LGBTQ

Dok muslimani često gledaju na seksualnost s moralnog stajališta, unutar LGBTQ pokreta vide islamska učenja o seksualnosti kao nazadna. Tvrde da svako neslaganje s LGBTQ načinom života predstavlja diskriminaciju protiv njih kao pojedinaca. Prije upuštanja u ovu složenu raspravu bitno je prepoznati međusobne perspektive kako bi došlo do smislenog razumijevanja.

Za početak je važno razumjeti i jasno definirati pojmove kao što su ljudska prava, pravda, dostojanstvo, ljubav i jednakost. Svi se slažu da su ti pojmovi važni i potrebni za zdrava društva. Međutim, ono što ti pojmovi zapravo znače razlikuje se ovisno o tome tko ih definira. Kao što će kasnije biti istaknuto, ovi pojmovi su opći, ali ih LGBTQ pokret koristi u vrlo specifičnom smislu.

Kada pristupate bilo kojoj temi, važno je pokušati se odmaknuti i pogledati je iz druge perspektive. Islam zabranjuje homoseksualnost.

Danas, kada bi musliman rekao da je homoseksualnost zabranjena u islamu, to bi se odmah shvatilo kao napad na identitet i egzistenciju ljudi, a ne kao čin. To je zato što su, povijesno, seksualne orijentacije bile jednostavno radnje, a ne identiteti. Na primjer, članovi LGBTQ zajednice često se povezuju s liberalima, sekularistima i u većini slučajeva demokratima. Činjenice je da LGTBQ pokret jako naporno radi da se uspostavi kao zajednica. Na taj način se neslaganje s njihovim postupcima često izjednačava s rasizmom, homofobijom itd.

S druge strane, muslimani na seksualnost gledaju kroz leću morala, dok je LGBTQ pokret prikazuje kao pitanje jednakosti i prava. Ova dva različita pristupa rezultiraju različitim pogledima na temu. To je razlog zašto LGBTQ pokret često povlači lažne ekvivalencije između rase, spola i seksualnog identiteta. Slično tome, oni spajaju želju, djelovanje i identitet.

Uz to, LGBTQ pokret zauzima ekstremni kolonijalistički pristup, gdje postoji ogroman kulturni i politički pritisak na pojedince, zajednice i zemlje da prihvate LGBTQ pokret i njegove ciljeve. Svaki otpor pokretu nailazi na nepravedne optužbe za netrpeljivost. LGBTQ pokret prilično je dogmatičan u prisiljavanju drugih da prihvate njihovo shvaćanje seksualnosti. Transformacija želje u identitet pokreta postala je sinonim za odbacivanje samog postojanja osobe, a otuda i usporedba s negiranjem dostojanstva i ljudskih prava. Nasuprot tome, islam ne kategorizira ljude na temelju njihovih želja ili orijentacija, već isključivo na temelju njihovih djela.
______________________

Postoje li granice seksualno prihvatljivog danas? Gdje su te granice povučene? Povijesno gledano, čak je i u Americi postojao trenutak u kojem se odnos izvan braka smatrao pogrešnim i nemoralnim. Ova se ideja danas može činiti čudnom, ali početkom i sredinom 1900-ih izvanbračni seksualni odnos bio je tabu i bilo je rijetko pronaći ljude koji nisu bili u braku, a da žive zajedno. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dogodila se “revolucija” koja je odbacila kršćanstvo. Kršćanstvo je na taj čin gledalo kao na sredstvo za razmnožavanje i izgradnju obitelji. Nakon što je religija uklonjena iz jednadžbe, više nije bilo potrebe ograničavati spol na obiteljsku strukturu. Time je pomaknuta stabilnost obitelji i došlo je do brzog porasta broja djece rođene izvan braka i samohranih majki. Time, taj čin je postao ograničen na sredstvo užitka. Ljubav, predanost i pristajanje na brak, te izgradnju zajedničke obitelji više nisu bili preduvjet. To je pomoglo usponu nemorala između ljudi istog spola.

