Kad bismo mogli zaviriti u knjigu svojih djela

„Taj dan izloženi bit ćete, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati. Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da, reći će: „Evo vam, čitajte knjigu moju,  ja sam zbilja i mislio da ću račun svoj polagati.”  I on će biti u životu zadovoljan,  u Džennetu visokom, čiji će plodovi nadohvat ruke biti.  “Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!” A onaj kome se knjiga da u lijevu ruku njegovu, reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije  i da ni saznao nisam za obračun svoj!“ (sura El-Hakka, 18-26)

Uzimam telefon da napišem već određen tekst, sa odabranom temom. Ulazim prije toga u galeriju slika i otvaram snimke zaslona kako bih pronašla jednu informaciju, prije nego počnem pisati tekst. Želim obrisati samo jednu sliku, ali greškom, brišem cijeli album. 7 hiljada i nešto slika. I dok su se ponovo vraćale u album, iznenada, sjetih  se novog naslova i i osmijeh mi pređe preko lica. Kako ništa nije slučajno i kako kod Njega sve ima plan. A čak i ono što nam se „na prvu“ ne svidi, divno je. Divno, jer Njegovi znakovi su svuda oko nas. I sve nas preodgaja, upućuje Njemu, samo ako zaista želimo da budemo od onih koji tragaju za spoznajom i od onih koji rade na sebi.

Iznenadnih se da u albumu imam preko 7 hiljada snimki zaslona. I kroz misli mi prođe: kako ću se tek osjećati kada ugledam knjigu svojih dijela na onom svijetu. A ništa, ama baš ništa, neće biti izostavljeno. I ništa neće biti ni umanjeno ni uvećano. Kako će to biti strašan trenutak za svakog od nas, za ljudski nemar. Kako će svaki čovjek u tom momentu poželjeti da veći dio svoje knjige izbriše: loša djela, propuštene namaze, nemar spram Kur’ana, sadaku koju nije dao a mogao je, ogovaranje, vrijeme u prazno potrošeno… Ali, opcija brisanja neće postojati.

Kako bismo samo čuvali naše telefone urednim kada bismo znali da nam ih neko svakog momenta može uzeti i prekontrolisati. A knjiga naših djela svakog dana i svakog trenutka može biti zapečaćena i ostavljena do Sudnjeg dana, da čeka obračun. Svaki dan, svaki trenutak – može biti posljednji dan i posljednji trenutak u kojem možemo izmijeniti sadržaj naše knjige: pokajanjem, činjenjem dobra i ostavljanjem zla.

Svodimo li svaki dan račun sami sa sobom, pa da odmah izbrišemo iz knjige naših dijela sve loše, sve suvišno, i da naredni dan budemo bolji i povećamo činjenje dobrih dijela koja brišu loša?

Imamo li snage obračunati se sami sa sobom? A toliko je toga što bismo trebali poraditi na sebi, svako od nas i svakodnevno.

Jesmo li dočekali noć propuštenog namaza?

Je li nam prošao dan bez ijednog ajeta iz Kur‘ana?

Jesmo li nekoga oštetili, zakinuli, nekom nepravdu učinili?

Jesmo li prema najbližim dug dobročinstva izmirili?

Jesmo li nekoga ogovarali?

Jesmo li uradili nešto zbog čega naše srce nije spokojno?

Zašto odgađamo pokajanje? Zašto nam je teško halal zatražiti?

Memorija koja se ne čisti dovede do blokade telefona ili računara. Loša djela koja se gomilaju dovedu do propadanja duše i gubitka osjećaja za dobrotom i onim što je ispravno.

Ovo je nešto što je između nas i Gospodara. Neka nam svaki dan započne pokajanjem i dovom Njemu da nam olakša činjenje dobra, a spriječi nas u činjenju zla i onoga čime On nije zadovoljan. I neka nam svaki dan završi iskrenim pokajanjem i sviđanjem računa sa samim sobom. Vodimo računa o knjizi svojih dijela. Jer, doći će dan kada će i tajno i javno izaći na vidjelo, a Njemu svakako ništa skriveno nije.

Prisjetimo se svoje prošlosti. Prelistajmo knjigu svoji sjećanja. I čvrsto odlučimo da ćemo biti bolji:

„I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele.“ (sura Hud, 14)

Gospodaru, učini nas od onih kojima će knjiga njihovih dijela biti data u desnu ruku na Sudnjem danu. Amin.