Staratelj u bračnom ugovoru

Da li je ispravan brak bez staratelja? Kakav je propis brakova koji su sklopljeni bez staratelja? Koje uvjete staratelj mora ispunjavati? Ko je najpreči za starateljstvo? Koje su dužnosti i obaveze staratelja? Kada se gubi pravo na starateljstvo? Ko će ga zamijeniti? Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko se uputi putem traženja znanja, Allah će mu time olakšati put ka Džennetu.” (Muslim) Zato povećajmo svoje znanje tražeći odgovore na ova pitanja u riznicama islamskog fikha!!!
____________

Izbor bračnog druga je, bez sumnje, jedna od najznačajnijih odluka u životu. Harmoničan i skladan život je, u mnogo čemu, vezan upravo za bračnog druga. Brak se u prvom redu tiče mladenaca, ali utječe i na cijelu porodicu. Stoga se za ispravnost braka uz pristanak “mlade” uvjetuje i pristanak staratelja. Toga su mišljenja brojni ashabi, poput: Omera, Alije, Ibnu Mesuda, Ibnu Abbasa, Ebu Hurejre i Aiše, radijallahu ‘anhum, i tabijini, od kojih su: Seid ibnu Musejjeb, Hasan el-Basri, Omer ibnu Abdul-Aziz, Ibnul-Mubarek i drugi. (Mugni, Ibnu Kudame, 9/345)

To je mišljenje malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba, (Risaletu Ibnu ebi Zejd El-Kajruvani, str. 134, Mugnil-Muhtadž, 3/147, Mugni, Ibnu Kudame, 9/345) kao i Ebu Jusufa i Muhammeda, dvojice najistaknutijih učenika Ebu Hanife. (Muhtesarul-Kuduri me’a El-Lubab, 2/9) Ipak, neki hanefijski učenjaci tvrde da se Ebu Jusuf vratio na mišljenje Ebu Hanife i da se to također prenosi od Muhammeda. (Mebsut, Serhasi, 5/10 i Kenzu-Dekaik me’a Tebjinil-Hakaik, 2/117)

Ebu Hanife je mišljenja da je brak kojeg sklopi razumna i punoljetna žena bez staratelja i njegove dozvole ispravan, uz uvjet da muž bude prikladan i na nivou mlade. Ako je, pak, ispod njenog nivoa, brak nije dozvoljen i staratelj ima pravo sudski tražiti da se brak poništi prije nego što štićenica koja se udala bez staratelja dobije djecu. (Muhtesarul-Kuduri me’a El-Lubab, 2/9 i Hašijetu Ibnul-‘Abdin, 3/56) Naprimjer, ako bi se djevojka iz čestite i pobožne porodice udala za onog ko ne drži do vjere, konzumira alkohol i sl., staratelji imaju pravo kod kadije tražiti da poništi takav brak. Važno je naglasiti da staratelj nema pravo prisiliti punoljetnu i razumnu štićenicu na udaju bez njenog pristanka. Buharija i Muslim bilježe da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Udovica se ne udaje bez njene naredbe, a djevojka se ne udaje bez njene dozvole.“ Upitali su: „Allahov Poslaniče, a kako izgleda njena dozvola?“, „Da to šutnjom odobri.“, rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.”

Dokazi za obavezu staratelja

Na neophodnost staratelja prilikom sklapanja braka upućuju brojni dokazi, od kojih su i riječi Uzvišenog Allaha:“A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne branite im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive.” (Prijevod značenja El-Bekara, 232.) Imam Buharija prenosi od M’akal ibnu Jesara, radijallahu ‘anhu, da je rekao: “Ovaj ajet je zbog mene objavljen. Udao sam moju sestru, pa ju je njen muž pustio. Nakon što je prošao ‘iddet došao je i ponovo zaprosio moju sestru, a ja sam mu rekao: ‘Oženio sam te i počastio te, a ti si je razveo. Nakon toga dolaziš da je ponovo uzmeš. Tako mi Allaha nikad ti se neće vratiti!’ Sve u svemu, bio je dobar čovjek, a i sestra je htjela da mu se vrati. Nakon toga je Allah objavio ajet: “…ne branite im da se ponovo udaju…” Rekao sam: ‘Sada ću pristati Allahov Poslaniče!’, zatim sam je udao za njega.”

