Na više mjesta u časnom Kur’anu Uzvišeni Allah podstiče nas da se natječemo u činjenju dobrih djela dajući nam do znanja da je hrljenje prema dobru uspjeh na dunjaluku i neprekidna blagodat na ahiretu. Uzvišeni kaže: “…zato se natječite ko će više dobra učiniti…” (El-Maida, 48). Poznato je da je svako natjecanje u nečemu neizvodivo bez dva ključna elementa, a to su žudnja za uspjehom i žurno kretanje ka datom cilju. U mnogim predajama kazuje se da su se ashabi natjecali u činjenju dobra. Vladar pravovjernih Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Allaha, nikada se Ebu Bekr sa mnom nije natjecao u dobru a da me nije pretekao, pa sam mu rekao: ‘Tako mi Allaha, više se s tobom neću natjecati.'” (Ibn Kajjim el-Dževzi, Knjiga o duši — RUH, str. 130)

Uzvišeni Allah pohvalio je one prije nas koji su slijedili Allahove dokaze i žurili ka dobru, i nazvao ih je dobrima i čestitima: “Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; oni su čestiti” (Alu Imran, 114). Ažurnost u činjenju dobra i trud koji se ulaže na tom putu uzroci su primanja dove. Nakon što se Allah odazvao poslaniku Zekerijjau, alejhis-selam, na dovu da će mu podariti sina Jahjāa, Zekerijjaa i njegovu suprugu opisao je kao one koji su žurili i čeznuli da čine dobra djela: “…oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni” (El-Enbija, 90). Jedno od dobrih djela u kojem se vjernici trebaju svakodnevno natjecati jeste i klanjanje namaza u prvom safu: “…i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!” (El-Mutaffifun, 26)

Vrijednost prvog safa

Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost učenja ezana i klanjanja u prvom safu džemata, oni bi čak i izvlačenjem strelica određivali ko će učiti ezan i klanjati u prvom safu kad to ne bi mogli odrediti na drugi način…” (Buhari, br. 615)

U ovom hadisu spominje se velika vrijednost prvog safa i učenja ezana. Nagrada je nepoznata, ali kad bi ljudi znali njenu vrijednost, natjecali bi se i ne bi je prepuštali drugima, pa čak i kada bi morali izvlačiti strelice da dođu do nje. Međutim, velika većina ljudi ovo slabo razumije, a i oni koji nešto shvataju, ne mare za ovom nagradom za koju se vrijedi natjecati, kao što se potvrđuje u šerijatskim tekstovima. Aiša, radijallahu anha, kazuje da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Sve dok ljudi ne budu kasnili u prvi saf Allah će ih udaljavati od Vatre.” (Muslim, br. 438)

Bera b. Azib, radijallahu anhum, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah i Njegovi meleki donose salavat (blagoslov) na prvi saf.” (Ebu Davud, br. 664)

Šta se smatra prvim safom

U pogledu prvog safa učenjaci imaju tri mišljenja.

Prvo: To je saf odmah iza imama, efendije, svejedno da li muktedija zakasnio na namaz ili došao prije početka namaza, svejedno da li saf prekinuo minber ili stub ili maksura — soba napravljena u vrhu mesdžida najčešće pored mihraba, čija je svrha bila da štiti halife i emire od atentata prilikom obavljanja namaza, ili nešto slično tome. Ovo je stav većine islamskih učenjaka.

Drugo: To je saf iza imama koji je spojen od jednog do drugog kraja mesdžida, ne smije ga prekinuti maksura ili minber ili nešto slično tome. Ovo je stav imama Gazalija, Kurtubija i nekih drugih učenjaka.

Treće: Pod prvim safom, za koji je propisana nagrada spomenuta u hadisu, podrazumijeva se da čovjek dođe prvi u džamiju, pa makar i klanjao u zadnjem safu. Ovaj stav zastupa imam Ibn Abdulberr.

Prvo mišljenje je najispravnije, kako kaže imam Nevevi, Allah mu se smilovao: “Prvi stav je ispravan jer na njega ukazuje doslovno značenje hadisa i na njega su nedvosmisleno ukazali učenjaci… Drugo i treće jesu slabija mišljenja, koja sam naveo samo kako bih ukazao na njih, a Allah najbolje zna.” (Šerhu Sahihul-Muslim, 160/4)

Popunjavanje prvog safa

U vjerodostojnim hadisima Poslanik jasno ukazuje na obavezu popunjavanja i poravnavanja safova. Ebu Mesud el-Bedri, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doticao bi nas po ramenima pred početak namaza i govorio bi: ‘Poravnajte, nemojte se odvajati pa da vam se srca raziđu! Neka mi priđu punoljetni i razumni, a zatim oni koji su iza njih, a zatim oni koji su iza njih.'” (Muslim, br. 432)

Riječima: “…neka mi priđu punoljetni i razumni…”, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da se prvo formira saf odmah iza imama, i to tako što će prvi muktedija stati neposredno iza imama, a drugi će stati s desne strane prvog muktedije, a treći će stati s lijeve strane prvog muktedije, i tako će se saf popunjavati do kraja.

