Šta je obavezan uraditi onaj ko pronađe izgubljenu stvar?

 

Izgubljene stvari se mogu podijeliti u pet vrsta:

1. Stvari o kojima ne razmišljaju, ne brinu se i nisu zaokupljeni srednje situirani ljudi, kao što je komad hljeba, olovka, voćka, i sl. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se uzme i posjeduje pronađeni štap, uže i bič – ove stvari su bile bezvrijedne u njegovo vrijeme – a u naše vrijeme ima mnogo stvari koje nalikuju pomenutim stvarima, tako da imaju isti propis. (Hadis je zabilježio Ebu-Davud)

 

2. Životinje koje su, kada se izgube, sposobne da se brane od napasnika, poput deva, konja, pasa.

Njih je, ako se izgube, zabranjeno uzimati, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku koji ga pitao šta da uradi sa izgubljenom devom: “Šta hoćeš od nje? Ona ima svoje pojilo, pije vodu po izvorima i jede sa drveća, sve dok je ne nađe njen vlasnik.” (Buharija i Muslim). Analogno devi zabranjeno je uzimati bilo koju drugu izgubljenu životinju koja je u stanju da se brani i čuva dok je njen vlasnik ne nađe.

 

3. Male životinje koje nisu u stanju da se brane od napasnika, npr. ovce, koze, kokoši i sl.

Njih je dozvoljeno uzeti, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku koji ga je pitao šta da uradi sa izgubljenom ovcom: “Uzet ćeš je ti ili tvoj brat ili vuk – nema četvrtog.” Onaj ko nađe ovcu, kokošku i neku drugu malu životinju, treba da uradi ono što je najbolje od tri stvari: prvo, da ih čuva i hrani sve dok ne nađe njihovog vlasnika – ako nađe njihovog vlasnika ima pravo naplatiti od njega sve troškove čuvanja – drugo, da ih proda i dobijeni novac čuva za njihovog vlasnika; treće, da ih zakolje i vlasniku da protuvrijednost. 

 

4. Hrana koja ne može dugo stajati ili koja se dužim stajanjem kvari.

Onaj ko nađe ovu vrstu hrane dozvoljeno mu je da uradi bolju od dvije stvari: prvo, da jede i da protuvrijednost vasniku hrane; drugo, da proda hranu i sačuva dobiveni novac za njenog vlasnika.

 

5. Ostale stvari: zlato, srebro, novac, posude itd. Njih je obavezan čuvati i oglašavati na mjestima na kojima se iskupljaju ljudi da ih je našao.

Čovjek koji nađe izgubljenu stvar – mimo prve dvije pomenute vrste: bezvrijedne stvari i krupne životinje – obavezan je godinu dana tražiti njenog vlasnika, na mjestima na kojima se ljudi iskupljaju, oglasiti u novinama, ili na bilo koji drugi način, te ako se nakon godinu dana ne pojavi njen vlasnik ima pravoraspolagati njome. Ukoliko se javi vlasnik, tražit će od njega da stvar podrobno opiše: ako njegov opis bude ispravan, dat će mu je, u protivnom, nije mu dozvoljeno dati. Onaj ko nije siguran da će se sa ozbiljnošću prihvatiti obaveze traženja vlasnika izgubljene stvari, nije mu dozvoljeno uzeti je – ako to, ipak, uradi, njegov postupak će se tretirati otimačinom, jer je uzeo tuđi imetak na nedozvoljen način. Rekli smo da je nakon godinu dana traženja dozvoljeno raspolagati pronađenom stvari, međutim, ako i poslije toga dođe njen pravi vlasnik, obaveza je dati mu tu stvar ili protuvrijednost. Allah najbolje zna.

 

Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović