Supruga je zamolila svog muža da napiše nekoliko osobina koje bi volio da ona promijeni, prema zahtjevu jedne ženske udruge u kojoj je članica. Umjesto da navede njene nedostatke, muž je napisao: “Volim svoju ženu takvu kakva jeste i ne vidim ništa što bi trebalo mijenjati.”

 

Kada je predao listić, umotan kako je udruga željela, sljedećeg dana je došao kući i zatekao svoju ženu na vratima s buketom cvijeća u ruci, suzama radosnicama. Bilo je to ogromno iznenađenje za nju, posebno kad je saznala da je ta pohvala javno izrečena. Osvojila je nagradu za najbolji odgovor supružnika…

 

Muž je kasnije rekao: “Bilo je više od deset osobina koje bi moja supruga mogla promijeniti, ali sam shvatio da njihovo spominjanje nikada neće biti korisno. Čudno je da se njen stav poboljšao za više od sedamdeset posto.”

 

Uobičajeno je da isticanje mana izaziva odbojnost, depresiju i tvrdoglavost, posebno ako se radi o javnom ponižavanju, dok pohvale bude ljubav i radost te pružaju pozitivnu energiju, potičući na poboljšanje!

Allah, subhanehu ve te’ala, veli: “A ljudima lijepe riječi govorite”. (El-Bekara, 83)