Dan kada budeš čitao knjigu koju si sam pisao

Prije nekoliko dana, dobila sam zadatak da pred određenom grupom ljudi pročitam jedan dio teksta. Danima sam o tome razmišljala, pripremala se. I dok sam se borila sama sa sobom, dok sam razmišljala kako će proći taj dan, najednom, zaustavih se pred ogledalom duboko razmišljajući: taj dan će biti i proći. Čitat ću nešto poznato. Pred ne tako velikim brojem ljudi. Ali…

Poslije će doći jedan dan. Dan u kojem ću pred cijelim čovječanstvom čitati knjigu svojih dijela. Neću moći ništa sakriti, preskočiti, prešutjeti… Svi će biti tu. Iako u svojim brigama, ipak prisutni. I da, od tog dana će mi zavisiti budućnost. Baš od tog čitanja. Džennet ili Džehennem. Nagrada ili kazna. U ušima mi odzvanjaše ajeti Uzvišenog: „Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!“  (sura El-Isra, 14)

A zatim: „Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći: onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data lahko će račun položiti i svojima će se radostan vratiti; a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data propast će prizivati i u ognju će gorjeti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio i mislio da se nikada neće vratiti – a hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!“ (sura El-Inšikak, 6-15)

Zar da imamo tremu od dunjalučkih nastupa, a da o Ahiretu ne razmišljamo? Zar da razmišljamo o našoj „slici i utisku“ kod drugih ljudi ovdje, sada, na ovom svijetu, a da se ne brinemo o Danu u kojem tajnih neće biti?

Naši grijesi, tajni razgovori, ogovaranje, priče iza leđa, smicalice drugima, pretvaranje u javnosti a drugačije u tajnosti, sve to jednog dana će izaći na vidjelo. Zamislimo samo jednu scenu: čovjeka kojem na ovom svijetu laskamo, a iza leđa mu sve najgore pričamo. Zamislimo susret s tim čovjekom na Danu suda, kada tajnih razgovora neće biti. Zamislimo naš stid, i kako ćemo se samo tada osjećati…

Zbog toga, spremajmo se za taj „javni nastup“ koji nikako izbjeći nećemo moći. Spremajmo se za čitanje knjige koju sada sami pišemo. Pišimo u nju najljepše. Onako kako se nećemo zastidjeti kada je budemo čitali. Pišimo u nju samo ono što ćemo moći pročitati bez kajanja…

Tako mi Allaha, toliko taj dan, Dan suda, olahko shvatamo. Ona trema koja nas obuzme pred ispite, javne nastupe, važe i odlučujuće trenutke, ništa je u odnosu na Dan proživljenja. Na Dan koji će biti posebno mučan za one koji Njemu ne budu pokorni.

**

Već danas možemo početi pisati svoju desnu knjigu. I već danas možemo početi da se pripremamo za Dan suda. Za Dan koji se neće ponoviti dva puta. Imajmo na umu da će sa svojim najmilijim na Ahiretu vječno uživati samo oni koji su na dunjaluku prednost davali Stvoritelju nad stvorenim. Dok oni drugi, koji nemarno „trače“ vrijeme sa svojom porodicom na ovom svijetu, ne brinući se za Ahiret, oni su gubitnici.

Gospodaru, molimo Te da nam ukažeš Svoju milost i da nas povedeš putevima dobra. Pomozi nam da se pripremimo za Dan koji nas čeka i koji izbjeći moći nećemo. Amin.