Šta uzrokuje kabursku patnju?
Na ovo pitanje može se odgovoriti sažeto i iscrpno. Sažeto bi se moglo kazati da kabursku patnju uzrokuje ljudsko nepoznavanje Allaha, zanemarivanje Njegovih zapovijedi i kršenje Njegovih zabrana. Prema tome, Uzvišeni Allah neće kazniti dušu koja Ga je poznavala, voljela, izvršavala Njegove zapovijedi i izbjegavala Njegove zabrane, kao što nikada neće kazniti ni tijelo u kojem je takva duša boravila.
Kaburska patnja, kao i ona ahiretska, jesu posljedica Allahove srdžbe i bijesa prema nekom čovjeku. Onaj ko izazove Allahovu srdžbu i bijes ovdje, na ovome svijetu, a ne pokaje se za ta svoja djela i tako umre, on će se u berzahu suočiti s patnjom upravo one jačine kolike su Allahova srdžba i bijes prema njemu. Neko će je imati manje a neko više, neko je vjerovao a neko nije.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o dvojici ljudi koje je vidio da kušaju patnju u svojim kaburovima – od kojih je jedan kvario odnose među ljudima a drugi nije pazio na svoju mokraću. Jedan je, dakle, propuštao izvršiti obavezno čišćenje, dok je drugi svojim jezikom činio nešto što je među ljude unosilo razdor, svejedno što je ono što je govorio bila istina! To, s druge strane, sugerira da će potvora, netačnost i laž kojima se ljudi budu zavađali biti kažnjeni još strožije, kao što će strožije biti kažnjen i neko ko bude propuštao npr. namaz – čiji samo jedan u nizu zahtjeva i uvjeta jest čišćenje od mokraće – od onoga ko samo ne bude pazio na svoju mokraću. Takav propust povlači i strožiju kaznu.
U verziji hadisa koja se prenosi od Šu’beta stoji: “Jedan od njih jeo je ljudsko meso; ovaj je ogovarao ljude a taj je prenosio šta je neko o nekome rekao!” Ranije smo naveli i iskaz Ibn Mes’uda o čovjeku koji je udaren bičem tako da mu se sav kabur ispunio vatrom samo zato što je jedan namaz klanjao bez abdesta i što je prošao pored nekoga kome je bilo činjeno nasilje a nije ga pomogao!
Semurin hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu govori o kažnjavanju jednoga koji je nešto slagao pa to posvuda proširio; koji je noću učio Kur’an i s njim zaspivao a danju nije postupao po njemu; o kažnjavanju bludnikā i bludnica, te onih koji su jeli kamatu a koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio u berzahu.
___________________
___________________
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre se navodi tucanje glava onih čijim glavama je bilo teško stupiti u namaz; oni koji su se hranili dari’om i zeqqümom zato što su propuštali dati zekat na svoju imovinu; koji su jeli odvratno, smrdljivo meso zbog bluda kojeg su činili; kojima su željeznim škarama rezane usne zato što su svojim govorima i svojim riječima pravili smutnju.
U hadisu Ebu Se’ida se navode vrste kazni kojim su kažnjavani oni koji su ta zlodjela činili – kod nekih su stomaci bili poput kuća a oni se nalazili na putu kojim je prolazio faraon i njegova svita – bili su to oni koji su jeli kamatu; nekima su otvarana usta i u njih uguravana žeravica koju su gutali a ona im potom izlazila na stražnji dio – bili su to oni koji su jeli imetak siročadi; neke žene su visile obješene o dojke – bile su to bludnice; nekima je s bokova kidano meso i oni su ga potom jeli – bili su to oni koji su ogovarali ljude; neki su imali bakrene nokte i njima sebi grebali lica i prsa – bili su to oni koji su ljudima udarali na obraz.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je izvijestio o jednom čovjeku koji je iz zajedničkog plijena kradom izuzeo komad platna – rekao je da mu to platno u kaburu bukti vatrom! Suočio se, dakle, s takvom posljedicom premda je u tom platnu imao i svoga udjela; s čime će se tek suočiti onaj ko drugome učini kakvu nepravdu ne imajući u njoj nikakvog vlastitog udjela?! Prema tome, kabursku patnju uzrokuju grijesi koje počini srce, oko, uho, usta, jezik, stomak, polni organ, ruka, noga i tijelo kao cjelina.
