Prenosi sudija događaj o parnici razvoda gdje je supruga bila ta koja je zatražila razvod.

 

Na prvoj sjednici, slučaj sam odgodio na duže vrijeme kako bih ostavio prostora za pomirenje. Na narednoj sjednici, par se ponovo pojavio, pa sam ih upitao da li su se predomislili u vezi s razvodom. Oboje su potvrdili da žele razvod.

 

Odgodio sam sjednicu uprkos njihovoj očitoj želji da okončaju brak. Iako su bili nezadovoljni, odgodio sam sjednicu nekoliko puta.

 

Zatim sam održao sjednicu i zamolio muža da sjedne za stol i napiše deset vrlina svoje supruge, samo vrline. Rekao sam im da neću čitati ono što napišu; samo ćete vi to pročitati. Pišite bez stida.

Nakon što je muž završio s pisanjem, zatražio sam od supruge da pročita u sebi.

Supruga je počela čitati i gledati u lice svog muža. Osmijeh se počeo širiti njenim licem i postajao je sve širi. Gledala ga je ponekad odvažno, ponekad stidljivo, spuštajući pogled prema njegovim nogama. A muž je stalno gledao i smiješio se.

Zatim je došao red na suprugu da napiše deset vrlina svog muža, i kada je završila, muž je počeo čitati i smiješiti se, gledajući je. Ponekad je gledala u njegove oči, a ponekad u zemlju.

 

Sudija kaže: Bili smo sami u sudnici, pa sam izašao na dvije minute. Kada sam se vratio, čuo sam šapat pun ljubavi i prijekora.

Zamolio sam ih da ne razgovaraju sa mnom i da zajedno izađu, a zatim rekao: „I bilo bi lijepo da je pozoveš na ručak u restoran.“

Sutradan su se vratili držeći se za ruke i s osmijesima na licima.

 

Pitao sam ih: „Da li da potvrdim razvod?“

Rekli su: „Ne. Vratili smo se jedno drugom jučer i sve su se naše nesuglasice riješile zahvaljujući ljubavi koju smo obnovili.“

Sudija veli: Ni dan danas ne znam, a ni vi, šta su napisali. Ali znam koliko nam trebaju ovakvi sudije, osobe koje ne gledaju na svoje pozicije kao na moć koja ih uzdiže iznad ljudi i čini ih arogantnima.

Braćo i sestre moje: pomirenje je u trenutku. Gledajte vrline svojih supružnika, prijatelja, braće i svih oko vas, i život će postati ljepši…