Mekki Torabi: Šejtanske čarolije marokanskog vrača

Svaki čovjek, muškarac i žena koji nisu slijepi kod očiju, a koji su ovih dana prolazili pored sarajevske Zetre, moraju biti tužni i zabrinuti. Jer, uistinu je tužno, žalosno i iznad svega zabrinjavajuće gledati kako nepregledne kolone ljudi, većinom Bošnjaka, satima stoje ispred tog objekta kao ispred nekog hrama, čekajući priliku da se nađu licem u lice sa čovjekom koji se predstavlja kao iscjelitelj koji liječi sve moguće bolesti, od obične reume, preko migrene, dijabetesa, pa do AIDS-a, karcinoma i paraplegije, a nisu ni svjesni da se radi o perfidnoj šejtanskoj raboti i ništa više.

HATIB: ABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ

U hadisu koji prenosi Aiša, r.a., Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kad meleki razgovaraju usred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani prisluškuju i načuju koju riječ i prenesu je u uho vračara (gatara) kao kad neko nešto ulije u flašu, i na to dodaju još stotinu svojih laži.” (Sahihul-Buhari) Mudri Lukman je jedne prilike savjetovao svoga sina, i između ostalog, rekao mu: “Sinko, doći će vrijeme kada mudar čovjek neće biti sretan.” To znači da će mudri, iskreni i bogobojazni ljudi biti tužni i nesretni zbog smutnje, zla i nereda koji će se proširiti u društvu, a samo ljudi koji nemaju dovoljno mudrosti da vide pogubnost takvog stanja, bit će ravnodušni na silno zlo koje se dešava oko njih.

Kao da se ovaj nagovještaj ostvario u našem vremenu i u našem društvu. Svaki čovjek, muškarac i žena koji nisu slijepi kod očiju, a koji su ovih dana prolazili pored sarajevske Zetre, moraju biti tužni i zabrinuti. Jer, uistinu je tužno, žalosno i iznad svega zabrinjavajuće gledati kako nepregledne kolone ljudi, većinom Bošnjaka, satima stoje ispred tog objekta kao ispred nekog hrama, čekajući priliku da se nađu licem u lice sa čovjekom koji se predstavlja kao iscjelitelj koji liječi sve moguće bolesti, od obične reume, preko migrene, dijabetesa, pa do AIDS-a, karcinoma i paraplegije, a nisu ni svjesni da se radi o perfidnoj šejtanskoj raboti i ništa više. I da čudo bude još veće, (jedna arapska poslovica veli: “Dani su bremeniti, stalno rađaju nova čuda”), čovjek nije uopće ljekar niti s medicinom ima ikakve veze.

Ko je stvarno Mekki et-Turabi?

Ono što se o njemu može pročitati i saznati putem interneta, jeste da je rođen u marokanskom gradiću Suhajrat, nedaleko od Rabata, da je po profesiji poljoprivrednik, te da je tek prije nekoliko godina otkrio natprirodnu moć i mogućnost liječenja raznih bolesti putem bioenergije. Pomoću te energije on liječi bolesne ljude na dodir (a može i malo temeljitije pipanje ako se radi o mlađim ženama), tako da bi se u skladu s terminologijom moderne tehnologije komotno mogao zvati iscjelitelj na dodir ili touch-majstor. Možda će neki ljudi kazati da je ova konstatacija neozbiljna i da je to neslano zbijanje šale na račun čovjeka koji je došao da pomogne bolesnim i unesrećenim ljudima.

Na takav zaključak ih mogu navesti dvije stvari koje na prvi pogled idu u korist Turabija. Prva stvar je činjenica da je on “izliječio” neke ljude, čak je navodno učinio da mladić paraplegičar ponovo prohoda, a drugo je, njegova tvrdnja da nije došao zbog novca, jer je on vrlo bogat čovjek. To su naizgled jaki i neoborivi dokazi, ali samo naizgled, a evo i zašto. Ako Turabi tvrdi da mu je energija putem koje liječi ljude, data od Allaha, onda je to keramet, poseban dar koji Allah daje Svojim odabranim robovima koji su poznati po izuzetnoj pobožnosti i potpunoj pokornosti Allahu, dž.š. Za Turabija se to nikako ne može reći, jer on rijetko kad spominje Allaha, malo ili nikako ne uči Kur’an, a svjedoci tvrde da nijedan dan nije prekinuo sesiju kako bi klanjao namaz.

Da ne govorimo o njegovom nemoralnom ponašanju prema ženama koje dodiruje rukama po cijelom tijelu i to ispod, a ne preko odjeće, što samo po sebi kazuje da se ne radi o bogobojaznom čovjeku, već o nekome ko se izigrava s propisima islama. Zatim, ako je to dar od Boga, onda on mora podjednako djelovati na sve bolesnike i sve vrste bolesti. Nezamislivo je da mu u jednom danu dođe 30.000 ljudi, a da se kući vrati samo nekoliko njih koji su izliječeni.