 Rekao je Ibnu Hadžer komentarišući ovaj hadis: “Allahove riječi u nastavku ajeta: “ne branite im da se ponovo udaju za svoje muževe” jasno govore da je zabrana udaje vezana za staratelje. Ovaj ajet je najjasniji dokaz da se staratelj pita prilikom udaje, jer u protivnom njegova zabrana ne bi imala nikakvog značenja. Isto tako, kada bi ona mogla samu sebe udati ne bi bila u potrebi za bratom. Za onoga ko sam sa sobom upravlja ne kaže se: zabranjeno mu je.” (Fethul-Bari) 

Rekao je Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Nema braka bez staratelja.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže, Darimi, i drugi. Rekao je Mervezi: Pitao sam Ahmeda i Jahju o ovom hadisu, pa su rekli: Sahih, šejh Albani je također hadis ocjenio vjerodostojnim.) 

U drugoj predaji je kazao: “Svaka žena koja sklopi brak bez dozvole staratelja, taj njezin brak je ništavan, njezin brak je ništavan, njezin brak je ništavan.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže, Darimi i drugi, rekao je Tirmizi: Ovaj hadis je hasen, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim) Prema tome, brak sklopljen bez staratelja je ništavan, a “mladenci” se tretiraju zinalučarima, griješni su, dužni su se pokajati i obnoviti svoj brak.

Međutim, brak sklopljen prije islama, u vremenu kada su bračni drugovi bili nevjernici, odobrava se i priznaje i nakon što postanu muslimani, bez obzira da li je ispunjavao uvjete ispravnosti braka kod muslimana, poput staratelja, svjedoka i sl. ili ne. U vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, islam su prihvatili brojni nevjernici, njihovi ranije sklopljeni brakovi su priznati i nisu pitani o uvjetima braka, da li su bili ispunjeni ili ne. Jedini uvjet je da žena bude dozvoljena mužu, tj. da mu bude dozvoljeno da je oženi kada bi nanovo htio s njom stupiti u brak. Ako mu je zabranjena, kao naprimjer da među njima postoji rodbinska veza ili veza po mlijeku koja spriječava brak, brak se poništava i prekida. Ukoliko nema sličnih smetnji, brak ostaje punovažan i smatra se validnim. (Mugni, 7/116)

Isto tako, brak sklopljen bez staratelja među muslimanima sljedbenicima učenjaka koji takav brak smatraju ispravnim, se tretira validnim. Rekao je Ibnu Kudame nakon što je pojasnio da je po mišljenju velike većine učenjaka brak bez staratelja neispravan: “A ako namjesnik presudi da je taj brak ispravan ili ga namjesnik lično sklopi, nije ga dozvoljeno poništiti.” (Mugni, 7/6) Da bi se određena osoba smatrala starateljem mora zadovoljavati određene uvjete.

Staratelj mora biti punoljetan, razuman i sposoban da prepozna prikladnu i odgovarajuću osobu za svoju štićenicu. Uvjetuje se, također, da staratelj bude iste vjere kao i njegova štićenica. Nevjernik ne može biti staratelj vjernici. Rekao je Uzvišeni Allah: “A Allah neće dati nevjernicima nad vjernicima puta.” (Prijevod značenja En-Nisa, 141) Džumhur učenjaka uslovljava da staratelj bude muškarac, dok hanefije to ne uslovljavaju. Učenjaci su također podijeljeni po pitanju da li je čestitost, ostavljanje harama i pridržavanje vjerskih obaveza, uvjet koji staratelj mora ispuniti. Nema sumnje da je ta osobina tražena pri staratelju, međutim nije na stepenu uvjeta, jer od vremena Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa do danas muslimani, čestiti a i oni drugi, udaju svoje kćerke i niko od učenjaka im to nije osporio. (Beda’ius-Sanai’, 2/239, Mugni, 9/366) 

Vrste staratelja

Fekihi sve četiri mezheba su detaljno pojasnili vrste staratelja, njihov redoslijed i ko je najpreči za staratelja, uz određene razlike u načinu određivanja prioriteta među starateljima. Izbjegavajući duge i precizne fikhske rasprave navest ću samo odabrano mišljenje. Najpreči za starateljstvo je najbliža rodbina i to slijedećim redoslijedom: otac, očev otac i uzlazna linija, sin, sinov sin i silazna linija, brat po ocu i majci, brat po ocu, sin od brata, amidža, sin od amidže, a zatim očev amidža. Nakon spomenute rodbine starateljstvo prelazi muslimanskom vladaru, njegovom namjesniku ili kadiji. Nakon toga, ulogu staratelja preuzima bilo koji čestit musliman koji ispunjava uvjete staratelja kada mu žena bez staratelja to povjeri. Staratelj može opunomoćiti drugu osobu da sklopi brak njegove štićenice kao što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opunomoćio Eba Raf’i da ga oženi sa Mejmunom, radijallahu ‘anhuma. (Bilježi Tirmizi, rekao je: ovaj hadis je hasen. Mugni, 9/355-363 i El-Mufesal fi ahkamil-bejtil-muslim, Ez-Zejdan, 6/362-371) Opunomoćena osoba mora također ispunjavati uvjete starateljstva.
_____________________

