Nepravda prema braniteljima BiH

Ja, državljanka BiH, želim vas upoznati i podijeliti svoju životnu priču. Godine 10.10.1995 odlučila-pristala sam na brak sa stranim državljaninom. U to vrijeme strani državljani bili su dobrodošli u našoj zemlji,i bili su veoma cijenjeni i prihvaćeni u društvu. Dobrovoljno su pristali pomoći u odbrani Bosne i Hercegovine. Moj suprug, odmah je…

legalno pristupio Armiji BiH u odbrani, a protiv agresije na BiH, a u korist svih naroda koji su živjeli i žive u Bosni i Hercegovini. Svojom hrabrošću i zalaganjem u odbrani zemlje, odlikovan je i Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja”Zlatni ljiljan”. U smislu zakona i pravilnika u oružanim snagama odlikovanih smatra se državljaninom BiH koji je u periodu iz člana 1 ovog zakona, više puta iskazao ličnu hrabrost, požrtvovanost i lični doprinos za odbranu i oslobođenje BiH.

Ali ništa od ovoga što sam navela, kao ni brak samnom, državljankom Bosne i Hercegovine ne vrijedi da bi dobio državljanstvo zemlje za koju se požrtvovano zalagao u njenoj odbrani. Poznato je da strani državljani mahom se protjeruju ili im se odbija privremeni boravak,ili se zatvaraju u imigracione centre. A sve to navodeći kao da su oni stranci, kao da nije dovoljan razlog brak sa državljankom BiH, a niti zalaganje za ovu državu,da bi dobio Bosanskohercegovačko državljanstvo.

Samim tim se krše osnovna ljudska prava i slobode svakog pojedinca. Ombudsman za ljudska prava BiH u saradnji sa Amnesty Internacional, 27.05.2010 ocijenila je i dala preporuke da se hitno donesu reforme o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda svakog pojedinca. Moj su prug po rješenju Ministarstva sigurnosti BiH službe za poslove sa strancima Sarajevo odbili su žalbu za privremeni boravak te mu dali rok od 15 dana da napusti teritoriju Bosne i Hercegovine.

Svim članovima porodice teško je palo ovo riješenje o odbijanju za privremeni boravaka i napuštanju zemlje. Dana 04.03.2009 godine, moj suprug K.A. napušta BiH teška srca jer ga rastavljaju od porodice, kako je njemu teško palo, tako i nama svima. Morao je ostaviti tek novorođenu, tromjesečnu bebu i troje malodobne djece, te mene samu da se brinem o svemu. Dok ovo pišem ponovno proživljavam teške osjećaje koje pamtim i nikada se neće izbrisati, a sve zahvaljujući Ministarstvu (ne)sigurnosti. Svaki dan morao se javljati službi za poslove sa strancima i obavještavati ih o svemu. Tih svih 15 crnih dana, kao da je zločinac, a ne odlikovan ratnim priznanjem “Zlatni Ljiljan”. No,ipak je ispoštovao ovu zemlju i njene zakone te je mirno napustio teritoriju BiH, i ostavio mene sa četvero malodobne djece, jer ga je na to primoralo Ministarstvo (ne)sigurnosti.

Prolazili su dani, mjeseci a meni kao godine, jer ne znam gdje će,kako će i šta će, jer na takvo nešto moglo se očekivati svašta. Dana 03.09.2009 godine predala sam zahtjev za garantno pismo na osnovu člana zakona o spajanju porodice da nas posjeti. I u tom zahtjevu sam se potpisala da neću tražiti boravak svom zakonitom mužu, već samo da nas posjeti. Šta mislite kakav sam odgovor dobila?? Naravno nisu udovoljili mom zahtjevu i time kršeći zakon o spajanju porodice, ali koga briga za to?! Sebi sam rekla sabur, ispitat ću ja ovo preko Ministarstva sigurnosti-služba za poslove sa strancima Sa rajevo. Uputila sam zahtjev za dostavu podataka da li ima zabranu ulaska i boravka u BiH, na što su mi odgovorili da se obratim Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine, da su oni nadležni za tu informaciju.

A Granična policija vraća me ponovno službi za strance te mi navode da su oni nadležni da mi daju tu informaciju,jer se radi o stranom državljaninu?! Zar ovo nije smiješno i žalosno istovremeno?! Sada je godina dana i tri mjeseca od kako je moj muž napustio Bosnu i Hercegovinu, a meni za to vrijeme nisu dopustili da nas posjeti u skladu sa zakonom o spajanju porodice. Naš slučaj je još na sudu i nije ništa riješeno sudski procesuirano, tako da smatram da imam potpuno pravo da mi se udovolji zahtjevu a shodno zakonu o spajanju porodice na posjetu.

Ovdje je očito kršenje ljudskih prava, porodičnih, dječijih prava, ali niko za to ne odgovara. Iako je dobitnik ratnog priznanja “Zlatni Ljiljan”, svi rade šta hoće i kako hoće, a u smislu zakona o priznanju ili odlikovanju smatra se državljaninom Bosne i Hercegovine,ako budemo gledali samo s te strane, ne uzimajući u obzir brak samnom. Ja se iskreno nadam da će zakon kad-tad biti ispoštovan, te mom bračnom drugu biti dopušteno da bude sa nama u mojoj zemlji a u skladu sa zakonom o bračnoj zajednici, ili će na kraju i nas protjerati ovakvim kršenjima zakona koji nisu u skladu sa Ustavom.

Državljanka BiH i supruga dobitnika ratnog priznanja odlikovanja “Zlatni Ljiljan” Hodžić T.

Izvor: armijabih.com