Gostima bi se tradicionalno nudila šoljica kahve uz čašu vode. Ako bi gost prvo posegnuo za vodom, to je bio znak da je gladan, te bi domaćini odmah pripremili obrok. Ukoliko bi se prvo napio kahve, to je značilo da nije gladan.

Pred kućama bi se ostavljale ruže s posebnim značenjem. Žuta ruža je bila znak prolaznicima i komšijama da budu tihi i pažljivi. pokazujući obzirnost. Crvena ruža je, s druge strane, upućivala na to da u kući boravi djevojka spremna za udaju, čime se od prolaznika očekivalo da se ponašaju s poštovanjem prema njenoj časti.

Na osmanskim kućama su se postavljale dvije halke – manja i veća. Ako bi neko pokucao manjom halkom, domaćica bi znala da je žena ispred vrata. Ako bi se čula veća halka, domaćin bi izlazio jer je to značilo da je posjetilac muškarac.

Imućne Osmanlije su pomagali siromašne na način koji je čuvao njihovo dostojanstvo. Često bi u tišini otplaćivali dugove siromašnih kod trgovaca, pritom čuvajući svoj identitet, čime su štitili osjećaje onih kojima su pomagali.

Starije Osmanlije, iz poštovanja prema poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je umro u 63. godini, nikada ne bi rekli da imaju više godina. Umjesto toga, odgovarali bi: “Prešli smo granicu, sinko.”

Preveo i prilagodio: Ervin Sinanović