Poslanik Muhammed a.s. kao primjer lijepog ponašanja

Uzvišeni Allah je uvijek za poslanike birao ljude s najboljim karakterom, moralom i dušom. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljednji poslanik, je najlijepšeg karaktera. Allah ga je blagoslovio brojnim vrlinama, a jedna od njih je njegova iznimna tolerancija i sabur koji se očituju u njegovom životu i učenju: „..jer ti (Muhammede) si, zaista, najljepše ćudi…“ (El-Kalem, 4.)

Tijekom prvih trinaest godina svog života u Mekki, Poslanik i njegovi sljedbenici bili su suočeni s velikim progonima. Tek u Medini, kada su Poslanikovi sljedbenici i vojna moć rasli, dopuštena je borba za zaštitu sebe i vjere. Kada su Poslanikovi protivnici uvelike pojačali svoje progonstvo, njegovi drugovi su tražili od njega da ih prokune. Na to je Poslanik Muhammed (mir s njim) odgovorio: „Nisam poslan da prokunem ljude, nego da im budem blagoslov.” (Muslim)

Njegovi su se protivnici i dalje nepravedno i okrutno odnosili prema njemu i njegovim drugovima. Jednom je odlučio osobno posjetiti selo Ta’if , istočno od Mekke, kako bi pozvao njegove stanovnike na islam. Ljudi su ga odbacili, kamenovali, izbacili i raskrvarili. Melek Džibril (Gabriel) mu je došao i rekao: “Allah je čuo šta ti narod govori i kako te odbija. On je naredio melecima planina da poslušaju sve što im kažeš da učine.” Melek ga pozva i reče: „Pošalji me da učinim što želiš. Ako želiš, zdrobit ću ih između dvije planine Mekke.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem na to je rekao: „Naprotiv, nadam se da će Allah izvesti od njih one koji će se samo Allahu klanjati i neće Mu ništa pridružiti.” (El-Buhari)

U jednom slučaju kada je Poslanik klanjao kod Ka’be dok su njegovi neprijatelji posmatrali svaki njegov pokret i radnju, jedan od njegovih protivnika stavio mu je na leđa crijevo zaklane deve tokom njegove sedžde. Poslanik Muhammed nije reagirao i ostao je na tom mjestu. Njegova kći, Fatima r.a., požurila je skinuti prljavštinu s njegovih leđa i očistila ga.

Kasnije, kada su on i mnogi njegovi ashabi migrirali u Medinu, opet se još više očitovao njegov veliki karakter u ophođenju sa ashabima, ali i sa neprijateljima.

Uzvišeni Allah potvrđuje njegov karakter govoreći: „…a tebe (Muhammede) smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (El-Enbija, 107.)

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem je sam rekao: „Pravi vjernik je onaj uz koga se drugi osjećaju sigurno.” (Buhari)

Beduin je jednom ušao u džamiju i počeo urinirati u njoj. Džamije u to vrijeme nisu imale zidove, a stropovi su bili od palminog lišća koje su držale palmine stabljike. Ljudi su potrčali da ga spriječe i obuzdaju. Poslanik Muhammed je rekao: „Ne prekidajte mu mokrenje (tj. pustite ga da završi).“ Zatim je Poslanik zatražio da se vrč vode izlije na mjesto urina. (Buhari)

Nikad nije tukao ni slugu, ni ženu, ni dijete, niti životinju, niti bilo koga drugog.  Nitko nije više pazio na izbjegavanje grijeha od njega. Nikada se nije osvetio zbog sebe za zlo učinjeno njemu osobno. Bio je tolerantan. Samo ako su Božje zapovijedi bile prekršene, on bi dočekao odmazdu radi Boga. Takvo ponašanje je zadobilo sveopće poštovanje Poslanika.

Goethe, poznati njemački pisac, umjetnik i političar iz 1800-ih, divio se postignućima i statusu poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem rekavši: “Mi Europljani sa svim svojim pojmovima i idejama još nismo postigli ono što je postigao Muhamed i nitko ga nikada neće nadmašiti.“

Izvor: Discovering islam