da na kraju – samo On će ti i ostati. Čuvaj Ga kada si u blagostanju. On će brinuti za tebe u tvojim teškoćama. Bolje ti ne treba.