Okrenimo se Allahu
Svi želimo da nam se u životu dogode dobre stvari, ali ponekad nemamo sabura i to šta želimo, želimo odmah sada. Bez sumnje, većina nas treba poraditi na području sabura i našeg povjerenja u Allaha. Ako nam nedostaju radost i mir, to u suštini znači da nam tog povjerenja nedostaje, odnosno da ga nemamo dovoljno.
Trebamo prihvatiti Allahov „tajming“, vrijeme i trenutak koji je On odredio, te naučiti živjeti u nadi i uživati u svom životu dok Allahu prepuštamo svoje brige i probleme. Znamo da je Njegov plan za naše živote najbolji.
U životu i našoj svakodnevnici, komunikacija je ključ koji gradi odnose, a istinska dova ima sve kvalitete duboko smislenog razgovora između našeg Stvoritelja i nas. Krajnji rezultat svakog konstruktivnog dijaloga među ljudima može biti prekrasan, znamo da je to istina u našem odnosu sa ljudima. Koliko smo puta vodili dubok i srdačan razgovor s drugom osobom i nakon tog iskustva rekli: “Sad bolje razumijem njega i njegove probleme, potrebe i brige.” Ili obratno. Mi zapravo osjećamo tu osobu nekime kome možemo vjerovati i jedva čekamo da se ponovno sretnemo i razgovaramo s njom. Sad zamislimo kako bismo se osjećali kada bismo tako duboko i iskreno iz srca pričali Allahu?
Islam nas uči da svatko od nas može pronaći utjehu samo obraćajući se Njemu iskreno, a smirenost koja proizlazi iz ove komunikacije spominje se u mnogim ajetima. Kur’an kaže: „Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio…“ (Et-Tevba, 26.)
Kako će se neki događaj odviti tijekom života je nešto šta samo On zna, mudrosti toga su daleko veće od onoga šta bismo mogli i zamisliti. Dakle, Allah neće uvijek učiniti nešto samo zato šta mi to odredimo i zamislimo, to mora biti Njegova volja. Tu nastupaju naše povjerenje, oslonac i sabur. Mirno srce je srce koje je u miru i koje ima čvrsto povjerenje u njegovog Stvoritelja.
Razgovor sa Allahom uspostavlja i produbljuje naš odnos s Njim. Kur’an nas uči ovome: „Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće“ (Ibrahim, 27.)
„Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!“ (Gafir, 60.)
Na kraju, shvatimo da nas nitko ne voli kao Onaj koji nas je stvorio i da nam niko ne želi dobro više od Milostivog Stvoritelja. Nikad ne podcjenjujmo snagu dove. Tražimo i tražimo od Svemogućeg, a On će odgovoriti, na svoj način, u svoje vrijeme.
Izvor: Discovering Islam