Osmjeh kao sunnet

Kada upoznate osobu i osjećate da joj je drago što vas je upoznala, smiješeći vam se, ponašajući se prema vama uljudno i naizgled oduševljeno, sigurno se radujete i osjećate ugodno. Međutim, ako vas dočeka namrštena lica, vi se okrećete od te osobe i ne volite susret s njom, čak i ako imate neke koristi od tog susreta.

Jedna mudrost kaže: Neka tvoje lice bude vedro i govori dobre riječi, tada ćeš ljudima biti draži od onoga koji ispunjava njihove potrebe. Vesela osoba je bliska ljudskim srcima, najdraža ljudima i uvijek je hvaljena od ljudi.

Iz tog razloga, šerijat je vedrinu učinio poželjnom stvari; vedrina je zadovoljstvo koje se može prikazati na licu, ukazujući na ljubav i uživanje u susretu sa nekime. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je u dobra djela ubrojio susresti vjernika sa osmjehom na licu. “Svako dobro djelo je sadaka, a dobra djela uključuju susret sa svojim bratom vesela lica.“ (Tirmizi)

Također se prenosi da je rekao: “Ne omalovažavajte nijedno dobro djelo, pa ni susret sa svojim bratom (muslimanom) vesela lica.“ (Ebu Davud)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je uvijek bio vedar i nasmijan. Sa čak i grubim ljudima postupao je lijepo. Zaista blagost i radost, s kojom bi musliman trebao susresti svoju braću muslimane, potiče ljubav i prijateljstvo u njihovim srcima, čineći ih željom da ga sretnu i prate ga. Osmjehivao bi se kad bi sretao svoje ashabe, dočekivao ih je sa osmijehom. Osmjehivao bi se i onda kada bi vidio nekog čovjeka kako suzbija svoju ljutnju. I kada bi neko pogriješio, ispravljao bi njegovu pogrešku blagim osmijehom i riječima. Razmislimo na trenutak kako mi danas reagiramo kada neko pogriješi i na koji način ga ispravljamo? Često ispravljamo ljude vikanjem, grubim riječima i namrštenim licem. To je potpuno u suprotnost sa Poslanikovim, alejhi selam, pristupom i njegovom praksom.

Jedne prilike došao mu je beduin, koji je bio poznat po svojoj grubosti i obratio se Poslaniku, alejhi selam, grubim riječima. No, bez obzira na to, Poslanik je uzvratio na lijep način. Beduin mu je rekao: „O Muhammede, naredi da mi se da od Allahovog imetka koji je kod tebe“. Poslanik je mogao uzvratiti na grub način, no umjesto toga on se samo na ove grube riječi okrenuo, nasmiješio se beduinu i naredio da mu se da sadaka. Time je smekšao njegovo srce, i naviknuo ga da mu se ubuduće obraća riječima poštovanja.

Bez sumnje, ne možemo istinski „osvojiti“ prave ljude svojim novcem, ali možemo zarobiti njihova srca vedrinom, radošću i dobrim ponašanjem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oklijevao služiti muslimane i ispunjavati njihove potrebe veselo i popustljivo.

El-Gazali (Allah mu se smilovao) je rekao: „Klanjač ne zna da pobožnost nije u namrgođenom čelu, niti u prašnjavom licu (na sedždi), niti u okretanju obraza, niti u savijanju leđa (klanjanju), niti u skupljanju duge haljine, pobožnost je u srcu.“

Zaključak bi bio da se trudimo biti nasmiješeni i ljubazni prema ljudima, da pokušamo naći način i snagu da se lijepo ponašamo čak i prema onima koji su grubi prema nama, ne bismo li na taj način omekšali njihova srca. Naravno, ovo se ne smatra da nemamo samopoštovanja, već da i kroz ovakve prilike odgajamo svoj nefs, svog ego i trudimo se i u ophođenju prema ljudima slijediti sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Izvor: www.islamweb.net uz manje izmjene