Biva onako kako Allah hoće

Koliko su nam samo puta planovi krenuli mnogo drugačije od onoga kako smo mi planirali? Koliko puta nismo uspjeli upisati školu/fakultet koju/i smo željeli? Koliko puta nismo u roku završili školovanje? Koliko puta nas je zaobišao željeni supružnik, pa smo u brak ušli sa nekim drugim? Koliko puta su naša bračna nada i sreća srušene razvodom braka? Koliko puta nam je posao „izmakao“ a trebali smo ga dobiti? Koliko puta…

Lahko je kročiti dunjalukom onda kada nam sve ide po planu. „Lahko“ je dokazivati iman i vjeru u Uzvišenog Allaha onda kada je sve onako kako mi želimo i hoćemo. Ali, šta je sa onim momentima kada nam se „snovi ruše“? I šta je sa onim momentima kada trebamo dokazati svoju vjeru u Allaha ali i da vjerujemo Allahu?

U 2. i 3. ajetu sure Al-Ankebut Uzvišeni Allah kaže: „Zar misle ljudi da će ako govore: “Mi vjerujemo!” biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?! A mi smo iskušavali i one prije njih, pa će Allah, sigurno, znati one koji govore istinu i one koji lažu.“

A u 11. ajetu iste sure, Uzvišeni Allah kaže:„Allah će sigurno znati one koji vjeruju i sigurno će znati one koji su dvolični.“

Mnogo sam puta čula ljude, vjernike, kako u neznanju govore: „Onaj se ni Bogu ne moli, a opet mu sve dao. A mene, što se više trudim, sve više u iskušenja baca.“ A takvima, sav odgovor je dat u navedenim ajetima. Kuša te, jer provjerava tvoj iman. Kuša te, jer te voli. Kuša te, jer hoće da te od grijeha očisti i Sebi približi. Kuša te, jer te uči da dunjaluk nije vrijedan Ahireta. Da je ovdje sve kratko. Da ti On treba biti najvažniji i cilj konačni. U razgovoru sa insanima primjetih da im u vremenima iskušenja najviše nedostaje unutarnjeg motiva, ili pak, da su mnogo podložni utjecaju okoline.

Kod unutarnjeg motiva, dvoje je najvažnije:

1. Davati sve od sebe da se prebrodi određeno iskušenje, truditi se, ali čvrsto vjerovati da biva onako kako Allah hoće i da je u tome neko dobro za nas.
2. Znati da nije lahko, da je izazov i da je prirodno imati padove, ali donijeti čvrstu odluku da ćemo se boriti do konačnog cilja i da nas jedan pad neće demoralisati i učiniti da odustanemo.

U pogledu okoline, važno je također da imamo dvoje na umu:

1. Ko su ljudi da nešto učine ili spriječe, ako Allah hoće drugačije?

„Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je.“ (sura Junus, 107)

2. Drugi ne smiju da nas određuju. Njihovo mišljenje ili riječi mogu da nam budu značajni, ali nikako i ono što će nas definisati kao osobu. Sjetimo se slučaja koji je spomenut u Kur’anu u vezi ženidne Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, sa Zejnebom, radijallahu anha, bivšom suprugom njegovog posinka Zejda, radijallahu anhu. U kontekstu tog događaja Allah Uzvišeni govori Poslaniku, sallallahu alejhi wa sellem:

„A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: “Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!” – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti.“ (sura Al-Ahzab, 37)
________________________

Kao vjernicima, uvijek nam treba biti strah od Allaha ispred straha od ljudi, i pitanje „Da li je Allah ovim zadovoljan?“ umjesto „Šta će ljudi reći?“. Ako je Allah nečim zadovoljan, onda mišljenje ljudi nije bitno. A ako nije, džaba nam podrška mase ljudi, kada će se oni na Danu suda razbježati daleko od nas.

Zato, ako nismo uspjeli upisati željenu školu ili fakultet, umjesto očaja, prihvatimo ono što smo uspjeli upisati i čvrsto vjerujemo da je u tome hajr za nas. Ako nismo uspjeli u roku položiti ispite, naučimo cijeniti slobodno vrijeme i dadnimo sve od sebe ali uz čvrstu vjeru u Allaha i Njegovo određenje. I nemojmo odustati od cilja zbog kamenja spoticanja. Gledajmo ka cilju, bez obzira da li će njegovo ostvarenje trajati 4, 5, 6 ili više godina.

Ako nam se ne da da stupimo u brak, ako nam se ne da da stupimo u brak sa onim koga želimo, ili, ako smo izgubili osobu sa kojom smo sanjali naše snove, iskoristimo priliku da popravimo svoj odnos sa Allahom i vjerujmo Njemu. Biva i biće onako kako Allah hoće. Ako je naša Nafaka u određenom vremenu oskudna, trudimo se, radimo, borimo se ali vjerujmo da ćemo za svoga života pojesti samo onoliko koliko nam je On odredio. Ni kašiku više, ni kašiku manje.

Vjerujmo Allahu. Popravimo svoj odnos prema Njemu. Povrćajmo traženje oprosta i donošenje salavat na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem. I budimo odlučni da zbog ovog svijeta ne želimo izgubiti onaj.