Znaš li šta je roditeljski dječji govor i koliko je važan u razvoju djeteta?

Beba se probudila, sita je i spremna za polazak. Njezine preslatke usne žubore dok pjeva, guguće i priča nam sve o tome. I mi sudjelujemo. Oponašamo njezine glasove i odgovaramo joj istim izmišljenim riječima natrag. To je ono što većina nas radi. Mislimo da se samo zabavljamo, ali ono što se zapravo događa toliko je važno za to kako naše bebe nauče komunicirati s nama.

Način na koji bebe čuju jezik ima veliki utjecaj na to kako ga uče. A ako se ne povezujemo s bebom ispuštanjem smiješnih zvukova, razgovaramo izravno s njom, koristeći poseban oblik govora koji se zove ‘parentese’ – roditeljski dječji govor, odnosno gramatički govor koji uključuje prave riječi.

Ovaj govor obilježen je višom tonom, sporijim tempom i pretjeranim tonovima, a sadrži zvukove koji su jasniji, duži i različitiji jedan od drugog; zvuči sretno i obično je popraćen našim raširenim očima i velikim osmjesima te privlači pažnju naše bebe, pomažući joj da se uključi i odgovori. Pokušavaju nas oponašati svojim gugutanjem i brbljanjem. Sudjelujući u ovakvoj vrsti komunikacijr, naše bebe uče kako oblikovati zvukove i nizati ih.

“Mislimo da parentese funkcionira jer je to društvena udica za dječji mozak – njegova visoka visina i sporiji tempo društveno su angažirani i pozivaju bebu da odgovori”, rekla je Patricia Kuhl, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Washington.
___________________

‘Parentese’ je prirodan. Bez obzira na jezik ili kulturu, bebe diljem svijeta analiziraju riječi i upijaju fonetske elemente koji im pomažu da razlikuju i pamte zvukove. U studiji provedenoj na Sveučilištu Washington, pokazalo se da su bebe toliko dobre u analiziranju roditeljskog jezika da u dobi od 5 mjeseci počinju proizvoditi tri samoglasna zvuka zajednička svim ljudskim jezicima – “ee”, “ah” i “uu”.

Naše rano gugutanje i zviždanje aktiviraju uređaj za stjecanje jezika (LAD) u njihovom mozgu. Smatra se da objašnjava našu instinktivnu sposobnost stjecanja i proizvodnje jezika, LAD je mjesto gdje se ono što čujemo obrađuje, a ono što izgovaramo i ponavljamo predano je pamćenju kako se stvaraju neuronske mreže. Naravno, otkriveno je da bebe preferiraju ovaj roditeljski dječji govor nego standardni govor.

U studiji na Sveučilištu u Bostonu, bebama od 7 i 8 mjeseci predstavljene su dvije nove riječi, jedna je izgovorena na roditeljskom dječjem govoru, a druga u uobičajenom govoru. Sljedeći dan bebe su testirane kako bi se utvrdilo mogu li razlikovati ove riječi u rečenici. Rezultati su pokazali da su bebe bile sposobne prepoznati riječi izgovorene koristeći roditeljski jezik bolje od onih koje koriste redoviti govor – a bebe su ih dulje pamtile.

Međutim, ono što mnoge roditelje brine je da će zbog ovakvog načina komunikacije njihovo dijete jednog dana krenuti u vrtić pričajući kao beba, a to definitivno nije povezano.
____________

Kako bebe rastu, jasne, hiper-artikulirane karakteristike roditelja manje su važne za usvajanje jezika. Bebe prirodno migriraju s roditeljskog dječjeg govora na redoviti govor kako njihov vokabular i sposobnosti napreduju – a mi im prirodno pomažemo u tome tako što urođeno smanjujemo našu upotrebu dječjeg govora i povećavamo korištenje redovitog govora tijekom vremena. Pokazalo se da ti učinci traju i imaju pozitivan utjecaj na učenje jezika i kod male djece. Djeca koja dobiju najveću količinu roditeljskog dječjeg govora kao bebe proizvela su u prosjeku 400 riječi više u 33 mjeseca od djece s najmanjom količinom ovakvog govora.

Zaključak: ključ za učenje tvoje bebe da govori isti je kao i kod ljubavi – održavanje tog sudjelovanja iznova i iznova jača vezu, ali i mozak!

zena.net.hr