0sobine na kojima vjernici trebaju raditi

Kada ponesemo obilježja vjere i kada se zaklonimo iza prefiksa musliman, vjernik, hadžija ili bilo koje druge titule koja se vezuje za ljude u vjeri, trebamo imati jedno na umu: mi smo „primjer“ vjernika muslimana. Iako nismo bezgrješni, i iako smo daleko od savršenstva, moramo biti svjesni svoje uloge i raditi na sebi, sa ciljem što većeg približavanja vjeri praksom i živim primjerom vjernika.

Svaka loša interpretacija vjere kroz lični primjer ima za posljedicu „negativne“ slike vjere općenito, naročito od krugova koji uopće nemaju znanje o vjeri, čak ni ono osnovno. Međutim, smatram za nužno spomenuti da i za osobu koja je upoznata sa vjerom loše iskustvo sa vjernicima nije nimalo prijatno i može izazvati osjećaj razočarenja.

Ako uzmemo u obzir nekoliko ajeta i hadisa koji govore da je „Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, divan uzor“, zatim da je poslan da usavrši lijepu ćud, ili riječi Aiše, radijallahu anha, koja kaže da je njegov ahlak bio živi Kur’an, možemo zaključiti koliko je lijepo ponašanje vrijedno kod Allaha Uzvišenog.

Imajući nedavno poslovnu saradnju sa nekoliko osoba, želim izdvojiti ono što primijetih kao slabe tačke kod većine vjernika, s ciljem našeg ličnog preispitivanja i rada na sebi:

• Površnost u obavljanju poslova. Ono što je problem ili slaba tačka jednog dijela vjernika jeste da se ne unesu u ono što rade dovoljno, zbog čega se često nađu propusti u urađenom. „Reda radi“ ne smije biti moto onih koji usvajaju moral iz Knjige koja naređuje natjecanje u dobru. Uvijek može bolje, a ne bilo kako- tjera nas da dajemo maksimum od sebe te da stalno radimo na sebi. Emanete koji nam povjere drugi ljudi trebamo odraditi najbolje što možemo, bez obzira da li to radimo za materijalnu naknadu ili bez nje.
• Poštivanje blagodati vremena i svog i tuđeg. Danas ću, sutra ću, za mjesec dana ću. Onom ko zna da se Allah u Kur’anu zaklinje vremenom ne priliči da „trači“ svoje a kamoli tuđe vrijeme. Odgovornost i poštivanje dogovorenih rokova trebala bi biti osobina koja krasi rad jednog vjernika. A ako nešto nismo u mogućnosti uraditi ili imamo određene uslove, onda to trebamo odmah reći umjesto da zavlačimo druge.
• Preciznost u poslu. Kada radimo trebamo se usmjeriti samo na ono za šta smo izabrani. Ako smo došli da popravimo česmu, napravimo frizuru ili nešto slično, ne priliči nam da raspitujemo privatni ili poslovni život naše mušterije i na taj način je dovodimo u neugodan položaj, ili da se bavimo drugim poslovima koji se ne traže od nas.
• Poštivanje dogovora. Kada se dva insana nešto dogovore, taj dogovor je važeći sve dok obje strane dogovor ne zamijene novim ili potpuno ga ne ponište. Ukoliko jesna strana radi na svoju ruku, to je kršenje dogovora. I apsolutno nema veze da li se radi o nekom velikom ili malom poslu.
• Lijepo je biti šaljiv i unositi pozitivnu energiju u mjesto ili prostor na kojem djelujemo, međutim, treba znati razlikovati ozbiljno od neozbiljnog na poslovnom nivou i nikako ne prelaziti granice poštovanja.
• Po vjeri je da se cijena dogovori unaprijed prije posla. Uraditi posao pa „zavaliti“ cijenu nije ljudski jer time osobu dovodimo u jako neugodnu situaciju.
• Podrška. Toplina i odnos prema uspjehu brata muslimana kroz prizmu vjere. Tuđi uspjeh, popularnost, inovacija ili samo dobro djelo ne utječu na našu nafaku. Moramo biti svjesni da je Uzvišeni Allah onaj koji daje nafaku, a radost koju osjetimo prilikom uspjeha drugih može nam samo povećati bereket i našu nafaku.

Neka nam riječi prate djela. Neka ne budemo sebeb lošeg spominjanja vjere i sebeb lošeg iskustva drugih. Trudimo se da budemo najbolja verzija vjernika, naročito u odnosu prema ljudima, jer tu se najbolje vidi koliko nas vjera odgaja.