Među one koji zaslužuju kabursku patnju spadaju sljedeće kategorije:
– lažov;
– onaj koji ogovara;
– onaj koji lažno svjedoči, koji potvara čestite ljude;
– onaj koji ljude uvlači u smutnje;
– koji poziva novotarijama u vjeri i koji o Allahu i o Njegovu Poslaniku govori ono što ne zna;
– onaj koji ne vodi računa o onome šta govori;
– koji jede kamatu i imovinu siročadi, te sredstva koja nije stekao na dopušten način, poput npr. mita i korupcije, te koji nepravedno jede imetak brata muslimana ili imetak svog poslovnog partnera;
– koji pije opojna pića;
– bludnik;
– homoseksualac;
– kradljivac;
– koji je nevjeran, varalica, prevarant, spletkaroš;
– koji uzima i daje kamatu, koji kamatu bilježi i koji je posvjedočuje, koji joj nalazi šerijatsko opravdanje i koji to opravdanje prihvaćaju;
– koji iznalaze doskočice da se izigraju Allahove naredbe, odnosno da se dadne legitimitet onome što je On zabranio;
– koji uznemirava muslimane, istražuje njihove sramote;
– koji sudi po nečemu izvan Allahove objave;
– koji donosi fetve koje su u suprotnosti s Božijim zakonom;
– koji podupire grijeh i destrukciju;
– koji ubije nekoga koga je Allah zabranio ubiti;
– koji ne priznaje realnosti Allahovih imena i svojstava; koji ih poriče;
– koji svoje mišljenje, svoju sklonost i svoje ravnanje pretpostavlja sunnetu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;
– narikača i onaj ko sluša njezino naricanje;
– pjevači onih pjesama koje Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, te oni koji te pjesme slušaju;
– koji grade džamije na kaburovima i na njima pale kandilje i lampe;
– koji vagaju krivo: kad sebi uzimaju prebacuju mjeru a kad vagaju drugima, umanjuju mjeru;
– silnici, uobraženi, licemjeri, podrugljivci, podsmjehivači;
– koji posjećuju vračare, astrologe i gatare pa od njih traže odgovore i vjeruju u ono što im oni reknu;
– oni koji pomažu nasilnike i time svoj ahiret prodaju za nečiji tudi dunjaluk;
– oni koji, kad se opomenu Allahom i kad budu podsjećeni na Njega ne odustanu od svoga grijeha i u sebi ne oćute strah od Allaha, a kad se opomenu nekim čovjekom – njemu ravnim bićem – osjete strah, odustanu od svog postupka i prestanu ga dalje činiti;
– koji druge upućuju Allahovim govorom i riječima Njegova Poslanika a sami ih ne slijede i ne drže do njih, a kad saznaju nešto od nekoga do koga drže – a ko može i pogriješiti! – strogo prihvataju te njegove riječi i od njih ne odstupaju;
– onaj pred kim se uči Kur’an a da to na nj nimalo ne djeluje, da mu to čak pričinja neprijatnost, a kad čuje šejtanov Kur’an (muziku) – inspirator bluda, instrument licemjerja – njegova duša se razvedri, počinje padati u trans i njegovim srcem stanu strujati porivi zabave i on poželi da pjevač nikad ne prestane;
– koji se ponosi grijehom koji čini, koji taj grijeh vrlo često čini među svojom sabraćom, svojim sojem;
– bestidnik, besramnik, kojeg ljudi izbjegavaju plašeći se njegovoga zla i njegove besramnosti;
– koji namaz odgađaju do zadnjeg trenutka i onda ga obavljaju zbrda-zdola, samo malo pritom misleći na Allaha;
– koji nerado zekat na svoj imetak daju i koji ne idu na hadž i pored toga što su ga u stanju obaviti;
– koji ne izvršava svoje obaveze i pored svoje mogućnosti i koji se ne susteže ni jednog trenutka, ni jedne riječi, ni jednog gesta niti ikakva jela, i kome je svejedno da li na halal ili na haram način stječe svoj imetak;
– koji ne pazi na svoje rodbinske veze i koji ne pokazuje samilost prema bijedniku, udovici, siročetu ili životinji, već grubo odbija siroče i ne podstiče da se nahrani siromah, samo se pretvara pred svijetom i nikome ništa ni u naruč ne daje;
– koji se bavi mahanama drugih ljudi previdajući svoje vlastite;
– kojeg okupiraju grijesi drugih ljudi a ne njegovi grijesi…
Svi oni, i njima slični, zbog tih svojih zlih djela kušat će patnju u svojim mezarovima, već prema njihovoj brojnosti i težini. Mezarovi tako svana izgledaju kao obična zemlja, ali su u suštini mjesta patnje i žalosti. Svana su uređena zemljišta i isklesano, izgravirano kamenje a u svojim unutrašnjostima skrivaju nedaće i patnje uzavrele mukom onako kako lonac uzavrije s onim što je u njemu.
I s pravom je to tako! Između njih i njihovih strasti i uzaludnih nadanja stavljana je pregrada. Opominjani su dovoljno, ali su onoga ko ih je opominjao ušutkivali! Govoreno im je: O vi, koji ste posvećeni izgradnji ovoga svijeta, gradite nešto bez čega ćete začas ostati, a rušite kuću u koju ćete se ubrzo preseliti! Gradite kuće u kojima će drugi živjeti i njima se koristiti, a rušite one koje vam jedino predstoje! Ovaj svijet mjesto je natjecanja, pohranjivanja djela, mjesto sijanja, dok su mezarovi mjesto za pouku – ili su džennetska bašča, ili džehennemska jama!
Ibn Kajjim
Knjiga o duši