Tradiciju vakufa i podizanja zadužbina u našoj bogatoj historiji nastavili su potomci tuzlanskih kapetana. A posebno mjesto zauzima vakifa Tahira hanuma Tuzlić. Tahira-hanuma, bila je kćerka Osman-bega Tuzlića; unuka Mahmud-paše Tuzlića. Bila je hudovica iza Bećir-bega Gradaščevića.

 

Tahira hanuma Tuzlić, unuka TUZLE KAPETANA je jedna od najvećih vakifa u historiji Bosne. Uvakufila je preko 3. 000 duluma nekretnina, brojne dućane, zadužbine. Historijske okolnosti koje su uslijedile doprinijele su da ove činjenice budu potisnute, zaboravljene, ili zabranjene, i padnu u zaborav.

 

Vakufnama Tahira-hanume Tuzlić nastala je 1907. godine i napisana je na turskom jeziku. Pisana je po uzoru na vakufname i slične povelje napisane prije nekoliko stotina godina.

 

Od Zemaljske vlade, 2. 11. 1907. godine, u Sarajevo je stiglo odobrenje za vakufljenje navedenih nekretnina. Ovom vakufu Tahira-hanuma je dala ime „Evladijet-vakuf Tahira -hanume Tuzlić“. Ona je izabrala da se o njenom vakufu brine mutevelija Mustafa Esad-efendija Kulović.

 

Tahira-hanuma Tuzlić uvakufila je veći dio imovine: dućan-magazu s milćom u čaršiji, veliku zidanu zgradu sa svim što je uz nju, u kojoj je smješteno kotarsko predstojništvo, poreska uprava, gruntovnica i katastar, te u njenom susjedstvu, u trgovačkoj ulici, jedna magaza sa svim što je uz nju i kuća iznad magaze, kućni milać zvani „Čajr“ u Džindić-mahali, dućan s milćom, dvije kuće s milćom u Hudeču i četiri parcele vrtova i šljivik, u džematu Pasci dvije kuće i jedan milać „Šljivak-bašča“, sedam njiva, pet čestica šikare i dvije čestice gaja u Hudeču, u Pascima posjede zvane Polje, Ada, Pridor i kod kuće osam čestica njiva i jedan suvat, u džematu Husino posjede zvane Palučak, Slatine, Bare, Maline, Krušici i Krčevine, šest njiva, dvije livade, šest pašnjaka, tri suvata, jedna kuća i sve što se uz nju nalazi i u džematu Bistarac dva šljivika zvana Sadnice, te pored kuće jedan šljivik i avlija što se tu nalazi.

 

Po vakufnami, za života Tahirahanume, mutevelija je davao dvije stipendije, jednu u iznosu od 800 kruna studentu islamskih nauka, a drugu u iznosu od 600 kruna studentu prava, medicine, tehnike ili građevine.

Također, Tahira-hanuma je tražila da se nakon njene smrti od prihoda nekretnina navedenog vakufa ulaže po 5 % u rezervni fond, a tim novcem će se vršiti opravke vakufskih zgrada i podizanje novih zgrada.

 

Naime, u prostranom selu Poljice, u blizini Spreče, rodio se dječak Osman koji je rano ostao bez roditelja. Ovog dječaka je uzela i odhranila tuzlanska dobrotvorka Vakifa Tahira hanuma Tuzlić. Ovaj dječak će postati gradonačelnik Tuzle (1908-1922). pod imenom Osman ef. Vilović

Nadalje od prihoda vakufa vakifa određuje sredstva za studentske stipendije ali izričito navodeći uslov da su studenti iz Bosne. Za muteveliju vakufa Tahire-hanume Tuzlić, a poslije njene smrti, željom vakife određen je sarajevski gradonačelnik Mustafa-Esad efendija Kulović, a poslije njegove smrti njegovom najstarijem sinu i tako da muteveluk uvijek pripada najstarijem sinu. U slučaju da mutevelija ne bude imao sina, onda pravo muteveliluka pripada njegovom najstarijem i najbližem muškom članu rodbine…a ako od ovako predviđene rodbine ne bude bilo nikoga onda će Vakufska direkcija preuzeti upravu nad vakufom.

 

Tahira-hanuma je umrla 23. augusta 1922. godine i ukopana je u mezarju ispred Jalske džamije. Zaslužila je mjesto među uglednim građanima Tuzle zbog svojih jakih osjećanja prema domovini i svom narodu. Nažalost, nijedna ulica ili škola u Tuzli ne nose njeno ime, a to je trebalo već davno uraditi kako bi se iskazalo poštovanje prema ovoj velikoj i plemenitoj ženi.