Mjesec ševvala i Jusuf alejhi selam
Proslavom ramazanskog Bajrama završava se mjesec ramazan i počinje mjesec ševval sa snažnom porukom. Svake godine ramazan nam dokazuje da možemo povećati ibadete za jedan uzastopni mjesec, iako je vrijeme za jelo i spavanje smanjeno. Ševval nam donosi novi mjesec i poruku koja se nadovezuje na ramazan, a to je da se trudimo činiti dobra djela zauvijek, a ne samo tijekom ramazana.
Ta poruka je ilustrirana riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem koji je rekao: „Ko bude postio ramazan i nakon toga šest dana ševvala, bit će mu kao da je postio godinu dana.“ (Muslim)
Iako je ramazan završio, islam nas ohrabruje da nastavimo s postom. Nagrada od samo tih šest dana uz ramazan daje postaču ogromnu nagradu, nagradu posta za punu godinu.
Život poslanika Jusufa a.s. je fantastičan primjer neprestanog činjenja dobrih djela i ugodnih rezultata koje takav trud proizvodi. Uzvišeni Allah nas potiče da istražimo biografiju poslanika Jusufa a.s., razmislimo o njegovom životu i iskoristimo vrijedne lekcije iz njegovog primjera.
„U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.“ (Jusuf, 7.)
Kada proučavamo mnoge izazove s kojima se suočavao u svom životu, postajemo prikovani za jednu poruku: činite dobra djela zauvijek, neovisno o svemu.
Njegova braća
Braća Jusufa a.s. bila su mu zavidna i kovala su urotu da ga se riješe. Nisu mogli podnijeti silnu očevu ljubav prema njemu. S početnim planom za ubojstvo, braća su na kraju odlučila da ga izbace bez da mu oduzmu život. Odlučili su ga ostaviti u bunaru i nadali su se da će ga na kraju pokupiti karavana i odnijeti daleko.
„…jedan od njih reče: ‘Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana.‘“ (Jusuf, 10.)
Međutim, polubraća nisu očekivala da će Jusuf biti pokupljen i prodan kraljevskom dvoru. Tijekom godina, on se pokazao kao pouzdan i vješt kralju. Kralj je iskoristio njegove nadležnosti i imenovao ga bitnom ličnošću u zemlji.
Sa Kur’anskim činjenicama koje imamo o njegovom životu, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da poslaniku Jusufu a.s., ne bi bilo teško locirati svog oca, poslanika Jakuba a.s. , gdje su živjela njegova braća, te odrediti točnu odmazdu za zločin koji su počinili nad njim.
Jakub a.s. je bio poznata ličnost u to vrijeme, a kraljevski dvor mogao je s lakoćom utvrditi gdje se on nalazi. Međutim, zapanjujuće je da Jusuf nije progonio svoju braću. Umjesto toga, on je stvar prepustio Uzvišenom Allahu.
A budući da je odlučio ne biti osvetoljubiv, Allah se pobrinuo za njegove stvari. Allah Uzvišeni je jednog dana dao da Jusufova braća dođu na njegov dvor, tražeći obrok. Iako oni njega nisu prepoznali, Jusuf je njih prepoznao no nije im to dao doznanja, nitko nije znao tko je on osim brata Benjanima. Tijekom njihova posjeta nestao je kraljev pehar. Mlađi Jusufov brat bio je optužen, a ostala braća su bila spremna povjerovati u te optužbe. Također su omalovažavali Jusufa a.s. u procesu, ne znajući da razgovaraju s svojim bratom, odnosno ne znajući ko je on.
„I on poče s vrećama njihovim, prije vreće brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. – Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. – On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji. ‘Ako je on ukrao’ – rekoše oni – ‘pa i prije je brat njegov krao!’ I Jusuf im ne reče ništa. ‘Vi ste u gorem položaju’ – pomisli u sebi – ‘a Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.’“ (Jusuf, 76.-77.)
Kakav bismo odgovor mogli očekivati od nekoga u ovoj situaciji da je na Jusufovom mjestu? Braća su zamalo učinila Jusufa ubijenim u njegovoj mladosti, a mnogo godina kasnije još su ga ocrnjivali. Unatoč tome, on se prema njima ponašao ljubazno.
Rekao je: „“A znate li’ – upita on – ‘šta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?’“ (Jusuf, 89.)
Dao im je opravdanje za njihovo ponašanje prema njemu: neznanje. Također im je dao priliku da se objasne. Ovo je bio fantastičan prikaz njegove dobrote i milosti. Braća su tada posumnjala da razgovaraju s Jusufom.
„’A da ti nisi, uistinu, Jusuf?’ – povikaše oni. – ‘Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.’“ (Jusuf, 90.)
U ovom razgovoru, otkrio je tajnu kontinuiranih dobrih djela: budite sigurni da Allah ne dozvoljava da nagrada onima koji čine dobro propadne. Allah Milostivi je uzdigao status Jusufa a.s. od dna bunara i sluge na kraljevskom dvoru do glavnog u zemlji koji se kasnije mogao časno ujediniti sa svojom obitelji.
„I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on reče: ‘O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg, Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!“ (Jusuf, 100.)
Trajno činjenje dobrih djela može proći i vjerojatno će proći nezapaženo od strane ljudi i okoline, ali Uzvišeni Allah vidi svaki djelić i ništa Mu ne promakne.
„A nevjernici govore: ‘Čas oživljenja nam neće doći!’ Reci: ‘Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.’ – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.„ (Saba, 3.)
Zbog Jusufovog truda i dobrih djela, Allah ga je iz Njegove milosti naučio vrijednim vještinama:
„A kada je stasao, Mi smo mu mudrost i znanje dali. Ovako Mi nagrađujemo dobročinitelje.“ (Jusuf, 22.)
Te vještine, a posebice sposobnost tumačenja snova, donijele su mu tako visok položaj u kraljevstvu. Vječna dobra djela daju samo pozitivne rezultate u našim životima. Poruka mjeseca Ševvala možemo protumačiti kao slavlje. Slavimo sposobnost koju nam je Uzvišeni Allah dao: da postimo, da budemo milosrdni, da budemo velikodušni, da budemo gostoljubivi, da opraštamo drugima i da činimo mnoga druga dobra djela.
Kontinuitet istinske dobre prakse osigurat će da naši izazovi dobro završe. Svi izazovi poslanika Jusufa, a.s. završili su dobro.
Izvor: www.aboutislam.net