Važnost jedinstva u teškim vremenima

Uzvišeni Allah obdario je islamski ummet blagodatima koje nije podario nijednom drugom ummetu i proglasio ga je najboljim ummetom na Zemlji, rekavši: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Alu Imran, 110)

Ovaj ummet obilježen je slavom i veličanstvenim dostignućima na svim poljima, a njegova historija ispunjena je pobjedama i podvizima koji se ne mogu opisati. Prelistajte historiju islamskog ummeta i otkrit ćete da su prve stranice i prvi tomovi te historije ispunjeni slavom i veličanstvenim postignućima.

Ali, danas ummet ponovo ima teške izazove i duboke krize, ali važno je napomenuti da svaki ummet prolazi kroz različite izazove i promjene tokom vremena. U takvim situacijama, zajednički saf, trud i razumijevanje ključni su za prevazilaženje poteškoća i poboljšanje stanja ummeta. Važno je raditi na edukaciji, promovisati zajedništvo i unapređivati vrijednosti solidarnosti kako bi se poboljšalo stanje zajednice. Odakle početi? Od sebe, kao kada staješ u safu, ako svako poradi na sebi, saf će biti čvrst i jedinstven!

Krize, poteškoće i njihovo ispravno razumijevanje

Krize su sastavni dio ljudske civilizacije i od samog početka na Zemlji čovječanstvo se suočava sa teškoćama. Prva kriza u ljudskom životu općenito bila je možda silazak Adema, alejhis-selam, na Zemlju, jer je to bilo iskušenje kojim smo bili pogođeni, a zatim ubistvo prvog sina Ademovog, kao što se navodi u kur’anskom kazivanju o tom događaju: “I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ ‘Allah prima samo od onih koji su dobri’, reče onaj.” (El-Maida, 27)

Život je po prirodi protkan krizama, i kriza nije sporadična, neobična i neočekivana stvar, iako se njezina učestalost i intenzitet mogu smanjivati i povećavati. Stoga se s krizama mora suočiti i o njima otvoreno govoriti, a što se tiče pokušaja bježanja od kriza i zadovoljavanja lažnim utjehama i laskanjem, upravo je to jedan od glavnih razloga našeg zaostajanja. Jer, trudeći se da umirimo svoje duše i savjesti, hvaleći naše uspjehe kao pojedinaca, grupa, institucija i država, zanemarili smo i zapostavili suočavanje s krizom koju živimo. Sve nacije i narodi proživljavaju krize. Amerika, naprimjer, živi u vrlo velikim krizama, političkim, ekonomskim, vojnim itd. Cionistička država Izrael, koja je nasilno usađena u tijelo islamskog ummeta, također doživljava krize, ali razlika između naše i njihove krize jeste u tome što naše krize — krize muslimanskih naroda — proizlaze iz naše pretjerane slabosti, a njihove krize proizlaze iz njihove pretjerane snage. Izrael, uprkos svojoj otuđenosti od onih koji ga okružuju i svog nedavnog nastanka, i uprkos njegovoj oprečnosti i različitosti u odnosu na okruženje u moralnom, vrijednosnom, historijskom i političkom smislu, ipak ima jednu šestinu arapskog nacionalnog proizvoda, a njegov prihod po glavi stanovnika kreće se od 16 do 18 hiljada dolara godišnje, dok je prosječan prihod arapskog državljanina samo 2.500 dolara. Također, Izrael nadmašuje Arape više od deset puta po broju specijaliziranih naučnika, više od trideset puta po procentu potrošnje na istraživanja, studije i razvoj, sedamdeset puta u naučno-izdavačkom smislu i hiljadu puta u pogledu izuma. Naše krize proizlaze iz naše vojne, političke, društvene, naučne i informacijske slabosti, dok je kod njih suprotno. Razgovor o krizama je ispravan korak na putu njihovog liječenja. Postoji nešto što je poznato kao šerijatska korist (masleha eš-šer’ijje), a ova korist saznaje se umom, tako da ne smijemo imati neprijateljski stav prema umu, ili misliti da se um i šerijat međusobno isključuju. Naprotiv, razum je saveznik i pomagač šerijata, i Allah nije naredio ništa a da razum nije ukazao na njegovu vrijednost i korist, niti je išta zabranio a da razum nije ukazao na njegovu štetu i ništavnost. Kada čovjek ima više opcija za brak, kako će znati koja je najbolja? Kada ima više opcija za učenje, kako će znati koja je najbolja? Kada mu se nudi više vrsta poslova, kako će znati koji je od tih poslova najbolji i najprofitabilniji za njega? On će to saznati kroz upotrebu uma, razmišljanja, iskustva i analogije. Čovjek mora shvatiti da je um vodič i da se sama emocija gubi bez uma, tako da uz sebe mora imati um koji će je urazumiti, obuzdati i ograničiti. U našu je korist da se odgajamo na pozitivnosti, a ne na negativnosti, da se odgajamo na izgradnji, a ne na rušenju, da se odgajamo na povezivanju, a ne na otuđenju i kidanju veza, i da se odgajamo na djelovanju i akciji, a ne na reakciji. (Vidi: dr. Selman el-Aude, Kitabu binail-ferd)

Zašto mi muslimani zaostajemo?

