Da li su muslimani u dijaspori skrti?

Ovaj tekst zelim, u ime Allaha, da posvetim temi koja se tice humanitarne pomoci i pomaganja potrebnih prije svega u BiH. Zelim ovim tekstom da objasnim svima onima koji varaju sami sebe misleci da znaju situaciju van Bosne i na taj nacin umisljaju da oni koji zive u inostranstvu zive kao bogatasi. Ovo je izmisljotina koja se iz nekog razloga duboko uvukla medju mnoge koji zive u Bosni i misle da je inostranstvo nesto, gdje covjek ne zna sta da radi od…

imetka i novca. Plate u inostranstvu jesu bolje, ali je i standard zivota mnogo skuplji, tako da jedna obicna plata koju vecina ljudi u dijaspori zaradjuje uz veliki trud i rad ne predstavlja nikakav luksuz kao sto to mnogi misle. Uz ovo se mora spomenuti da veliki broj ljudi stranaca uopste ne radi i zivi od socijalne pomoci. Medjutim bez obzira na to braca i sestre vjernici i vjernice imali posao ili bili na socijali nastoje da u granicama svoje mogucnosti ipak koliko toliko odvoje u svrhe humanitarne pomoci. Mali je broj oni koji su uspjeli do te mjere da bi se zvali bogatasi.

I ovdje kao i u vecini drzava ti valja ustati u 6:00 i doci kuci u 17:00 ili u mnogo slucajeva i dosta kasnije. Dakle kao prvo taj novac nije dosao sam os sebe, a kao drugo, veliki dio zaradjenog novca ode u placanje stana i ostalih racuna koji redovno stizu. Ako brat ima dobro auto ili neku drugu skupu stvar to ne znaci da on neudjeljuje, i da je skrt kad treba pomoci. Ovo sto pisem nije nikakvo zaljenje, i nije opravdavanje nikoga, nego zelim jednostavno da na ovaj nacin srusim laznu sliku o inostranstvu gdje svaki covjek zivi u bogatstvu, a prije svega da upozorim na opasnost medjusobnog nepovjerenja i medjusobne sumnje. Zelja mi je da svako onaj ko procita ovaj tekst nepravi sebi laznu sliku zivota u dijaspori koja je nazalost uveliko rasprostranjena.

Od sve brace koju licno poznajem ne moze se ni za jednog reci da je bogatas, svi su razliciti materijalnih stanja ili priblizno istih, i unatoc tome svi daju u ime Allaha i na taj nacin doprinose boljem stanju onih koji nemaju. Kaze nas Gospodar: “U njega su kljucevi nebesa i Zemlje, On daje obilje kome hoce, a i uskracuje; On uistinu zna sve.” (As-Sura, 12)

Osim raznih organizacija koje skupljaju za sredstva potrebnim van dijaspore, nerijetko se ukaze potreba za doprinos potreba muslimana i u samoj dijaspori. Ovdje prije svega mislim na potrebe placanja kirija za lokale koje muslimani koriste kao mesdzide, kao i potrebama rada na polju dave. Ima jedna izreka koja kaze da ”sit gladnom nevjeruje”, a zahvaljujuci ovoj laznoj predstavi kod ljudi u ovom slucaju imaju moze se reci da cesto ni ”gladan sitom nevjeruje”. Hvala Allahu koji je dao da iako vecina muslimana ima ili prosjecne plate ili veliki dio uopste ne radi, ipak slanjem novca u stanju svoje mogucnosti pomazu sirom svijeta mnogu bracu i sestre koji su u potrebi i jedvo prezivljavaju. Dokaz tome je veliki broj raznih humanitarni organizacija koje rade kako na polju Bosne tako i van, i brinu se za potrebe muslimana iz cijelog svijeta. Da nema odaziva muslimana iz zemalja dijaspore ne bi mnoge humanitarne organizacije mogle ni postojati.

Kaze Allah: “On cini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po polozaju jedne iznad drugih uzdize da bi vas iskusao u onome sto vam daje…..” (Al-An’am, 165) Zato draga braco i sestre ne zaboravite da smo mi jedni drugima iskusenje, i da je nas kratki dunjalucki zivot test. U svakom iskusenju treba sacuvati svoje dostojanstvo, i postupati ljepo prema vjernicima, i ne dozvoliti sebi da sadimo sjeme zavisti, ili mrznje jedni prema drugima. Zalosno je ali i cinjenica da neki ljudi sebi dopuste da pokvare odnos sa bratom ili sestrom jer unatoc onom sto su dobili, ipak neki ostanu nezahvalni i daju sebi za pravo da diraju u cast brata ili sestre.

Na kraju zelim uputiti savjet svima koji procitaju ovaj tekst da o svojoj braci i sestrama u dijaspori imaju lijepo misljenje. Nemojte sebi nikad dozvoliti da vas sejtan prevari unoseci vam lose misli i predstave koje uveliko kvare odnose muslimana, i u srca onih koji misle da vjernici koji su u boljem materijalnom stanju skrtare i ne brinu se za potrebe siromasnih. Kaze Allah: “A kad sejtan pokusa da te na zle misli navede, ti zatrazi utociste u Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve.” (Fussilat, 36)

Svako onaj ko bude pomognut od strane bilo koje humanitarne organizacije treba biti zadovoljan sa onim sto dobije, i da se sjeti da je jos mnogo drugi ljudi koji nisu dobili pomoc a jednako su potrebni da im se pomogne, i cekaju na svoje pravo.
Stanje odaziva opcenito iz zemalja dijaspore bi moglo biti jos i bolje, ali treba biti zahvalan Allahu na svemu. Hvala Allahu dz. s. na svakom stanju.

Poslao brat E. B.