Insan koji je živio za ovu vjeru

Mnoge udovice i jetimi ce osjetiti njegov odlazak

“Da mi je da docekam ramazan i da zapostim, pa neka sutra umrem!” – govorio je Muhamed Mrakovic prije ovog ramazana, medjutim Allah, svt, je drugacije odredio. Tri dana prije nastupa ramazana, pao je sa skele na jednoj gradjevini i vratio se svome Stvoritelju. Upoznao sam ga prije 4-5 godina na jednom islamskom druzenju u gradu Malmeu. On je tek….

bio dosao u Svedsku i tada je zivio u mesdzidu dok je cekao na azil. Posto smo i mi jednu noc prespavali u tom mesdzidu na druzenju, ostao sam duboko u noc razgovarajuci s njim. Koliko mi je bilo drago sto sam upoznao jednog novog daiju i slusao njegova predavanja na druzenju, isto toliko mi je bilo drago sto sam upoznao Muhameda. Bio sam fasciniran njegovom zivotnom pricom, a izmedju ostalog ispricao mi je da je bio u jednom cetnickom koncentracionom logoru u ratu i da nikome nikada nije govorio detaljnije sta su mu sve cetnici radili.

Rece mi da je jednu noc, dok je bio u logoru, usnio jedan lijep san koji mu je dao snage, a usnio je sebe sa dugom bradom u vojnickoj uniformi i sa zelenom trakom oko glave na kojoj je bilo nesto napisano arapskim slovima (on tada nije bio u vjeri). Kasnije biva pusten iz logora, i u srednjoj Bosni srece daiju Abdulmelika Basica, koji ce imati veliku ulogu u njegovom vracanju vjeri. Naknadno se prijavljuje u odred El-Mudzahid i u njemu docekuje kraj rata. Poslije ovoga susreta i naseg upoznavanja drzali smo telefonski kontakt, a sretali bi smo se na islamskim druzenjima.

Rad na davetskom polju

Po samom dolasku u Svedsku pocinje sa davetskim radom, odnosno stampa letke, snima CD-ove sa islamskim predavanjima i taj materijal dijeli nasem narodu. I ne samo da je djelio u gradu Malmö-u, u gradu u kojem je zivio, nego bi kad bi bilo kakvo islamsko druzenje snimio bi (sprizo) na stotine ovakvih cedeova i onda bi podjelio predstavnicima svakog grada iz Svedske, koji bi dosli na ova druzenja, i zamolio ih da podjele ta predavanja nasem narodu u tim gradovima. Cak sam dosao do saznanja da su on i jos jedan brat slali ovakav islamski materijal muslimanima u nekoliko evropskih zemalja.

Jedne prilike mi je rekao da mu dodam njegovu jaknu, koja je imala masu dzepova na sebi, i kada sam je uzeo u ruku osjetio sam da je nevjerovatno teska. “SubhanAllah, sta imas u njoj, sta je ovo ovako tesko” – upitao sam ga, ali mi je se samo osmjehnuo. Tek kada sam bio na njegovoj dzenazi saznao sam od jednog brata da su mu dzepovi uvijek bili puni islamskog materijala i kad god bi sreo nekog muslimana, koji razumije nas jezik, udjelio bih mu nesto od tog materijala. Onog dana kada je pao sa skele i preselio na Ahiret, mislio je na pauzi da ode da kupi prazne CD-ove na koje je planirao da snima islamska predavanja koja bi dalje djelio. SubhanAllah!

Briga za siromasnim i bolesnim muslimanima

Za mnoge njegove aktivnosti ja nisam upoznat ili sam za njih tek odskora saznao, jer nismo zivjeli u istom gradu, tako da ovo sto iznosim je samo jedan mali dio od onoga sta je on radio za islam i muslimane. Tako sam desetak dana, prije nego ce on preseliti, saznao od njega, kada je bio u posjeti kod mene, da salje humanitarnu pomoc za siromasne muslimane u BiH, a prioritirao je samohrane majke i jetime. Prikupljao je odjecu, obucu i igracke za djecu i preko autobusa koji idu za Bosnu slao to u torbama braci, koji bi to u BiH djelili ugrozenim skupinama muslimana. Zadnju takvu posliljku, od dvije velike torbe, je poslao u petak, a nedelju je preselio na gradilistu.

Slao je redovno pisma sa novcem za pomoc koja se prikuplja preko NUM stranice, iako je bio na socijali i samo ponekad radio na gradjevini, pa kada su braca, poslije ovog tragicnog dogadjaja otisla u njegov stan, nasli su, izmedju ostalog, koverte za citavu godinu adresirane na moje ime, odnosno namjenjene za humanitarnu pomoc. Cak je i drugu bracu podsticao da ucestvuju u pomoci siromasnim, pa je znao priljepiti markicu na kovertu, napisati adresu brace koji prikupljaju pomoc, i onda takvu pripremljenu kovertu davao braci i zamolio ih da udjele koliko mogu i da onda posalju to pismo.

Ko ce izvuci pouku

Kada se zavrsila dzenaza otisli smo u njegov stan, i subhanAllah, pun stan islamske literature i islamskog materijala, jednostavno se vidi da je ovaj covjek zivio, disao za ovu vjeru. Vidim i jednu kesu punu sa hidzabima (mahramama) i sav zabezeknut pitam bracu sta ce mu ovi hidzabi, pa mi odgovori jedan brat da bi Muhamed znao, kada bi cuo da se neka sestra pokrila, otici kod nje i pokloniti joj hidzab. Jednoj sestri je, koja se upravo bila pokrila, u postansko sanduce ubacio jedan hidzab i jednu bombonjeru. SubhanAllah, koliko nas ima koji razmisljamo o ovim stvarima i koji se ovako brinu za clanove ummeta?

Jednog brata je dobro rasplakao kada je u Muhamedovom stanu nasao pismo koje je bilo adresirano na njegovo ime u kojem mu je Muhamed bio napisao: “Ne moze me jedan musliman toliko uvrijediti, koliko mu ja mogu halaliti” -a inace su se bili malo zavadili.

Bio sam planirao da napisem jos mnogo drugih pojedinosti o rahmetli Muhamedu, medjutim tekst je vec prilicno dug, pa radi lakseg citanja ovdje ce mo ga privesti kraju. Ja sam ovako poznavao Muhameda, a uzviseni Allah najbolje poznaje Svoje robove. Allaha plemenitog molim da se smiluje Muhamedu, da mu oprosti grijehe, primi njegova dobra djela, koja je nesebicno cinio i da mu podari vjecnu srecu na Ahiretu!

Draga moja braco i cjenjene sestre, imali neko od nas ko ce pouku primiti, imali neko ko ce popuniti ovu prazninu, koja je nastala odlazkom ovog velikog radnika za islam?