Nasilje u porodici
Šta je nasilje u porodici? Kako ga prepoznati? Kako može biti nasilan neko koga toliko volimo? Ako postoji nasilje, kako i na koji način ga okončati?
Nasilje u porodici je jedan od najtežih oblika nasilja, upravo jer dolazi od osoba koje volimo, kojim vjerujemo i od kojih ne očekujemo takve oblike ponašanja. Također, jedan od problema je i to što je jako teško prepoznati i uočiti oblike nasilja, a još teže reagovati na njih.
Čitajući vijesti o teškom, stravičnom i nezapamćenom zločinu ubistva žene u prisustvu njene devetomjesečne bebe, naiđoh na više komentara u kojima stoji da je „prvi šamar alarm“ koji govori da je u pitanju nasilje. Čitav niz indikatora se preskače, jer, kao da se ne vjeruje u ono što nije materijalno, vidljivo i opipljivo.
Vrsta nasilja ima više. Psihičko, emocionalno, ekonomsko, seksualno, socijalno, verbalno, fizičko… Prisustvo bilo kojeg od njih, alarm je i za mogućnost prisustva ostalih vrsta nasilja od strane iste osobe. Pokušavati naći opravdanja zlostavljaču, indikator je osoba nad kojom se provodi nasilje podređena manipulaciji.
Nasilnik može biti otac, brat, muž, sin. Nasilnica može biti i ženska osoba, ako ne u fizičkom smislu, itekako može biti u drugim oblicima nasilja.
Važno je za svakog pojedinca, bio on muškarac ili žena, znati sljedeće:
- Šta je nasilje?
- Koje su vrste nasilja?
- Ko može biti nasilnik?
- Kako ga prepoznati?
- Kako i kada reagovati?
Na ovaj način, educiranjem o nasilju, pomažemo i sebi i okolini u prevenciji ili borbi protiv nasilja. Pored toga, postavlja se pitanje šta još možemo učiniti na putu prevencije nasilja? Šta može svako od nas učiniti u borbi protiv nasilja?
Rješenje problema se vraća na početak. Nakon pojedinca, porodica je osnovna ćelija društva. Nije rješenje napadati na instituciju braka koji je Allahov zakon, već ulagati napore da brak dobije svoje pravo mjesto, ono koje mu pripada.
Roditelji prije svega trebaju da uspostavljaju zdrav dijalog sa djecom, pun poštovanja i razumijevanja, još od najranijih dana njihovog života. Roditelj treba biti onaj koji sluša, osluškuje, razumije, a ne onaj koji je samo fizički prisutan, bez truda da uspostavi blizinu sa svojom djecom. Koliko samo ima kćerki koje ne smiju podijeliti svoje bračne probleme sa svojim roditeljima? Koliko njih zna da neće naići na razumijevanje od strane roditelja, ili da čak neće biti ni saslušano. Stoga, povjerenje i bliskost između roditelja i djece se razvija od prvog dana djetetovog života. I to moramo imati na umu. Inače, dijalog sa djetetom u njegovom pubertetu i kasnijem životu je propali pokušaj.
Također, roditelji moraju dobro da paze na oblike svog ponašanja pred djecom. Otac nasilnik uči sina da je nasilno ponašanje prema ženi potpuno uredu. Majka koja trpi takvo nasilje uči sina da žena treba da šuti i trpi nasilje, i da mora i dalje ostati u braku.
Otac nasilnik uči svoju kćerku da je nasilje u porodici uredu. Da je uredu da je muškarac udara, vrijeđa, ponižava… Također, i majka je uči, trpeći nasilje, da je sramota reagovati na nasilje. Da brak treba čuvati radi okoline. I da je biti razvedena sramota i poniženje.
Pored toga, roditelj treba da prati ponašanje svog djeteta. Ukoliko kod djetata osjeti sklonost ka nasilju i nasilne oblike ponašanja, ili pak zatvorenost, potištenost i izbjegavanje komunikacije – uz pomoć stručnih lica treba da se bori protiv sklonosti ka nasilju, odnosno da pronikne u uzroke dječje emocionalne ili socijalne zatvorenosti.
Često pročitam komentare „učite svoje kćerke da ne trpe nasilje“. Ne, učite svoje i sinove i kćerke da ne budu nasilnici. Učite i jedne i druge da ne trpe nasilje. I učite i jedne i druge kako da na zdrav način rješavaju životne probleme i prevazilaze izazove. Učite ih da se na nasilje ne odgovara nasiljem, te da se pred nasiljem ne zatvaraju oči.
Učite svoju djecu da je Islam čist od nasilja. Da se nasilje ni u kakvom celofan ne može upakovati pod islamom. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, nikada nije primijenio silu nad ženama i djecom. Nije bio nasilnik niti manipulator. Stoga, umna snaga se dokazuje i pokazuje odsustvom fizičke sile. Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je svaki bračni problem prevazišao mudrošću, dijalogom i dobrotom.
___________
Sabur je put do Dženneta. Ali, izuzetno je važno znati kada i koliko osaburiti, a kada hidžru učiniti. Kur’an nas uči da je veličanstveno djelo napustiti mjesto u kojem su ugrožene naše slobode, a posebno naša vjera. Ako je brak u kojem se nalazimo svakodnevno preživljavanje, trpljenje, preplakivanje i tegoba, onda je hidžra iz takvog braka čin hrabrosti i vjera u obećanje Uzvišenog da će nakon teškoće dati lakoću.
I za kraj, neka vas niko ne zavara riječima „ja sam takav po prirodi, kratkog fitilja“, nakon što se na nas izdre, iz vrijeđa nas ili pretuče. Da nam je priroda opravdanje za naša djela, sigurno ne bismo bili pozvani na odgovornost za svoja djela pred Allahom. Priroda može biti i loša, ali ne i nepromjenjiva. Nepromjenjiva je samo onda kada čovjek ne želi da se mijenja, ili kada ne želi da zatraži stručnu pomoć.
Budimo kao Ummete odlučni u promjenama na bolje. Čuvajmo svetost islamske porodice. Ako smo nasilnici ili nasilnice u svojoj porodici, krenimo sa promjenama od sebe. I ne zaboravimo da sljedeću generaciju ovog naroda upravo mi odgajamo.