Kada te neko poziva u vjeru…

Vrlo često kada se spomene hidžab ili neki drugi propis, kad nekog upozoravamo i pozivamo, taj osjeća da smo naporni i strogi, da ih ne razumijemo, ali vjerujte, svaki put kad vas neko poziva u bilo koji propis Allahove vjere, sve to je rezultat ljubavi prema tebi. Ono u šta te pozivaju vjernici ti koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Nije ovo neka vrsta pametovanja, nadmoćnosti, nego želja da nas Uzvišeni Allah sve uvede u Džennet, da budemo od onih koji će biti spašeni i koji će druge pozivati u to.

Uzvišeni Allah kaže: “Vi ste najbolji ummet koji je dat ljudima, vi naređujete dobro i zabranjujete zlo, i vjerujete u Allaha.” Ovo su vrline koje te uzdižu. Mi imamo obavezu među ljudima. Kada ljudi putuju noću i treba im putokaz, traže zvijezdu vodilju, traže najsjajnije zvijezde, i za njima idu, time se usmjeravaju. Isto tako mi smo oni po kojima se ljudi usmjeravaju.

Kad vas neko poziva u islam, ne nudi vam nešto bajkovito, naprotiv, Allah nas podučava da ovaj put nije lagan put, on zahtjeva trud, žrtvovanje, sabur. Ovaj put zahtijeva strpljenje, strpljenje se na naredbama i zabranama, jer lakše je živjeti bez pravila. Pod navodnicima lakše, jer uistinu grijeh je težak, a dobro djelo je lahko duši, duša se razmekša, prsa budu široka. Da, čovjek prolazi kroz razne probleme i iskušenja, ali njegova unutrašnjost je mirna. Uzvišeni kaže: “Ko se okrene od Moga zikra (vjere, opomene, Kur’ana) zaista će imati tjeskoban život.”

Dunjaluk – kratki period rada za sve ostale periode

Jedan od najkraćih perioda je dunjalučki život. Zamislite koliko su neki ljudi već u kaburu, recimo naš predjed je živio 80 godina, ali je kaburu već nekih 150 godina, i do kad će biti u kaburu Allah najbolje zna. E sad zamislite ljude koji su živjeli hiljadama godina prije nove ere, koliko su oni već u kaburu. Dunjalučki život je naspram toga jako jako kratak, a onda tek dolazi onaj najduži, VJEČNI, period.

Mi sada u ovom kratkom dunjalučkom period radimo. Ni u jednom drugom periodu ne radimo, a to što sada zaradimo nam treba za sve ostale periode. Primjera radi, moja nana je živjela 45 godina. Ona je imala 45 godina da radi i u tom periodu je trebala da zaradi i za kabur, i za hašr, i za prelazak preko Sirata i za sve ostalo što nas čeka na ahiretu. Vrlo kratak period na kom se radi i zarađuje, i on prođe i zatim živimo u skladu sa onim što smo zaradili.

Život u kaburu biti shodno našim djelima, nekom će kabur biti džennetska bašta, a nekome dio Džehennema. Na Sudnjem danu će biti u znoju shodno svojim djelima, nekome će biti do članaka, nekome do pasa, nekom do vrata, a neko će se gušiti u znoju. A u hladu će biti oni koji su radili za ove trenutke.

Preko Sirata se ide isto shodno djelima, neko će preći brzinom svjetlosti, neko brzinom munje, neko brzinom konja, neko će hodati, neko će pred osobom imati svjetiljku, pa kad ona svijetli on ide, pa kada se ona izgasi on stane, tako će prelaziti. Neko će padati, a ispod Sirata je Džehennem. Tako da će svi ljudi vidjeti Džehennem, prelazićeš preko njega. Neko će padati pa će se hvatati za Sirat pa se vraćati, dok ne prođe. Sve ovo je shodno djelima. Da nas Allah pomogne i olakša sve ove periode i podari nam sigurnost.

 Allah zna šta je dobro za nas

On je taj koji najbolje poznaje duše koje je stvorio, On se zaklinje sa deset stvari u suri Šems i kaže: „i duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini“. Allah zna šta treba duši, zna šta je lijek za nju, zna šta je hrana i spas za nju, jer On ju je stvorio. Zatim nastavlja: „uspjeće samo onaj ko je očisti“ tj. ko uradi ono što mu Uzvišeni Allah naređuje, pridržava se Njegovih propisa. U to spadaju i ajeti hidžaba, obaranja pogleda, zabrana udaranja nogama da se čuje nakit, hadisi zabrane izlaska namirisane žene, zabrana ukrašavanja i uljepšavanja pred nemahremima. Sve su to načini kako da očistiš svoju dušu.

„A propao je onaj ko je na stranputicu odvodi“. Svakoj naredbi se čovjek treba odazvati svojim srcem i udovima. Da bude ubjeđen u ispravnost toga, potrebu toga, u hajr koji se krije u tome. Ako bismo nastavili da kršimo Allahove propise, nastavimo da pijemo alkohol, da se drogiramo, ubijamo ljude, itd. da li bi to bio normalan i lijep život? Ne bi, i toga smo svjesni. Isto tako kada nam Allah naredi hidžab i mi se ne odazovemo, ne možemo očekivati dobro. Samo što smo mi nažalost u društvu gdje nas uče drugačije. Allah nam ga naređuje, a mi ga ostavljamo. Nemoguće je da bude rezultat fin.

