Od rimokatolika do muslimana

Rođen sam u njemačkoj kršćanskoj obitelji tijekom najžešćeg dijela Drugog svjetskog rata, u Berlinu, 1943. godine. Moja se obitelj preselila najprije u Španjolsku, tijekom iste godine, a kasnije, 1948., u Argentinu. Tamo sam ostao 15 godina. Pohađao sam razred i srednju školu u rimokatoličkoj školi “La Salle” u Cordobi, Argentina. Kao što je bilo i za očekivati, ubrzo sam postao posvećeni katolik. Svaki dan sam držao više od sat vremena predavanja o katoličkoj vjeri i često sam prisustvovao vjerskim dešavanjima. S dvanaest godina, moj životni san je bio postati rimokatolički svećenik. Bio sam potpuno predan kršćanskoj vjeri.

Bog je promatrao moje ideje i jednog nezaboravnog dana, prije skoro sedam godina, dopustio je da primjerak španjolskog prijevoda Časnog Kur’ana dođe u moje ruke. Otac se nije bunio da ga čitam, jer je smatrao da će mi to samo pridonijeti širem obrazovanju i ništa više od toga. Bio je daleko od pretpostavke kakav će učinak Allahove riječi imati na moj um i srce.

Dok sam otvarao Plemenitu knjigu, bio sam fanatični rimokatolik; a kad sam je zatvorio, potpuno sam se posvetio islamu.

Očito, moje mišljenje o islamu nije bilo povoljno prije nego što sam pročitao Časni Kur’an. Uzeo sam Plemenitu knjigu sa radoznalošću i otvorio je pomalo s podsmijehom, očekujući da ću u njoj pronaći strašne pogreške , bogohuljenja, nasilje, praznovjerja i proturječja. Bio sam vrlo pristran, ali sam također bio vrlo mlad i moje srce još nije imalo vremena potpuno otvrdnuti.

Prošao sam kroz sure (poglavlja) u početku nevoljko, zatim revno, a na kraju s očajničkom željom za istinom. Tada, u najvećem trenutku mog života, Bog mi je dao svoje vodstvo i odveo me krivovjerja do istine, od širka do svjetla, od kršćanstva do islama.

Na stranicama časnog Kur’ana našao sam rješenja za sve svoje probleme, zadovoljenje svih svojih potreba, objašnjenje za sve svoje sumnje i odgovore na pitanja. Bog me neodoljivom snagom privukao svome Svjetlu i rado sam Mu se prepustio. Sada se sve činilo jasnim, sve mi je imalo smisla i počeo sam shvaćati sebe, svemir i Boga.

Bio sam svjestan da su me moji najdraži učitelji krivo učili, jer su i sami krivo naučeni. Cijeli moj svijet se srušio u jednom trenutku. Ali gorčina koju sam zbog toga osjećao u mom srcu, bila je uvelike nadjačana neizrecivom radošću što sam konačno pronašao svog Rabba (Gospoda, Stvoritelja, Opskrbitelja) i shvatio Ga na ispravan način, shvatio da je samo Jedan i da Mu nitko nije ravan. Bio sam ispunjen životom i zahvalnošću prema Njemu. Još uvijek Ga ponizno slavim za Njegovu milost prema meni, jer bez Njegove pomoći, ostao bih zauvijek u zabludi.

Obuzet radošću i entuzijazmom, požurio sam priopćiti svoja otkrića drugim ljudima, svojim roditeljima, svojim školskim kolegama, svojim učiteljima. Htio sam da svi znaju istinu, da budu oslobođeni neznanja i predrasuda, da osjete radost koju sam ja osjećao.

Upoznao sam tvrđavu koja ih je okruživala, debeli zid koji ih je dijelio od istine. I nisam mogao ukloniti taj bedem, jer je bio u njihovim srcima, tvrđi od kamena. Primljen sam s porugom i progonstvom, nisam mogao razumjeti sljepoću svojih progonitelja. Naučio sam da samo Bog može dati svjetlo.

Što sam više učio, to sam se više osjećao prisiljenim izraziti svoju zahvalnost Bogu što me doveo do islama, jedinog čistog načina i prave vjere. Čitao sam svete spise svake religije; nigdje nisam našao ono na što sam naišao u islamu. Časni Kur’an, u usporedbi s bilo kojim drugim spisom koje sam pročitao, je poput svjetlosti sunca u usporedbi sa svjetlošću šibice. Čvrsto vjerujem da će svatko tko čita Riječ Božju s umom koji nije u potpunosti zatvoren istini, postati musliman, ako Bog da. Također će putovati iz tame u svjetlost. Neka Bog podari svoje vodstvo svim iskrenim tražiteljima istine.

Slava neka je Allahu, Gospodaru svemira!

Izvor: islamreligion.com