Možda u vašoj kući ima invalida, a da to ni ne znate. Pazite se stvaranja onesposobljenih u svakoj kući.

 

Mladić ili djevojka u cvijetu mladosti i punom zdravlju žive u domu svojih roditelja. Bude se ujutro i ostavljaju krevet neuredan. Majka će se pobrinuti za to. Presvlače se i ostavljaju odjeću za pranje razbacanu po bilo kojem kutku ili uglu. Majka će pokupiti, oprati, ispeglati i vratiti odjeću u sobu.

 

Hrana im se poslužuje gotova, jedu je bez truda da operu šolju ili tanjir. Majka će se pobrinuti za sve što slijedi. Odlaze u školu ili na fakultet i vraćaju se da spavaju ili ostanu budni na Snapchat-u, Twitter-u, Instagram-u ili gledaju nove epizode serije. Za to vrijeme dobijaju gotove obroke koje jedino trebaju uzeti i jesti. Nakon toga se vraćaju “borbi” pred ekranom telefona, tableta ili laptopa.

 

Ponekad, u slobodno vrijeme, se udostoje sjesti s ostatkom porodice, ali ne zaboravljaju provjeriti telefon kako bi ostali u kontaktu s prijateljima s kojima provode većinu vremena, da ne propuste neki komentar, sliku ili novost. Mladić ili djevojka ne doprinosi niti učestvuje u bilo kojoj kućnoj obavezi, makar u maloj mjeri. Ostavljaju nered i ljute se ako im večera ne odgovara. Ako vide nešto što treba popraviti ili zamijeniti u kući, prolaze pored toga kao da ih se ne tiče… jer popravke su očev posao, zar ne? A čišćenje i uređenje su samo majčina odgovornost.

 

Razmišljajući o onome što vidim oko sebe, došao sam do jednog zaključka: Mislim da smo uspjeli stvoriti generaciju invalida. Da, generaciju onesposobljenih (invalida) i to izuzetno uspješno. Sada imamo generaciju koja se ponaša kao gosti u vlastitom domu. Ne pomažu, ne učestvuju niti preuzimaju bilo kakvu odgovornost od školske dobi pa sve do okončanja studija i čak i nakon što dobiju posao.

 

Oni žive u kući svojih roditelja kao gosti. Ne znaju za odgovornost osim za vlastite džeparce i vozačke dozvole. Otac i majka ostaju pod teretom odgovornosti za kuću čak i u starijim godinama i slabijem zdravlju, jer roditelji “ne žele da djeca pate”.

 

Odgovornost i obzir se usađuju u djecu kroz odgoj. Ne možeš ih stvoriti odjednom, niti nakon braka. Jer nakon braka, oni nose kulturu koju su stekli u roditeljskoj kući u svoju bračnu zajednicu. A koja je to kultura? Kultura onesposobljenosti (invalidnosti) i ovisnosti. Dakle, generacija na koju se ne može računati.

 

Preveo i prilagodio: Ervin Sinanović