Da je hajr u otkrivanju, nama bi Allah naredio razgolićavanje. Zato i naredba o hidžabu nikako ne može biti nešto što nije dobro za našu dušu, naše tijelo, nas same. Nemoguće je. Kao što ljudi imaju koristi kada se pridržavaju Allahovih propisa po pitanju alkohola, zinaluka, kamate, isto tako imaju koristi kada se pridržavaju propisa po pitanju hidžaba, i imaju štetu ako se toga ne pridržavaju. Znamo na kojem stepenu nemoralnosti i problema su društva koja nemaju hidžab i moralne granice.

Hidžab nije samo marama, da ja sad stavim maramu i odoh hodati s momcima. Ne, hidžab je sistem života u kojem se zna koje su granice muškaraca i žena. Hidžab nije vezan samo za izgled, već i za ono što je u tvojoj glavi i srcu, koliko si spremna da žrtvuješ radi Allaha, koliko si spremna da svoj život uskladiš sa onim što Allah voli.

Danas je hidžab uistinu nešto što je „teško“ zbog dugog perioda u kom smo živjeli bez hidžaba, u kom su nas naučili da je razgolićavanje nešto sasvim normalno, pa sada imamo borbu i sa samim sobom da sebe ubijedimo da hidžab treba, da bez toga nismo upotpunili svoju imansku ličnost.

Robovati Allahu je vrhunac počasti čovjeka

Kaže jedan rabin: “Muslimani će pobijediti i nadjačati. Zašto, jer imaju više oružja, para? Ne, već zato što se oni pet puta obraćaju svome Gospodaru, imaju vezu sa Njim, a to daje snagu. Vidio sam na aerodromu ljude kojima kada dođe vrijeme namaza sklone se i klanjaju. Zamislite čovjeka koji se danas pet puta obratio svome Gospodaru, ostvario vezu sa Njim, sjetio se svoga Gospodara.”

Ashabi su sačuvali vjeru, a na nama je da tu vjeru oživimo

Mi danas nemamo to iskušenje da moramo sačuvati vjeru, ona je sačuvana, mi Kur’an imamo, mi hadise imamo, to nam je sačuvano. Imamo raširen islam bez obzira da li ga ljudi prihvatali ili ne. Ashabi su imali tu obavezu, oni su bili ti koji su na svojim plećima ponijeli obavezu podučavanja, prenošenja i čuvanja Kur’ana. Krščani nisu uspjeli sačuvati Indžil, jevreji nisu uspjeli sačuvati Tevrat, a ashabi su sačuvali Kur’an. Da nisu ništa više uradili u svom životu, to bi bilo dovoljno, projekat u kom su itekako uspjeli. Sačuvali su sunet Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, raširili su islam.

Te obaveze su spale sa nas, ali imamo ove druge. Ashabi nisu imali problema sa hidžabom, nisu imali feministkinja da im govore da je to robovanje muškarcima, nisu imali šubhi po tom pitanju, nisu imali muževe koji su se htjeli rastati s njima zbog hidžaba. Ali mi danas to imamo, i to treba shvatiti kako vrstu blagodati. Ako su ashabi dostigli stepen koji su dostigli time što su ponijeli teret čuvanja vjere, njenog širenje, mi danas treba da ponesemo teret njenog oživljavanja. Islam je potpun u knjigama, ali ga u praksi treba pokazati. To je sad naša uloga. A ona jeste teška.

Sad ibn Vekas je rekao: „Bio sam petina islama.“ Šta to znači? Samo su četiri čovjeka mimo njega bili muslimani, i on peti. Zamisli da je u jednoj sredini samo vas pet, valja ponijeti teret, prenijeti, saburati, da vas bude deset, pa da vas bude dvadeset. Na kraju kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio Oprosni hadž bilo ih je 125 000, a kasnije i Šam, Egipat, i do Kine, do Bosne, do Amerike, do svakog kraja svijeta je islam stigao, a krenuo je od jednog čovjeka.

Možda i sada u nekim našim sredinama nas ima samo pet, to jeste teško i izazovno, ali je i velika čast. Svaka od nas treba da se ponosi time da bude od onih koji će ovu vjeru živjeti. Pred takvima je težak zadatak, ali je takva žena itekako počastvovana time da bude među onom manjinom koja će ovu vjeru sačuvati u praktičnom segmentu. Ona je u knjigama sačuvana do Sudnjeg dana, biće sačuvana i praktično, ali na plećima i trudu pojedinaca koji neće žaliti svog truda ispunjavajući ovu obavezu, želeći time Allahovo zadovoljstvo. Da bi se ono što je zamrlo među ljudima od islama ponovo zaživilo.

Borba Zapada protiv hidžaba

Hidžab je ciljan od mnogih grupacija i ideologija da bi se uništio. Neko je rekao: “Hvala mojim neprijateljima koji su mi pokazali koliko vrijedim.” Borba nemuslimana protiv žene muslimanke koja praktikuje vjeru nam dovoljno govori koliko ona vrijedi, koliko žena koja čuva Allahovu vjeru vrijedi, koliko je ona “opasna” jer će ona time oživjeti Allahovu vjeru, a oni to ne žele. “Oni žele ustima svojim ugušiti Allahovu svjetlost, a Allah će upotpuniti Svoju svjetlost, makar to ne bilo po volji nevjernicima.”

Na nama je da izaberemo gdje ćemo biti, hoćemo li biti među onima preko kojih će Uzvišeni Allah upotpuniti Svoju svjetlost, da se zna da ono što je od Njegove vjere nikada neće umrijeti.

Molim Allaha da smekša naša srca za ono čime je On zadovoljan i da nas učvrsti na tom putu. Molim Allaha da budemo od onih koji čuvaju Allahovu vjeru, koji oživljavaju Njegovu vjeru u vremenima kad je mnogi zapostavljaju i da nas pomogne na tom putu. Amin!