Dokaz istinskog kerameta i dara od Allaha je slučaj Allahovog poslanika, Isaa, a.s., koji je Allahovom voljom liječio slijepce, gubavce, pa čak i mrtve oživljavao, o čemu govori sljedeći ajet: “Kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudrosti i Tevratu i Indžilu naučio, i kad si voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od rođenje slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao…’’ (El-Maide, 110.)

To je prava mu’džiza (nadnaravno djelo) i istinski dar od Allaha s kojim Isa, a.s., nije želio da se narodu predstavi kao iscjelitelj, već da im dokaže da je on uistinu Allahov poslanik, koji dolazi sa objavom i uputom od Njega i koji je zapravo iscjelitelj za ljudske duše i bolesna srca i da ih Allahovom voljom uputi na pravi put.

Preko ljudske muke do lahke zarade

A šta je cilj Turabijevih “kerameta’’ i iscjeliteljskih moći? Isključivo dunjalučki profit i ništa više. Neko će reći: kako kad čovjek ne naplaćuje svoje usluge?! U tome i jeste poenta. Priča o novcu i zaradi stavlja se u drugi plan, jer važnije od toga je utjecati na svijest ljudi i zadobiti njihovo povjerenje, ubijediti ih da ih on može izliječiti, to mu je primarni cilj. A kada se to desi, kao što se nažalost desilo sa naivnim Bošnjacima, onda će lova padati sa krova. Ako mu nije cilj novac zašto se onda reklamira, zašto naplaćuje običnu vodu po 0,70 ili 0,90 feninga, zašto se naplaćuje ulaz u ZETRU po 1 KM i parking po 3 KM? Saberite sve to i pomnožite sa brojem prosječnih dnevnih posjeta, a to je 20.000 ljudi, puta 30 dana, pa ćete vidjeti o kolikom iznosu se radi, i biće vam jasno šta je Turabijev, ali i ljudi koji su ga angažirali, stvarni cilj.

No, suština je ipak to kako on uspijeva izliječiti putem bioenergije, pa makar se radilo o samo jednom bolesniku dnevno. Odgovor na to pitanje nalazi se u hadisu kojeg smo citirali na početku hutbe. Citirani Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis otkriva nam da postoje ljudi koji “sarađuju” sa džinskim svijetom i koriste džine prilikom liječenja određenih bolesti, prije svega onih duševne naravi, ali također i neke fizičke bolesti za koje je struka (medicina) potvrdila da se ne mogu liječiti uobičajenim medicinskim putem, jer uzrok tih bolesti nije materijalne, odnosno fizičke prirode. Naprimjer, poznati su slučajevi da su ljudi koji liječe pomoću džina, izliječili upravo neke paraplegičare koji nisu rođeni sa oštećenjem kičme, niti je do paralize došlo usljed oštećenja putem ranjavanja ili nekog drugog fizičkog uzroka, već su paralizu prouzrokovali džini koji su usljed velikog straha kojem je osoba bila izložena, ili, kako se u narodu kaže, “nagazila” na sihr, pa su džini u tom trenutku ušli u njeno tijelo i prouzrokovali oštećenje.

Nakon toga, pojedinci koji se bave nepropisnim načinom liječenja tih bolesti, u narodu poznati kao “džin-hodže’’, iskoristili su džine, po sistemu klin se klinom izbija, i oni su uspjeli riješiti problem i bolesnik je ponovo prohodao. Dakle, u tome se krije tajna sporadičnih izlječenja od strane Turabija, a ne u kerametima i posebnim darovima od Boga. Zapravo, njegovi kerameti i natprirodna moć slični su kerametima čovjeka koji je htio samljeti žito u vodenici.

Naime, spominje se da je jedan čovjek odnio žito u vodenicu da ga samelje. Međutim, pošto je zakasnio, vodeničar mu je rekao: “Ja zaista imam mnogo posla, morat ćeš čekati dok na tebe dođe red.’’ Čovjek mu je ljutito rekao: “Ja ne mogu čekati, ako mi odmah ne samelješ žito, molit ću Allaha da ti uništi vodenicu i da ti propadne posao.’’ Vodeničar ga je onda podrugljivo upitao: “Da ti nisi možda od onih ljudi čija se dova uslišava?’’ Čovjek je samouvjereno odgovorio: “Svakako!’’ Tada mu je vodeničar rekao: “Onda moli Allaha da ti žito pretvori u brašno, pa nećeš morati čekati.’’

Osim toga, zar nije čudno i paradoksalno da takvo “blago” i takvog berićet-insana, pusti njegova matična država, Maroko, da dođe u Bosnu i Hercegovinu, a da ne liječi oboljele u svojoj državi. Da je uistinu ono za šta se predstavlja, on bi u svojoj državi i njenom okruženju imao šta raditi kada bi živio hiljadu godina i oni ga za brdo zlata ne bi dali. Međutim, istina je da on nije dobro došao u rođenoj državi, kao što više nije dobrodošao ni u Hrvatskoj gdje je najprije okušao svoju iscjeliteljsku sreću, niti u SAD-u gdje je dobio zvaničnu zabranu, što je i sam priznao, rekavši da bi mu američka administracija oduzela pasoš i poslala ga na Gvantanamo. Zašto, subhannallah, ako je čovjek iscjelitelj i ako bi pomogao mnogim Amerikancima da se izliječe od opakih bolesti? Pa, zato što su Amerikanci, za razliku od Bošnjaka, siti šarlatana koji prodaju maglu i obmanjuju beznadežne i oboljele ljude.

