Žensko je, zato „manje vrijedi“

Nikada se ne osvrtah oko sebe mnogo zbog mišljenja drugih ljudi. Nikada mi nije bilo bitno kakva su njihova mišljenja kada su u pitanju majke, žene, kćeri, sestre. Hvala Uzvišenom Allahu, u porodici se nisam osjećala manje vrijednom zbog toga što sam žensko. Možda sam čak i bila najvoljenija, i možda je baš takav odnos muških članova moje porodice učinio da se i ne osvrćem na mišljenja i stavove društva.

Kako sam rasla, više upoznavala ljude iz svoje okoline, shvatila sam da je nerijetko „sramota“ ako se u porodici rodi prvo žensko dijete. A kod nekih, nažalost, i drugo, i treće, i četvrto je neželjeno. Upoznah i one koji se, poput Arapa u džahilijjetu, stide reći da nose djevojčicu, ili kada se rodi žensko, stide se reći da se rodilo cijelo društvo, kako jedna izreka kaže. Zamislimo svijet bez žena? Biljni i životinjski svijet bez ženskog spola? Divne li mudrosti Njegove i savršenstva, kada je sve u paru stvorio!

Zatim, upoznah nepravdu kada je u pitanju podjela imovine, odnosno, ostavljanje nasljedstva. U većini slučajeva se najveći dio pokloni sinu ili sinovima, a ako se i ne pokloni, braća, pogledom uperenim u sestre, kao da kazuju „Odreci se svoga dijela, ti si žensko“.

Nedugo poslije, upoznah i odnos društva prema ženi koja je razvedena. Subhanallah, kao da je ta žena najveća jadnica na svijetu. Znam za slučaj gdje su, vidjevši da žena uspješno živi svoj život, voljom Njegovom, nakon razvoda braka, pokušali njen uspjeh pripisati prošnji. Pa su čak članovi njene porodice počeli da provlače priču da ta žena stavlja masku i prosi ulicom! Zatim su slali druge članove porodice koji su na kraju ipak „utvrdili“ da se radi o ženi iz „zanatske“ prošnje, a ne o njihovoj rodici. A sve to jer nisu mogli da podnesu da je jedna razvedena „jadnica“ ipak uspješna, i da zapravo nije jadnica.

Upoznah i ljude koji suptilno i kulturno sažaljavaju svaku neudatu, razvedenu ili udovicu. Ne iz dobre namjere, već sa jednim skrivenim izrazom lica koji poručuje „jadna si, manje si vrijedna nemaš muža“.
____________________

Pitam se: kakvo je to društvo koje je zapostavilo znanje, i to ono znanje koje je Uzvišeni Allah u Kur’anu dostavio?

Kakvo je to društvo koje smatra sramotom rođenje kćeri? Da li je se uopšte i korak pomaklo od prije 1500 godina, kada islam još nije oglasio vrijednost žene i ženskog djeteta? Da li takvi, poput Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, srcem prihvataju žensko čeljade, baš kao što je i on, sallallahu alejhi wa sellem, prihvatio Fatimu, radijallahu anha, i druge tri kćerke, r.a.?

Kakvo je to društvo, otac, sin, brat, majka, koje uskraćuje ženskom djetetu Kur’anom dato pravo na nasljedstvo? Ono koje je Allah Uzvišeni detaljno i precizno objasnio? I ko ima, kao vjernik, hrabrosti da se naljuti na sestru ili kćerku koja prihvati svoj dio, dio koji joj je Uzvišeni dao?

Kakvo je to društvo, porodica, rodbina, koje na razvedenu ženu gleda kao na neku jadnicu? Zar nije jedina žena koju je Allah direktno vjenčao za Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem, upravo razvedena žena, Zejneb, radijallahu anha? Zar je ikada Allah i u jednom ajetu kur’anskom ponizio razveden ženu, ili ženu bez muža?

Svaki put kada neko zausti ili pomisli „žensko je-manje vrijedi“- neka se sjeti da kod Uzvišenog itekako vrijedi, i da žensko koje je blisko svome Gospodaru, bolje je od muškarca koji je daleko od svoga Gospodara i koji Mu je neposlušan. Naša istinska vrijednost je u našem odnosu prema našem Gospodaru.
_______

Žensko dijete je blagoslov i milost.

I žena je vrijedna „čak ako je i razvedena“. Nije jadnica, sve dok ima svoga Gospodara koji se o njoj brine. I sve dok ona brine da li je On njome zadovoljan.

Gospodara srcem molim da promijeni naš negativan odnos prema ženskoj djeci, prema razvedenim i neudatim ženama. I da islam živimo u svim sferama naših života, a ne samo tamo gdje nam to odgovara. Amin.