Obaveza i dužnost staratelja 

Staratelj je dužan izabrati prikladnu i odgovarajuću osobu za svoju štićenicu. Rekao je Resulullah: “Kada vam kao prosac dođe onaj s čijom vjerom i ahlakom ste zadovoljni oženite ga. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i veliki nered.” (Tirmizi i Ibnu Madže, šejh Albani je hadis ocijenio dobrim) Hadis nam jasno govori da je staratelj dužan za svoju štićenicu izabrati osobu privrženu vjeri i lijepe naravi, te da kada takav zatraži njegovu štićenicu prihvati prošnju i udaju.

Važno je da muž bude čestit vjernik i lijepe ćudi, jer takav neće tražiti svoje puno pravo, preći će preko pogreški, oprostiti i bit blag prema supruzi. Obzirom da je staratelj dužan udati štićenicu za osobu čijom vjerom i ahlakom je zadovoljan dozvoljeno mu je da čestitom vjerniku lijepog karaktera sam ponudi ženidbu. To nije potcjenjivanje ili kaljanje časti jer donosi korist štićenici i onome kome se ponudi ženidba, a udajom za takvog se primjenjuje Sunnet i poslanička uputa.

Rekao je Omer ibnul-Hattab, radijallahu’anhu: “Došao sam Osmanu ibnu Affanu i ponudio mu da oženi Hafsu, a on je rekao: ‘Razmislit ću.’ Nakon nekog vremena sam ga ponovo sreo pa mi je rekao: ‘Odlučio sam da se sada ne ženim.’ Zatim sam sreo Ebu Bekra i rekao mu: ‘Ako hoćeš udaću za tebe Hafsu kćerku Omera.’ Ebu Bekr je šutio i ništa mi nije odgovorio. To mi je teže palo nego Osmanov postupak. Nakon toga je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zaprosio Hafsu pa sam je udao za njega. Kasnije me srete Ebu Bekr i upita: ‘Možda si mi zamjerio kada si ponudio Hafsu da je oženim, a ja ti nisam ništa rekao?’ Rekao sam: ‘Da!’, a Ebu Bekr reče: ‘Spriječilo me je da ti ne odgovorim samo to što sam znao da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spominjao Hafsu pa nisam htio da otkrijem njegovu tajnu, a da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije oženio, ja bih to učinio! (Buharija) 

Pored čestitosti u vjeri i ljepote ahlaka, gleda se fizički izgled i tjelesna ljepota. Rekao je Omer, radijallahu ‘anhu: “Ne udajite ženu za ružnog i neizglednog muškarca, jer žene vole lijepo kao što i vi volite.” (Propisi vezani za žene, Ibnu Dževzi, 305)Ovdje se pod tjelesnom ljepotom podrazumijeva da bude prihvatljivog izgleda, a nije uvjet da bude lijep kao što je i žena lijepa. Za fizički izgled je vezana i starosna dob. Staratelj treba nastojati da uda svoju štićenicu za muškarca približne dobi. Ukratko rečeno, staratelj kada udaje svoju štićenicu vodi računa o unutrašnjosti i vanjštini. Unutrašnjost je bogobojaznost i lijepa ćud, a vanjština tjelesni izgled.

Treba požuriti sa udajom

Kada štićenica postane punoljetna, staratelj treba požuriti sa udajom. Rekao je Uzvišeni Allah: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje, ako su siromašni Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Prijevod značenja En-Nur, 32) Krajnje uočljivo obilježje vremena u kojem živimo je raširenost zinaluka i moralna izopačenost. Na sve moguće načine se pokušava navesti na blud. Gotovo da se ne može pročitati novina, pogledati televizija ili izići na ulicu, a da se ne bude obasut otrovnim šejtanskim strijelama koje dočaravaju blud i pozivaju u nemoral. 

