Allah, dželle šanuhu, nas je u Kur’anu podučio kako se postiže tevekkul (oslanjanje na Allaha). Uzvišeni nam navodi primjer Musaa, alejhisselama, koji je sa svojim narodom bježao od faraonove vojske i na tom putu stigao do mora gdje nije postojao dalje put. Musa, alejhisselam, tada reče: “Gospodar moj je sa mnom, on će mi put pokazati.” (Eš-Šu’arā’, 62)

 

I zbog njegovog iskrenog oslonca, Allah, dželle šanuhu, mu objavljuje: “I mi objavismo Musau: ‘Udari štapom svojim po moru!’ – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo” (Eš-Šu’arā’, 63)

 

Razmislimo na trenutak o tome da je Allah, dželle šanuhu, mogao odmah da spase Musaa, alejhisselam, od faraonove vojske i razdvoji more na pola kako bi se Musa, alejhisselam, sa svojim narodom spasio. Allah, dželle šanuhu, to nije učinio već je naredio Musau, alejhisselamu: “…udari štapom svojim po moru!” Allah traži od Musaa, alejhisselama, aktivnost, u našim očima jednostavnu aktivnost, i tek nakon nje razdvaja more na dva dijela kako bi putem između mogli da odu na drugu stranu obale.

 

Uradimo ono što je u našoj moći, načinimo neku aktivnost, neki pomak, zatim se oslonimo na Allaha kao što je to učinio Musa, alejhisselam: “…Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati” i vidjećemo kako nam Uzvišeni Gospodar pomaže u dobru, kako nam olakšava iskušenja i čuva od neprijatelja.