Na tvojoj dženazi

Došao je smrtni čas, znojno čelo se hladi, a pogled je ostao uprt prema nebu. Duša je skliznula iz tijela i porodica se okuplja oko tebe plačući. Nisu očekivali tvoju “iznenadnu” smrt. Došao ti je ajnul-jekin — ono u šta si vjerovao cijelog života (ili možda nisi) sada gledaš svojim očima. U ovom trenutku više i ne misliš na ono što je bilo prije, nego strepiš od onoga što slijedi.

“Smrtne muke će zbilja doći — to je nešto od čega ne možeš pobjeći.” (El-Kaf, 19)

Sada tek vidiš da je sve ono oko čega si se jučer brinuo postalo nevažno pred činjenicom da ćeš uskoro morati odgovoriti na važna pitanja koja ti postave izaslanici tvoga Gospodara.

“Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (El-Kaf, 17–18)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zatim se njegova duša vrati u tijelo, pa mu dođu dva meleka i posade ga da sjedi, a onda ga upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ On će odgovoriti: ‘Moj Gospodar je Allah.’ Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’, a on će odgovoriti: ‘Moja vjera je islam.’ Tada će ga upitati: ‘Ko je ovaj čovjek koji vam je poslan?’, a on će odgovoriti: ‘On je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ Tada će ga upitati: ‘Šta si ti radio?’ On će odgovoriti: ‘Čitao sam Allahovu Knjigu, vjerovao u nju i potvrđivao je.’ Tada će glasnik s nebesa povikati: ‘Moj rob je rekao istinu, prostrite mu postelju iz Dženneta, obucite ga u odjeću iz Dženneta i otvorite mu vrata Dženneta.'” (Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Sahihu-džami.)

Nova odjeća

Odjeću su ti skinuli i lijepo te okupali i namirisali. Obukli su te u ćefine sigurni da sa sobom nisi ponio ništa osim onoga što si donio na ovaj svijet. Skinuli su s tvoje ruke prsten koji si dobio na poklon, a i sat koji ti je pokazivao vrijeme, ali ne i koliko ti je vremena ostalo. Novčanik s bankovnim karticama i ličnim dokumentima predat je tvojim nasljednicima jer ti je on sada najmanje potreban. Lična karta više nije dokument kojim te identificiraju jer te čak više ne zovu ni tvojim imenom. Sada te zovu — mejit.

Uzvišeni se obraća Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti si (Muhammede) mejit i oni su mejiti.” (Ez-Zumer, 30) Gospodar svjetova nije kazao: “Ti ćeš umrijeti”, nego je kazao: “Ti si mrtvac, mejit”, zbog blizine i neizbježnosti smrti.

Tvoj ispraćaj

Došlo je vrijeme dženaze. Prije si običavao klanjati dženazu i slušati prigodan govor efendije i upoređivati ga s ličnim stavom o umrlom. Nekada bi smatrao da ga je efendija pohvalio više nego što treba, a nekada bi pak smatrao da efendija nije bio dovoljno korektan i iznio sve lijepe osobine čovjeka kojeg si poznavao i cijenio. Međutim, sada si ti iza leđa imama, u tim trenucima dok on ljude reda u safove i govori im o tebi!

Sada si svjestan da ti njegova pohvala u ovom trenutku neće koristiti niti će ti njegov nespretni zaborav tvojih vrlina nanijeti neku štetu. Sada bi samo želio da se vratiš na dunjaluk i klanjaš makar dva rekata namaza ili učiniš kakvo drugo dobro djelo. Volio bi da imaš vremena da se više posvetiš Allahovoj Knjizi koju si zbog obaveza zapostavio: “Kada bih se samo mogao vratiti i obaviti hadž. Kada bih, kada bih…”

Allah kaže: “A da ti je vidjeti kad zločinci objese glave svoje pred Gospodarom svojim: ‘Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli, pa nas povrati, radit ćemo dobra djela, mi, doista, čvrsto vjerujemo.'” (Es-Sedžda, 12)

Vidio si koliku težinu ima sadaka koju si tajno i samo radi Allaha udijelio. Uvjerio si se u istinitost Allahovih riječi: “I udjeljujte od onoga čime smo vas Mi opskrbili, prije nego što nekoga od vas smrt zadesi, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da si me samo još kratko zadržao, sadaku bih udjeljivao i bio bih od dobrih!'” (El-Munafikun, 10)
___________

Čuo si da te mnogi od njih spominju po dobru i da upućuju dove za tebe. Nije bilo onih koji su potraživali dug ili svoj hak koji si im uzeo dok si bio živ, nesvjestan da ćeš se jednog dana naći u ovoj situaciji. Halalili su ti. Dobro je, inšallah.

Enes, radijallahu anhu, kazuje da su jednom prošli pored dženaze, pa su se pohvalno izrazili o umrloj osobi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: “Zaslužila je.” Zatim su prošli pored druge dženaze, o kojoj su se loše izrazili, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaslužila je.” Omer b. Hattab, radijallahu anhu, upitao je: “Šta je zaslužila?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “O ovoj osobi pohvalno ste se izrazili, pa je zaslužila Džennet, a ovoj drugoj izrazili ste se loše, pa je zaslužila Džehennem. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji.“ (Buhari i Muslim)

Ostao si sam

Ljudi su se razišli svojim kućama, a ti si ostao sam. Čekaju te dva puta: prvi je pravi odgovori na postavljena pitanja i radosna vijest da si uspio, a drugi je pogrešni odgovori na postavljena pitanja i nagovještaj da sve što će nakon toga uslijediti biti gore.

Prenosi se da bi Osman, radijallahu anhu, kada bi stao pored kabura, plakao toliko da bi mu brada postala mokra, pa su mu rekli: “Sjetiš se Dženneta i Džehennema, pa ne plačeš, a plačeš zbog ovoga!”, a on je odgovorio: “Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kabur je prvo prebivalište na ahiretu. Ako se čovjek iz njega spasi, ono što dolazi poslije toga lakše je od njega, a ako se ne spasi, ono što dolazi poslije toga teže je od njega.’” Također, Poslanik je rekao: “Tako mi Allaha, nikada nisam vidio prizor teži od kabura.” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.)

Dok ovo čitaš, nastoj oživjeti ove slike i prizore i shvatit ćeš da su Allahovo zadovoljstvo i spas od stradanja na onom svijetu jedino za što se vrijedi brinuti.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Često se sjećajte onoga što uništava užitke: smrti.“ (Hadis bilježe Tirmizi i Nesai, a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Kenan ef. Ćosić / www.el-asr.com