Ako se tome još doda izmješanost muškaraca i žena, razgolišenost i neislamski odgoj, shvatamo koliko je opasnost zapadanja u haram velika. Islam ne poriče međusobnu potrebu i čežnju muškaraca i žena jednih za drugim, nego tu čežnju usmjerava i ograničava. Pravovremeni brak je, bez sumnje, jedan od najefikasnijih vidova zaštite od bluda. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Mladići, ko od vas ima mogućnost neka se oženi, tako će bolje sačuvati pogled i zaštiti spolni organ, a ko nije u mogućnosti neka se drži posta.” (Buharija i Muslim)  Omer, radijallahu’anhu je rekao: “Vjenčavajte vašu djecu kada postanu punoljetni, ne nosite njihove grijehe!” (Propisi vezan za žene, Ibnu Dževzi, 304) Dakle, staratelj je dužan udati svoju štićenicu za prikladnog muža, uzimajući u obzir njegovu vjeru, ćud i izgled, dužan je požuriti sa udajom prema potrebi, a haram mu je spriječiti udaju ako štićenica želi da se uda za, prema spomenutim mjerilima, prikladnog muškarca.

Kada se gubi pravo staratelja

Najpreči za staratelja je otac zatim djed po ocu ili uzlazna loza, zatim sin i njegovi sinovi itd., kao što je već pojašnjeno, međutim, postoje stanja kada se taj redoslijed mijenja i kada starateljstvo preuzima dalji staratelj uz postojanje bližeg. Dalji staratelj će preuzeti starateljstvo u slijedećim slučajevima:

Prvo:

 Kada bliži staratelj izgubi neki od uvjeta starateljstva, tj. kada osoba koja ispunjava uvjete starateljstva izgubi jedan ili više uvjeta koje staratelj mora ispunjavati, starateljstvo preuzima slijedeći staratelj, kao na primjer:

• Ukoliko bi staratelj potpuno izgubio razum. Međutim, ako mu se razum povremeno gubi i vraća, ne gubi pravo starateljstva po mišljenju većine učenjaka, naročito ako je period u kojem gubi razum kratak, jer se tretira kao da je u snu ili bez svijesti.
• Staratelj nevjernik gubi pravo starateljstva ako njegova štićenica konvertira u islam. Ukoliko niko od njene rodbine, koji mogu biti staratelji, nije musliman, starateljstvo prelazi muslimanskom namjesniku ili kadiji, a ako nema ni takvog onda će starateljstvo povjeriti čestitom muslimanu koji ispunjava uvjete staratelja.
• Ako se staratelj musliman odmetne od vjere i postane nevjernik, prestaje njegovo starateljstvo, a brigu o njegovoj štićenici preuzima slijedeći staratelj.
• Ukoliko staratelj zbog starosti, bolesti ili nekog drugog razloga izgubi sposobnost raspoznavanja prikladnog i zadovoljavajućeg muža za štićenicu, starateljstvo preuzima staratelj nakon njega.

Drugo:

 Odsustvo staratelja. Starateljstvo će preuzeti dalji staratelj ukoliko bliži bude odsutan na takav način da se veza s njim prekinula i čekanje njegovog izuna bi uzrokovalo propuštanje udaje za prikladnog muža. Kao naprimjer, da staratelj odputuje daleko tako da se, zbog udaljenosti ili nemogućnosti putovanja, ne može doći do njega, ili da se ne zna mjesto njegovog boravka, tako da nije moguće s njim stupiti u kontakt i čuti njegovo mišljenje. Ako se pak, može uzeti mišljenje odsutnog staratelja bez da to uzrokuje propuštanje udaje za prikladnog muža, onda takvo odsustvo ne daje daljem staratelju pravo starateljstva.

Treće:

 Bezrazložna zabrana udaje. Kada bliži staratelj brani štićenici da se uda bez da za to ima valjan razlog, starateljstvo prelazi daljem staratelju. Kao naprimjer, da odbija prosca privrženog vjeri, lijepog ahlaka i izgleda. Takav staratelj se tretira kao da ne postoji i starateljstvo prelazi staratelju nakon njega, jer kada staratelj promjeni svoju ulogu i umjesto da štiti interes štićenice i da joj olakša u odabiru prikladnog muža, predstavlja smetnju u ostvarenju tog cilja,tada gubi svoje pravo i starateljstvo preuzima staratelj nakon njega prema već spomenutom redoslijedu.

Obzirom da se pogledi često razlikuju da li je određena osoba zadovoljavajuća sa strane vjere, a naročito ahlaka, i kako se ne bi poigravalo sa starateljstvom, kako se ne bi nepravedno uzimalo pravo staratelja i kako ne bi svako kome se ne sviđa odluka bližeg staratelja tražio drugog, potrebno je da neko od učenih, obzirom da nema islamskog kadije, potvrdi da bliži staratelj uistinu gubi svoje pravo i da starateljstvo preuzima dalji staratelj. Uzvišeni Allah najbolje zna, a naša posljednja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Dr Hakija Kanurić
www.el-asr.com