Traži oprost i ne očajavaj

Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Uzvišeni Allah kaže: ‘O sine Ademov, dokle god se Meni obraćaš i nadaš, oprostit ću ti grijehe koje učiniš i neću im nikakvu pažnju posvetiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli visine nebesa, a zatim zatražiš oprost od Mene, Ja bih ti oprostio i nikakvu pažnju tvojim grijesima ne bih posvetio. O sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koliko je Zemlje, a zatim Me sretneš ne pripisujući Mi druga, Ja bih tebi došao sa isto toliko oprosta.”

U ovom hadisu, Svemogući Allah daje nadu čovječanstvu više nego u bilo kojoj drugoj predaji. Ovaj hadis nam prikazuje kvalitetu i svojstvo milosti Allaha Svemogućeg. On je, doista, Er-Rahman (Najmilosrdniji) i Er-Rahim (Najmilostiviji). Svemogući Allah govori čovjeku o veličini Njegovog oprosta i milosti kako niko ne bi očajavao zbog prevelike količine grijeha koje je počinio. A to može biti situacija koja nas zadesi sa vremena na vrijeme, očajavanje i pomisao da nam Allah neće oprostiti jer ionako puno griješimo ili ponavljamo grijehe…

Ovo je potkrijepljeno sljedećim ajetom časnog Kur’ana: „Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘“ (Ez-Zumer, 53.)

Ovaj hadis nas uči važnosti spoznaje milosti Uzvišenog Allaha, vjere i nade u Njega posebno prilikom upućivanja dova, pozivanja samo Allahu Svemogućeg za oprost, te važnosti pokajanja u životu. Svemogući Allah privlači pažnju ljudi povikom: „O sine Ademov!“ Ovo je poziv svakom pojedinačnom ljudskom biću. Zašto Uzvišeni Allah nije rekao npr.: ‘O ljudi‘?

Značaj ovog specifičnog poziva je u tome što je prvo ljudsko biće, Adem, alejhi selam, počinio prvi grijeh. Adem, alejhi selam, bio je primjer svim ljudima o posljedicama grijeha i kako se obratiti Svemogućem Allahu za oprost grijeha. Ovo daje nadu da čak i nakon počinjenja grijeha, naši grijesi mogu biti oprošteni ako se iskreno pokajemo Svemogućem Allahu na isti način na koji je otac čovječanstva griješio, pokajao se iskreno i njemu je Svemogući Allah oprostio. Ovo je jasno spomenuto u Kur’anu: „I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.“ (El-Bekara, 37.)

Allah Svemogući poziva Svoje robove na oprost, milost i samilost, jer On zna da je čovjek stvoren slabim i da je sklon upasti u grijeh. Nakon poziva čovječanstvu, Uzvišeni Allah nas obavještava da sve dok Ga budemo molili i u Njega polagali nadu, On će nam oprostiti. Kada neko poziva Uzvišenog Allaha ili Ga moli, on pokazuje svoju potrebu i ovisnost o Allahu Svemogućem. Svoju slabost pokazujemo činjenicom da nemamo sami od sebe snage ni moći učiniti nešto ništa. Ovo je priznanje Allahovih svojstava dobrote, velikodušnosti, opraštanja i milosrđa, te Njegove neograničene moći, mudrosti i znanja. Ljudi nikada nisu u situaciji da im Allah Svemogući ne treba. Tu smo da Mu se uvijek obraćamo, da tražimo uputu, te oprost grijeha i nedostataka.

Jedan od najvažnijih uvjeta dove je da se čovjek mora potpuno pouzdati u to da će Allah Svemogući odgovoriti. Također se mora moliti s iskrenošću, nadom i ozbiljnošću.

Ne smije se uopće sumnjati u to da li će se Uzvišeni Allah odazvati nečijem pozivu ili da li će primiti dovu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od nas da molimo Allaha dž.š., a da budemo sigurni u odgovor. Moramo također znati da se Allah, dž.š., ne odaziva na dovu iz srca koje je nemarno i nepažljivo. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je također zabranio da se kaže:  ‘ O Allahu, oprosti mi ako hoćeš ‘ . Umjesto toga, tražio je od nas da molimo s voljom i čvrstim ubjeđenjem, jer Allahu ne postoji ništa tako veliko što On ne može dati. Svemogući Allah kaže: „A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.“ (El-Munafikun, 7.)

Izvor: www.islamweb.net

https://www.youtube.com/watch?v=HXY4pfZB2oM