Pitanje je, gdje LGBTQ zajednica povlači granice za prihvatljive seksualne prakse? Nigdje. S obzirom na to da se negdje treba povući linija, islam tu liniju povlači između muškarca i žene u braku.

Na primjer, ironično je da podržavaju istospolne odnose, ali ne podržavaju poligamiju, koju islam dopušta, a također je bila praksa u Bibliji. Poligamija u islamu je brak između muškarca i do četiri žene, od kojih su sve odrasle osobe koje nitko ne tjera u brak već svojevoljno pristaju. Međutim, zapadne zemlje zabranjuju poligamiju, a LGBTQ zajednica je ne uključuje u svoj cilj, jer imaju određene granice o tome što je “dobra i moderna” seksualnost naspram “loše i nazadne” seksualnosti. Pojmovi “ljubav”, “jednakost” i “ljudska prava” ograničeni su na vrste seksualnih odnosa koje promovira LGBTQ zajednica, a poligamni brakovi su isključeni iz ovoga. Drugim riječima, “ljubav” i “jednakost” zapravo znače da morate prihvatiti njihovu definiciju granica. Ako to ne učinite, protivite se ljubavi i jednakosti i stoga morate biti netrpeljivi, homofobi itd… Međutim, isti se izraz ne primjenjuje kada se govori o drugim oblicima kao što je poligamija.

Islam o homoseksualizmu

Ovo nas dovodi do pitanja islama i homoseksualizma. Islam ne gleda na homoseksualnost kao na identitet. U islamu ne postoji termin koji se poistovjećuje s homoseksualnošću, ali postoji termin sodoma jer je to čin, a ne identitet. Islam zabranjuje bilo kakve spolne odnose izvan braka, uključujući i između muškarca i žene. Ovo ne znači da su muslimani pozvani da mrze ili osuđuju osobu, ali oni osuđuju djelo. Ako netko prevari svog supružnika, netko će reći da to nije u redu, ali je li ta osoba dobra ili loša, ide li u raj ili pakao, to je na Bogu, konačnom sucu.

Ako netko ima osjećaje i želje prema nekome suprotnog ili istog spola, ne bi trebao djelovati prema njima. Na primjer, pedofilija se smatra pogrešnom i svakome tko ima takvu želju ne samo da bi mu se reklo da ne postupa u skladu s njom ako to učini, nego bi ga i država kaznila. Prema islamu, ako netko ima nedopuštenu želju prema osobama istog spola, ili što se toga tiče suprotnog spola izvan braka, ta želja sama po sebi ne čini ga zlim, ali djelovanje prema njoj je grijeh; međutim, osoba ostaje musliman usprkos grijehu. Iako se muslimani apsolutno prema svima moraju odnositi s dostojanstvom i poštovanjem, to ne znači da svačije postupke treba prihvatiti, slaviti i podržavati. Počinjenje grijeha ne izbacuje nekoga iz islama niti ga čini nedostojnim Božje ljubavi i samilosti. Allah najviše prašta i uvijek prima iskreno pokajanje.

U konačnici, islam nudi paradigmu u kojoj je seksualnost usko povezana s obitelji, jer zdrava obitelj je srž onoga što jedno društvo čini zdravim. Jedan od ciljeva islamskog zakona je zaštititi obitelj zbog mnogih negativnih posljedica s kojima se društva suočavaju kada se obiteljska zajednica napusti. LGBTQ argument prebacuje raspravu s moralne na onu koja je lažno uokvirena oko socijalne pravde, koja je definirana vrlo subjektivno. Islamski zakon nastoji izgraditi jake zajednice koje imaju zdrave obitelji. Islam se stoga smatra načinom života, a ne religijom itd., islam nije ograničen na privatne činove obrednog štovanja. S tim u vezi, Bog želi da ljudi žive sretne živote u pravom smislu te riječi, u kojima Boga stavljaju iznad svega, pa čak i svojih želja i nagona.

Izvor: www.whyislam.org