Na ovo gorko pitanje naša se ulema trudi da iscrpno odgovori i na kraju svih takvih naučnih analiza rezultat je jedan: ostavljanje načela Kur’ana i sunneta.

Muslimani nisu zaostajali zbog manjka svojih sposobnosti i mogućnosti — uprkos svojoj zaostalosti — oni su i dalje najbogatiji narod na zemlji u mogućnostima, energetskom blagu i sirovinama iznad zemlje, ispod zemlje i ispod mora. I još uvijek su iznimno bogati svojom brojnošću i briljantnim umovima. Međutim, katastrofa je u tome što je muslimanski um danas ograničen, misao prazna, a islamski univerzitet skamenjen i stoji na svom mjestu. I na sve to neuki muslimani kažu: “Tako nam je suđeno i zapisano.” Mi takvima kažemo: Ovo se dešava lijenima zbog njihove lijenosti i negativcima zbog njihove pasivnosti, a islam nema nikakve veze sa onim što se desilo muslimanima, jer su oni ti koji su svoj islam okovali vlastitim rukama, ugasili njegove svjetiljke i srušili njegove svjetionike. Stoga, čitajte i proučavajte Kur’an ponovo, slobodnog uma i otvorenog srca. Istražite sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovom ponašanju, u ibadetu, u moralu, u njegovom razmišljanju i u njegovim hadisima. Izvadite biser iz njegove školjke, dragulj iz njegove riznice i svjetlo iz trezora koji ste zaključali. Promijenite ono što je u vašim dušama da bi Allah promijenio vaše stanje nabolje, prionite na rad i aktivnost da bi vam pero sudbine zapisalo ono čime ćete biti zadovoljni, i volite jedni druge da bi Allahova odredba bila u znaku vašeg napretka i pobjede. (Vidi: dr. Mustafa Mahmud, Kitabu min esraril-Kur’an)

Pokvarena srca ne mogu da grade jedinstvo ummeta

Šta to nije uredu kod nas? Uveliko smo zaboravili na ono što se zove ibadet srca, a jedan od tih ibadeta je i čistoća prsa (srca) u odnosu na druge muslimane. A ono što najviše prlja srca i kvari bratske odnose i čini da propadnu ibadeti i dobra djela drugih organa jeste zavidnost koja onda porađa zlobu, mržnju i sve druge grijehe. Koliko je zavidnost opasna i smrtonosna osobina i bolest, svjedoči i primjer koji je zabilježio Ibn Kesir. Naime, govoreći o smutnji nakon preseljenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ahiret, i nakon sukoba protiv otpadnika u kojima su prolivene rijeke muslimanske krvi, Ibn Kesir navodi da su neki muslimani pitali ljude iz Jemame: “Da li vi stvarno vjerujete da je Musejlema poslanik?”, a oni su odgovorili: “Ne, mi znamo da je on lažov, ali je nama draži lažov iz plemena Rebia nego istinski poslanik iz plemena Mudar.” (Rebia i Mudar su dva velika arapska plemena iz kojih se granaju sva druga arapska plemena.) (Vidi: Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje)

Islamsko bratstvo — znak jedinstva ummeta

Suština islamskog bratstva i jedinstvenog muslimanskog safa sadržana je u ajetu: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.” (Alu Imran, 103)

Islamsko bratstvo je jedan od temeljnih principa islama, jedan od najvažnijih farzova i jedan od najvažnijih ibadeta kojim se približavamo Allahu. Dakle, jedinstvo muslimana nije naš izbor, već je to načelo vjere čije ostavljanje povlači za sobom Allahovu srdžbu i kaznu na dunjaluku prije ahireta.

Iskreno islamsko bratstvo temelji se na međusobnoj ljubavi, saradnji, dobročinstvu, samilosti, zbližavanju, savjetovanju i međusobnoj pomoći i podršci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće se dvojica muslimana voljeti u ime Allaha a da onaj koji više voli svoga brata nego što on voli njega, neće biti bolji i odabraniji kod Allaha.” (Buhari, Edebul-mufred)

Iskreno bratstvo zahtijeva praktičnu primjenu i djela, to nije samo slogan koji se izgovara. Ashabi su dobro shvatili važnost islamskog bratstva. Oni su razumjeli da ne mogu istinski obožavati Allaha i da ne mogu biti istinski nosioci islamske poslanice i da’ve na Zemlji, ako nisu istinska braća. Oni su islamsko bratstvo vidjeli prije svega kao put do Dženneta, kao što su namaz, post, zekat i drugi ibadeti put do Dženneta.

Pripremio: hfz. Hilmija-ef. Redžić, prof.
www.el-asr.com