Tekstovi

 

Uzvišeni Allah je svakom čovjeku darovao nebrojene blagodati, koje često ljudska duša zanemari zbog svoje požude, nezahvalnosti i želje za onim što nema. Kao dijete sam se pitala zbog čega Allah u Kur’anu kaže za čovjeka da je „stvoren nezahvalan“. Nakon određenog vremena, shvatila sam da je čovjek u prirodi nezahvalan i da je jako malo onih koji su srcem i dušom zahvalni na onom što imaju, i u dobru i u zlu, kao što Allah Uzvišeni u Kur’anu u 13. ajetu sure Saba’ kaže: „A malo je zahvalnih među robovima Mojim.“

Da je čovjek takav, u prilog ide i kazivanje o Ademu, alejhisselam, kada je zajedno sa svojom suprugom Havom poželio jedino zabranjeno stablo pored svih dozvoljenih u Džennetu. Stoga, naučiti srce da bude zahvalno i zadovoljno, jedan je od najtežih zadataka svakog čovjeka, a naročito vjernika, koji bi trebao biti svjestan vrijednosti svojstva „zahvalni“, jer je i jedno od imena Uzvišenog Allaha „Eš-Šekur“ (Zahvalni).

*

Čovjek često, vidjevši uspjeh kod drugih, počne omalovažavati blagodati koje su njemu date, bez da bude svjestan da su vrijeme i zdravlje, nakon upute, dvije najveće blagodati ovog svijeta i najveće bogatstvo. Vrijeme je blagodat i bogatstvo kojeg često nismo svjesni, kao ni rizika gubitka istog. Kada uzmemo novčanicu u ruku, i razmišljamo gdje ćemo je i u šta potrošiti, ona je još uvijek u našoj ruci. Kada razmišljamo u šta ćemo vrijeme potrošiti, mi ga već trošimo. Kada izgubimo novac, možemo ga zaraditi i nadoknaditi. Kada izgubimo vrijeme, ne možemo.

Ako pogledamo u živote drugih ljudi i pomislimo kako je njima darovano bogatstvo, ili uspjeh, ili supružnik, ili djeca, sjetimo se da još uvijek imamo vrijeme. Možda ne možemo promijeniti posao koji radimo ali možemo sigurno promijeniti potrošnju našeg vremena. A ako to učinimo, uz Allahovu pomoć, uvidjet ćemo da Uzvišeni Allah mnogostruko nagrađuje i spušta Svoju milost i bereket u svakom smislu.

Ljudi koji imaju imetak uglavnom nemaju vrijeme. Nemaju zadovoljstvo srca, osim rijetkih, koji opet, svo bogatstvo koje im je dato podrede službi Njemu.

A ljudi koji imaju vrijeme su uglavnom nezadovoljni, i žale se kako nemaju posla, bereketa ili uspjeha. Zar je jedino što mogu učiniti jadikovanje?

Allah je prema nama milostiv i plemenit, i daje nam mnogo više od onoga što smo zaslužili. Ali, jesmo li se ikada pitali kako naš dan započinje:

Da li izdvajamo svoje vrijeme za namaz?

Da li učimo svakodnevno Kur’an?

Da li učimo zikr?

Jesmo li Allahu zahvalni?

Da li pomažemo drugima i da li se trudimo da kod nekog zaradimo dovu, pa da  za nas Allaha zamoli?

A sve ovo nam može i hoće, Allahovom voljom, otvoriti puteve bereketa i uspjeha, povećati nafaku i dovesti nas do naših potreba.

Uzvišeni Allah u 22. ajetu sure AZ-Zarijat kaže: „A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.“

I mi opet, pored ovog ajeta, vjerujemo da nam ljudi mogu dati nešto, ili da naša nafaka zavisi od ljudi, ili naš uspjeh, ili bilo šta drugo. A jedini opskrbitelj je Allah. I jedini Vlasnik uspjeha. Jedini Moćni da ispuni naše želje i potrebe. A mi se najmanje na Njega oslanjamo, i najmanje Mu vremena svoga dajemo.

Umjesto da očajavamo, umjesto da sjedimo pesimistično u uglu naših soba, jadikujući, trošeći vrijeme u beskorisno „jer nam svakako ništa ne ide“, okrenimo se našem Stvoritelju. Možda je naš hal Njegov poziv da Mu se vratimo. Neka nam niti jedan dan ne prođe bez namaza, Kur’ana, zikra, zahvalnosti Allahu i dobrih djela. Ne zaboravimo da na dunjaluku zarađujemo i za Ahiret. Dunjaluk nije naša jedina briga i ne treba da bude. Niti je naš krajnji cilj.

Bogatiji smo nego što mislimo. Imamo vrijeme. Trebamo znati iskoristiti bogatstvo. Jer ko ne zna blagodat vremena u pokornosti i zahvalnosti Njemu, teško da će biti kadar iskoristiti i druge blagodati. Već sada, možemo da krenemo sa promjenama. Da naše vrijeme investirao u Ahiret. A i bereket i uspjeh dunjaluka će, ako Allah da, doći.