Babo…

Inspirisani kur’anskim ajetima koji govore o dobročinstvu prema roditeljima, prema majci u prvom planu, zatim hadisom u kojem se tri puta ponavlja majka pa tek četvrti put otac, uglavnom fokus stavljamo na majke, kada govorimo o dobročinstvu prema roditeljima. Naravno, u tome nema ništa loše, premda ne smijemo zanemariti važnost dobročinstva prema očevima.

Nije svaki otac pravi babo. Nažalost. Ali, to nije razlogom da odnos prema očevima temeljimo na određenom broju iskustava. Niti je to razlogom da budemo usmjereni protiv uloge oca u porodici, društvu ili zajednici. Ako budemo zauzeli takav odnos prema porodici općenito, bićemo saučesnici u rušenju nečega što je Uzvišeni Allah uspostavio na zemlji kao najljepši oblik zajednice ljudi: porodice. Naše lično iskustvo, iskustvo nekoga nama bliskog u porodici, ne daje nam za pravo da ustajemo protiv Allahovog zakona. Možda je to samo naše iskušenje. Možda nas Allah nakon iskušenja počasti lijepim i plememitim supružnikom i dobrim babom. Možda nam za sabur pripremi posebne stepene u Džennetu. Mi ne znamo mudrost Allahovog iskušenja, ali ne smijemo udarati na Allahov zakon, niti na dio kur’anskog ajeta o dobročinstvu prema roditeljima. S druge strane, imamo niz lijepih primjera plemenitosti očeva, njihove požrtvovanosti i dobročinstva prema djeci i majci njihove djece—supruzi.

**

Pročitah objavu jednog od učača rukje o ocu i mužu koji je u kasnim godinama doživio da mu supruga ne da novac koji je on zaradio, a da su rođena djeca podigla svoju ruku na njega. Subhanallah. Strašno i preteško iskušenje. Allah da nas sačuva.

Često naiđoh na slučajeve nepoštovanja babe. Čak i kada je babo u pravom smislu te riječi i kada ispunjava svoje dužnosti i obaveze prema djeci. Žalosno je što tome najčešće bude sebeb majka, koja u odsustvu babe, negativno priča o njemu djeci, iznosi njegove mane te na taj način ruši njihovo poštovanje prema njemu. U pravilu, roditelji, iskreni i zdravi, i u odsustvu i u prisustvu drugog supružnika, trebali bi kod djece razvijati poštovanje i ljubav prema drugom supružniku, tj. prema oba roditelja.

Međutim, često se desi da nakon verbalnog sukoba između supružnika babo ode na posao, a onda majka „javno“ pokaže svoju radost zbog odlaska muža, odnosno babe, a u pojedinim situacijama čak i pripremi gozbu za sebe i djecu „u čast babinog odsustva“. Na taj način, lični trenutni doživljaj prenosi na svoju djecu, te će sutra i njena kćerka osjećati zadovoljstvo zbog odlaska muža, a sin će smatrati svaku ženu takvom, te će u startu imati odbojnost prema ženskom rodu.

A babo nije neko čujem odlasku se treba radovati.

Babo je neko ko nosi teško breme na svojim leđima, koji god posao radio. Babo je neko ko je prekriven brigama i u momentima kada uspravno stoji i nabaci osmijeh na lice.

Babo je neko ko je potpora cijele porodice. Neko ko se brine da svi budete dobro i da nikom ništa ne fali.

U materijalnom nije sve. Ali, babo je neko ko će se odreći ručka na poslu, ako zna da će tebi trebati nove cipele za školu.

Babo je neko ko, možda, uvijek ne pokazuje emocije. Ali, to nije znak odsustva ljubavi. Ljubav babe je drugačija. Ali posebna. Na svoj način.

Babo je neko čijem dolasku kući bismo se trebali radovati. Trčati mu u susret raširenih ruku. Sa osmijehom. Da ga toplina doma „zapahne“. Da zna da je dobro došao. Ženi. Djeci.

Babo je neko kome treba prirediti iznenađenje. Poklon. Znak ljubavi i pažnje. Poljubiti ruku. Prisloniti na čelo.

Babo je snaga.

Ne smijemo dopustiti da babi bude dom tješnji i teži od posla. Da mu njegova porodica postane grč.

Za babu, porodica treba da je odmor. Nasmijana žena. Dijete koje ga voli i poštuje. Jer, babi treba punjač koji će mu napuniti energiju. Sutra kad krene na posao da zna čemu da se raduje- povratku kući.

Gospodaru, nagradi svakog oca i muža koji dostojanstveno brine brigu o svojoj porodici. Amin.

**

Drage supruge, kćerke i sinovi,

Ne zaboravite svoje babe. Ne zaboravite ih iznenaditi, obradovati, i ono najvažnije: ne zaboravite im iskazati ljubav i poštovanje.