Šta poslije Ramazana?

Mjesec milosti je došao i otišao. Došao je da nas podsjeti na naš nefs, na brigu o činjenu dobra i na ostavljanje grijeha. Došao je da nas nauči da je za činjenje dobra potreban i naš trud, volja i čvrsta odluka da činimo dobro. Naučio nas je da nije nemoguće da redovno obavljamo namaz. Da nije nemoguće da ostavimo ranije ovisnosti poput alkohola, duhana, kocke, pornografije… Te da, itekako možemo da brinemo o nemoćnim, iznemoglim, potrebnim. I da u našoj nafaci ima mjesta i za njih.

Ali, sada se pitamo: šta dalje, šta poslije Ramazana? Kako “sačuvati” ono duhovno stanje koje smo imali tokom ovog mubarek mjeseca?

Prvo što trebamo imati na umu jeste to da Ramazan koji smo doživljeli i upravo ispratili možda više nikada nećemo doživjeti. Možda više nikada nećemo biti u prilici da činimo dobra djela u mjesecu Ramazanu, da dočekamo noć Lejletu-l-kadr, kao i sve druge blagodati koje nam Allah spušta u njemu. Zbog toga, trebamo se truditi da što više sačuvamo onaj stepen imana koji smo dostigli u Ramazanu, ili, ukoliko smo napravili određene propuste da ih ispravimo.

I nakon Ramazana možemo:

• Voditi računa o svom (farz) namazu i o klanjanju namaza u njegovom vremenu;
• Iskoristiti zadnju trećinu noći za noćni namaz;
• Klanjati što više namaskih sunneta i nafila namaza;
• Postiti nafile;
• Hidžab nije farz samo u Ramazanu. Možemo ga (i trebamo) nositi i mimo Ramazana;
• Učiti Kur’an redovno, pa makar jednu stranicu dnevno;
• Početi sa memorisanjem Kur’ana, pa barem sa jednim ajetom dnevno;
• Učiti zikr, redovno činiti istigfar (pokajanje) Allahu, kao i salavate na Njegovog Poslanika;
• Voditi računa o svom jeziku. Čuvati ga od kaljanja tuđe časti, ogovaranja i ružnih riječi;
• Činiti dobro drugim ljudima. Jer, i nakon Ramazana, među nama nastavljaju živjeti potrebni, siromašni, iznemogli. Naša briga o njima ne bi trebala prestajati sa prestankom Ramazana, jer on je baš bio tu, između ostalog, da nas podsjeti na njih.

Ne smijemo smetnuti s uma da dunjalučki užitak nije cilj našeg postojanja. Njegovo zadovoljstvo je ono što jeste i što bi trebalo biti naš cilj.

Da bismo sačuvali “ramazansku rutinu” činjenja dobrih djela, osim dobre volje i želje, nužno je da imamo i organizaciju, odnosno raspored i evidenciju dnevnih aktovnosti. Kako u tome pomoći sebi?

• Naviti alarm na 15 minuta prije svakog namaza.
• Odrediti barem jedan dan u sedmici za noćni namaz.
• Uključiti podsjetnik za učenje Kur’ana i zikr svakodnrvno.
• Uključiti se u škole Kur’ana.
• Pratiti vjerska predavanja i druženja koja pozitivno utječu na rast imana.
• Voditi svakodnevno dnevnik o “ahiretskom” profitu. Pitate se kako? Na primjer, u kolone pored namaza pisati vrijeme namaza i razlog njegove odgode ili neklanjanja. Također, bilježiti broj proučenih stranica iz Kur’ana, naučenih ajeta, proučenog zikra… Sutradan, pogledati na kraju dana rezultate. Da li sam bolji/bolja od jučer? Da li mi je sve drugo ispred namaza i blizine Njemu, ili je On u mom životu na prvom mjestu?
• Oderediti jedan iznos novca koji ćemo svaki mjesec poklanjati potrebnim. A uz to kontrolisati i ostale svoje troškove. Možda ipak trošimo previše. I možda je naš luksuz nekom osnovna životna potreba.

Ramazan nam svima treba biti motivacija da nastavimo činiti što više dobra. I dokaz da možemo. Naš Gospodar nas uvijek vidi, i u Ramazanu i mimo Ramazana. I dobro višestruko nagrađuje. Naš cilj je što viśe dobra tokom cijele godine. A naredni Ramazan, ako ga doživimo, da nam bude kruna uspjeha, inšaAllah.

Gospodaru, olakšaj nam a ne otežaj. I povedi nas putevima Svoje milosti. Amin.