Sestra Maria

Selam alejkum we rahmetullah we berekatuhu

Ja sam finkinja, rodjena sam u Svedskoj u kojoj sam provela cijeli svoj zivot. Zivot mi nije uvijek bio lahak. Danas mi je 22 godine i ponekad razmisljam o proslom vremenu moga zivota i u sta sam ga sve provela.

Selila sam od jedne do druge kuce citav svoj zivot, a sve je pocelo dok sam kao tinedzerka pobjegla od kuce, i to je bio pocetak jednog novog zivota… ali loseg zivota. Upala sam u lose drustvo, i druzila se sa ljudima sa kojima se nebi trebala druziti. Popustila sam u skoli, nije mi islo nikako, da bi me na kraju zavod za socijalne slucajeve premjestio u jedan dom za problematicnu djecu , u kojem sam ostala 3 godine sa ciljem da bi se tu vratila u normalan zivot.

Sjedila sam, jedan dan, sa jednom osobom koja je radila u tom domu, i razgovarala sa njom mnogo o zivotu, iako smo o tome razgovarali dva sata, nismo nasli odgovor o smislu zivota. Nisam nikad osjecala pripadnost krscanstvu iako mi je otac krscanin, ali to je uobicajeno sa vecinom ljudi u nordiskim zemljama: religija, politika i novac su privatne stvari i o njima se ne govori i tacka. Tako da koliko bi god pitala svoga oca o Bogu, nisam nikad dobijala odgovor.

Bila sam veoma znatizeljna da saznam nesto o Bogu, tako da sam pitala strance oko mene o tome, ali nikad nisam dobivala odgovor.. niko od njih nije ni sam tacno znao sta da odgovori. To je bilo u vrijeme kad sam bila puno mladja.

Sedmice su prolazile u domu gdje sam zivjela i svakog vikenda bi mogli ici familiji u posjetu, ali sve to je samo rezultiralo u mnogim pijankama i festama kod razlicitih osoba. Jedan dan sam bila pozvana na jednu takvu festu, odazvala sam se i tu sam upoznala jednog momka i odmah smo se dopali jedno drugom. Od tog dana smo zajedno, ali danas na halal nacin.

Momak kojeg sam upoznala je bio musliman koji nije prakticirao vjeru, ali je gorio za Islam, dok bi pricao o njemu. Sjecam se kako sam se zaljubila u vjeru, jednostavno me je srce vuklo… imala je sve u sto sam htjela da vjerujem. Moral te vjere je bio i moj moral, vjera u jednog Boga je bila i moja vjera… znala sam da je to istina. Ali nazalost, unatoc svemu tome uzelo je vremena dok sam pocela da prakticiram Islam, ali zahvaljujuci mojoj znatizelji prema Islamu poceo je i moj momak da ozbiljnije razmislja o vjeri.

On je s vremenom poceo da klanja, da cita Kur`an i tako smo rasli uz vjeru. Naucila sam i ja klanjati, Allahu Ekber, nije mi uzelo vise od mjesec dana dok sam naucila citav namaz. Nikad se u zivotu nisam osjecala tako ponosna i samostalna. Razmisljala sam tada: “ako naucim klanjati, onda nema vise granica za mene”.

Ipak, bila sam tuzna jer sam cula mnoge muslimane kako govore da osjecaju slast Islama, a ja to nisam osjecala mada sam imala zelju da osjecam Islam kao i oni. Uzelo je vremena i molila sam Allaha swt mnogo puta da mi da da osjetim slast imana. Jednu noc sam usnila kako sjedim u jednom vozu i da neprestano ponavljam : bismillah, bismillah. Kad sam se probudila osjecala sam se veoma sretno. Pomislila sam kako je to znak da mi je Islam usao u srce.

Od tog jutra, kad sam se probudila pa do noci, mi je bio osmijeh na licu, bila sam jako sretna, imala sam osjecaj da volim sve ljude, nevjerovatan osjecaj, mislim da je to ta slast Islama koja mi je tako nedostajala. Nisam osjecala zelju za dunjalukom, i u mislima mi je samo bio ahiret. Osjecaj je bio kao kad se covjek zaljubi, ali puno, puno ljepsi osjecaj, Allahu Ekber.