Vrijednost desne i lijeve strane

Najvrednije mjesto za muktediju jeste mjesto koje se nalazi odmah iza imama, a zatim mjesto s desne strane imama. Neki učenjaci smatraju da je desna strana općenito bolja od lijeve strane u namazu, i to dokazuju hadisom Beraa b. Azima u kojem kaže: “Kada smo klanjali za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, voljeli smo da budemo s njegove desne strane, kako bi se okrenuo prema nama svojim licem.” (Muslim, br. 709)

Učenjaci koji smatraju da je vrednije stati na mjesto koje je bliže imamu to dokazuju hadisom Džabira, radijallahu anhu, u kojem kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nafilu, pa kada je došao Džabir i stao s njegove lijeve strane, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ga je za ruku i premjestio na svoju desnu stranu. Za to vrijeme ashab po imenu Džebbar b. Sahr uzimao je abdest i kad je završio, stao je na lijevu stranu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih je Allahov Poslanik obojicu uzeo za ruku i premjestio ih iza sebe…

Šejh Ibn Usejmin kaže: “Najvrednije je biti što bliže imamu, a u slučaju kada je muktedija i s desne i s lijeve strane jednako udaljen od imama, tada se prednost daje desnoj strani i ona je vrednija. Na temelju toga može se zaključiti da je vrednije biti na lijevoj strani od imama kad je muktedija bliži imamu nego na desnoj strani kada je udaljen od imama, i sve to ukazuje na to da se saf počinje popunjavati od sredine i da se muktedije redaju sa obje strane safa sve dok ga ne popune.'” (Eš-Šerhu-mumtia, 15/3)

Prvi saf kod žena

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji safovi za muškarce jesu prvi safovi, a najgori zadnji, a najbolji safovi za žene jesu zadnji, a najgori prvi.” (Muslim)

U ovom se hadisu pojašnjava da je najbolji saf kod žena zadnji saf, međutim da li je to općenito tako ili samo u situaciji kada žene klanjaju sa muškarcima u istoj prostoriji? Ako žene klanjaju same u džematu ili klanjaju sa muškarcima, ali između njih je pregrada i žene su udaljene od muškaraca, a muškarci od žena, onda će prvi saf kod žena biti najvredniji saf, i ovo se razumijeva iz doslovnog značenja hadisa i ne navodi se razilaženje u tom pogledu.” (Šerhu Nevevi ala Sahihi Muslim, 159/4; Ibn Usejmin, Medžmuatul-fetava, 335/22; Teshilul-fikh, 123/3)

Namjerno izostavljanje namaza u prvom safu

Šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao je: “Ko dođe u džamiju među prvim ljudima i stane u neki od safova mimo prvog safa, proturječio je šerijatu, a ako se još na to doda uznemiravanje u namazu ili priča ili činjenje mekruha ili harama ili nešto slično tome što ne priliči činiti u džamiji, zanemario je svetost šerijata i izašao je iz granica onoga što je propisano kao pokornost Uzvišenom Allahu…” (Medžmuatul-fetava, 262/22)

Kada je riječ o izostavljanju namaza u prvom safu, to za čovjeka može biti ili mekruh ili haram, ovisno o situaciji u kojoj se bude nalazio. Naime, ako bi čovjek prije ikameta namjerno izostavljao klanjati u prvom safu prepuštajući drugima to mjesto iz skromnosti ili iz lijenosti, onda će se u ovom slučaju takav postupak smatrati mekruhom, prezrenim djelom, međutim ukoliko se uspostavi džemat i prouči ikamet i postoji praznina u prvom safu i čovjek ne želi iz skromnosti ili lijenosti da popuni saf, takav postupak je haram, strogo zabranjen, zbog toga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se popune praznine u safovima.

Iz djela Es-Saful evelu-fedāilu ve ahkāmu, uvaženog šejha Abdullaha b. Fevzana el-Fevzana