Dobra djela zaista poništavaju hrđava
Tvoja ljudska priroda je sklona grijehu. Slab si, insan si. Koliko samo puta pogriješiš, svjesno ili nesvjesno, a znaš da ono što si uradio nije nikako dobro. Znaš da On to ne voli. I znao si, čak i prije nego si uradio taj grijeh, da On time nije zadovoljan i da je to zabranio.
Svaki put kada pogriješiš, kada tvoja duša pokaže svoju slabost, možeš razumijeti da je to njen udes, njen musibet, njena nesreća. Da, nesreća tvoje duše. Kao kada ideš ulicom pa se spotakneš a zatim padneš, pa povrijediš ruke ili noge. Tako i tvoja duša, sa svakim grijehom, padne i povrijedi se. Ako odmah primjetiš ranu na svojoj duši, onu što ju je grijeh načinio, shvati to kao blagodat Gospodara. Gospodar Uzvišeni ti je darovao osjećaj razlikovanja dobra od zla. Tvoju dušu je učinio čestitom i dao da ona ne bude imuna na zlo.
Svaki osjećaj nelagode nakon grijeha, zov je tvoje duše da joj pomogneš. Da zaliječiš njene rane, da ih previješ, kako bi se ona mogla sretno i uspješno oporaviti. Da se vratiš svome Gospodaru i zlo zamijeniš dobrim. Ne ignoriši je, pomozi joj. Jer, ako je ignorišeš, rana će se vremenom proširiti, oboljeti i cijelo tvoje biće zahvatiti.
Jedan od načina da pomogneš svojoj duši jeste i dobročinstvo. Dobročinstvo je najbolji lijek za grijehom povrijeđenu dušu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „Dobra djela zaista poništavaju hrđava.“ (sura Hud, 114)
Nemoj da te demotiviše to što si učinio neki grijeh i da bude sebebom da odustaneš od dobra. Nemoj da pomisliš kako ja grješnik mogu činiti dobra djela. Šta će reći ljudi koji znaju za moj grijeh. Ne pomisli nikada da ti nema spasa, da promijeniti se ne možeš. Svoju dušu zaliječi, umjesto toga, činjenjem dobra. Neka tvoja misija na ovom svijetu bude da uradiš što više dobrih djela, samo za Njegovo zadovoljstvo. „Kazni“ sebe činjenjem dobra, za svaki propust. Tako ćeš odgojiti svoju dušu. Zaliječiti je, pomoći joj da ozdravi.
Sjeti se Musa, alejhisselam, koji je nehotice ubio čovjeka. Šta je učinio? Prvo se riječima pokajao a onda započeo svoju misiju činjenja dobra napojivši stoku kćerkama Šuajbovim. Nije odustao od dobra.
Sjeti se Omera, radijallahu anhu, koji se spremio da ubije Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem. Istukao sestru i zeta. Zatim poslušao Kur’an. A onda, onda je pohitao uputi i dobru, tako da je kasnije bio jedan od najvećih uzora dobra.
Imaj na umu da kada učiniš loše djelo, posuda sa tvojim djelima kao da se isprazni. Činjenjem dobrih djela posuda se puni i vraća u funkciju: da bude hrana čovjeku u ovim teškim vremenima. Učiniti grijeh jeste loše. Ali, još lošije je odustati od činjenja dobra. Udaljiti se od dobra i izgubiti nadu u Allahovu milost.
„Reci: ‘O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (sura al-Zumar, 53)
Bježanje od činjenja pokajanja Allahu Uzvišenom i izbjegavanje činjenja dobra uzroci su mnogih teških duševnih stanja danas, kao i mnoštva zla koje, čini se, nadvladava dobro. Ne prepuštaj se bujici zla. Budi rijeka dobra. Pridruži se onima koji čine dobro i koji se u dobru natječu. I čini dobro sve dok ne osjetiš radost u svojoj duši. Tada će, Njegovom voljom, dobro postati tvoj životni moto.