Rukavica u lice Islamskoj zajednici i bh. zdravstvu

Uistinu je bolno saznanje da u našoj državi ima toliki procenat Bošnjaka koji su skloni sujevjerju i koji u teškim životnim situacijama, zbog duševnih i fizičkih oboljenja, pomoć traže kod raznih probisvjeta, sihirbaza i vračara, a koji iskorištavaju neznanje širokih masa i njihovu potrebu i muku, kako bi na lahak način zaradili novac. Zato kažemo da je Turabi bacio rukavicu u lice, prije svega, Islamskoj zajednici, ali i cjelokupnom bh. zdravstvu. Jer, prizori pred Zetrom su jasan pokazatelj koliko je naš narod vjerski neosvješćen i sklon sujevjerju.

Islamska zajednica je napravila dobar potez time što se ogradila od onoga što radi Turabi, i što su mnogi imami na hutbama upozorili vjernike da ne odlaze njemu. Međutim, to ni blizu nije dovoljno, jer, mnoštvo je Bošnjaka danas koji zbog bolesti, straha od smrti, skupoće liječenja, korupcije u zdravstvu i opće duhovne i materijalne krize, svakodnevno i po svaku cijenu traže ko će ih lišiti učestale pojave sihra i izliječiti od teških bolesti s kojima se godinama bezuspješno bore. Zbog svega toga, Islamska zajednica i svi ljudi koji posjeduju vjersko obrazovanje, moraju mnogo više raditi sa svojim narodom, na njihovom vjerskom osvješćivanju i edukaciji.

Svaki musliman i muslimanka moraju znati da islam kao prirodna vjera i uputa od Allaha nudi rješenje i izlaz iz svake situacije. Kad su u pitanju bolesti i liječenje istih, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je obznanio svim ljudima i obradovao ih sljedećom izjavom: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed). Međutim, musliman i muslimanka također moraju znati da Islam poznaje dvije vrste liječenja: eksperimentalnu medicinu i tzv. rukju, odnosno liječenje učenjem Kur’ana i dova, a kako smo vidjeli, Turabi u svom liječenju nema ništa od toga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i svojom praksom, a ne samo riječima, pokazao na koji način musliman treba da se liječi.

Naime, jedne prilike mu je došao jedan ashab i žalio se na nesnosne bolove, pa mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Idi Harisu ibn Kindi, on je ljekar i on će ti dati najbolju dijagnozu.” A Haris ibn Kinde nije bio musliman, već kršćanin, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava ashaba jednom životnom pravilu koje je Kur’an proklamovao, a ono glasi: “Pitajte učene ako vi ne znate.’’ Iako se melek Džibril svakodnevno družio sa njim i dostavljao mu objavu od Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije na svoju ruku određivao lijek, već je ashaba poslao onome ko je stručan za to.

Prve generacije muslimana su u kur’anskoj objavi i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima, prepoznali poziv na istraživanje i učenje svih korisnih nauka, pa tako i medicine. I onda nije čudo što je islamska civilizacija dala čovječanstvu najveće stručnjake u medicini, poput Ibn Sine, Ibn Hejsema i drugih, koji su bili preteče savremene medicine. Nikada se muslimani, dok nisu okrenuli leđa islamu i njegovom učenju, nisu oslanjali na nadriljekare i šarlatane, bez obzira na težinu stanja i situacije. Čvrsta vjera u Allaha i istinsko razumijevanje života i smrti, nisu im dozvolili da se srozaju u ambis beznađa i sujevjerja i da postupaju suprotno razboritosti i mudrosti. Na žalost, kod nas nije tako, pa zbog toga ne možemo raspoznati istinu od laži, Pravi put od zablude.

I s pravom se pitamo, kada nismo u stanju prepoznati očiglednog obmanjivača, kako ćemo tek biti u stanju prepoznati najveće iskušenje koje su najavljivali svi Allahovi poslanici, mesiha Dedžala koji će u svojim rukama imati sva blaga svijeta i koji će činiti razna čuda, a pojavit će se, kako je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, upravo u vremenu “odsutnosti vjere i odstupanju od objavljenog znanja.’’ Slučaj Turabi najbolji je pokazatelj da bez iskrene vjere u Allaha i istinskog razumijevanja Njegove objave, čovjek ostaje bez svjetla i gubi orijentaciju u životu, bez obzira na njegovo obrazovanje i društveni status. Zato se odazovimo pozivu našeg Milostivog Gospodara, koji nam u Kur’anu poručuje: “O vi koji vjerujete, – Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je.“

(SAFF)