Hidzab

Bila sam jednim djelom protiv hidzaba, ali ustvari samo zbog jednog razloga, htjela sam da se pokazujem svijetu, a nisam ni znala smisao hidzaba i pokrivanja. Ali sto je cudno, ja sam s vremenom nesvjesno pocela da nosim odjecu koja je pokrivala sve vise od tijela, najjvidljiviji dio je bila kosa. Vrijeme je prolazilo a ja sam se osjecala tuzno sto niko nije primjecivao da sam muslimanka, zeljela sam da mi se neko obrati sa selamom. Pomislila sam da stavim oko vrata lancic sa privjeskom gdje pise Allah, ali sam se sjetila da bi to bilo naporno jer bi ga morala skidati svaki put pri ulasku u toalet.

Jednog toplog ljeta odlucila sam da se pokrijem, mada nisam imala odjecu koja se slagala sa maramom, tako da sam morala da nosim veliki vuneni kaput kako bi pokrila tijelo skroz. Bilo je to komicno i smijesno, ali nisam puno obracala paznju na to, odlucila sam da ne skidam hidzab ni pod koju cijenu.

Moji roditelji nisu bili spremni na ovaj moj korak u vezi hidzaba, ali mi je bilo drago sto sam imala snage i sto sam im se tako pokazala sa hidzabom. Ali bilo je tesko braniti svoju odluku, jer sam zapala u sredinu izmedju dvije razlicite kulture, kojima sam pokusavala udovoljiti, ali je to bilo nemoguce. Sam taj pokusaj cinio me zbunjenu. Otac mi je najvise govorio kako nikad pokrivene glave necu naci poso, ali ja sam ga ipak dobila kao cistacica, nije neki poseban posao ali je ipak poso.

Mnogo puta sam bila tuzna zbog komentara moje familije koji su govorili kako ih je sramota drugih zbog mene.. ali hvala Allahu ja sam se pokrila samo da bi zaradila Allahovo zadovoljstvo. Sad je stvar bolja u familiji sto se tice toga, postujemo jedni druge, oni znaju da stojim iza svoje odluke, volimo se, i molim Allaha swt da ih uputi na pravi put.

Jos i dalje se borim da nadjem svoju ulogu kao muslimanka, i trudim se da se naucim islamskom ponasanju koji Islam zahtjeva od nas. Dobila sam mnogo ljepih komentara o mome hidzabu od svedjana, starih i mladih. MashAllah, takve stvari zaista covjeku ugriju srce. SubhanAllah, imam toliko jos toga da kazem, zelim da podijelim sa drugim sva moja desavanja,ali to bi uzelo previse mjesta.

Zelim jos samo da napomenem da su i moje dvije prijateljice, sa kojima sam se puno druzila prije prihvatanja Islama, takodje postale muslimanke, elhamdulillah. Mnogo sam sretna zbog toga i to mi mnogo znaci. Prije smo najvise vremena provodili ispijajuci kahvu i pricale besmislene stvari, sad sjedimo i slusamo predavanja, klanjamo zajedno i skoro cijelo vrijeme pricamo o Islamu i zbog toga mi je mnogo drago.

Zelim na kraju da porucim da mi muslimani treba da se osjecamo ponosno zbog svoje vjere i sto smo muslimani i Allahovi robovi… SubhanAllah. Zamislite posudu sa raznoraznim vocem i ti uzimas samo ono najljepse od njih, tako ja osjecam da je Allah uradio i sa nama ljudima, da bira samo najbolje za Svoju vjeru, zato draga braco i sestre budite ponosni zbog onog sto jeste, i pokazite ostalima oko vas ljepotu Islama. Osjecajte se casno.

Salam aleykom braco i sestre, neka vas Allah nagradi Dzennetom.

Maria

Muslimanska omladina Norrköping