Tekstovi

Nakon što smo proveli mjesec Ramazan u ibadetu, ili nakon što je Ramazan prošao a mi ostali nezadovoljni načinom na koji smo ga proveli, često razmišljamo šta dalje: kako nadomjestiti propušteno, ili kako nastaviti sa ibadetom i pozitivnim navikama koje smo stekli tokom Ramazana.

Prije nego odgovorimo na ovo pitanje, trebamo imati na umu dvoje:

• Sa prestankom Ramazana nisu se zatvorila vrata Allahove milosti
• Dobra djela se nagrađuju kod Gospodara tokom cijele godine

Ako je Ramazan prošao, a mi propustili ibadet, pokajanje, činjenje dobrih djela – imajmo na umu da milost Gospodara svjetova nije prestala. Umjesto da padamo u očaj zbog propuštenog, budimo od onih koje će kajanje podstaknuti na činjenje dobra.

„Reci: „O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (sura Ez-Zumer, 53)

Možemo i nakon Ramazana započeti život ispočetka. Možemo započeti sa pokajanjem. Možemo napustiti alkohol, cigarete, blud, grijehe. Možemo započeti sa namazom, učenjem sufare, hidžabom… Još uvijek nije kasno – živi smo. Možda naš put ka dobru bude sebebom da nas Gospodar poživi do narednog Ramazana i da ga provedemo u hajru i činjenju mnogo dobrih djela.
__________________

Kod nas je, također, često prisutno naglašavanje broja onih koji su se vratili vjeri tokom Ramazana. To može biti razlog uvjerenja među narodom da je jedino ispravno pokajati se u Ramazanu. Lično znam nekoliko osoba koje su čekale Ramazan da se pokaju, ili pokriju, ili započnu sa namazom. Imajmo na umu da je danas najbitniji dan za nas. I da čim prije započnemo sa pokajanjem i činjenjem dobra, toliko bolje. Pripreme za Ramazan naredne godine trebaju započeti sada, a ne sa nastupom prvog dana posta. Cijela godina je priprema. Cijela godina je prilika.

Isto tako, naš Gospodar najbolje zna zbog čega smo propustili određene ibadete. Koliko je majki koje zbog male djece ne mogu činiti dovoljno ibadet. Ne mogu klanjati cijelu teraviju. Ne mogu proučiti hatmu. Međutim, ibadet je i odgoj djece. Ibadet je i priprema iftara. Ibadet je i briga za muža, za porodicu. Sjetimo se hadisa u kojem Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanjuju!“

Svako dobročinstvo je ibadet. I sve što uradimo zarad Njegovog zadovoljstvo  od dobra, ibadet je.

Kada je u pitanju kontinuitet činjenja dobra koji smo započeli tokom mjeseca Ramazana, vratimo se na to da Uzvišeni Allah nagrađuje naša djela tokom cijele godine. Umjesto da psihički „rasterećujemo“ um da više ne mora živjeti po pravilima mubarek mjeseca, čuvajmo dobra djela koja smo uradili. Čuvajmo Ramazan u kojem smo bili povećali činjenje dobra. Možda nam bude posljednji.

Zašto ne bismo pokušali biti bolji nego u Ramazanu? Za svako dobro djelo tokom cijele godine kod Gospodar imamo nagradu. Imajmo na umu da dobra djela trebaju biti naš životni moto, i da svaki dan, bez obzira da li bio Ramazan ili ne, trebamo se truditi da uradimo što više dobrih djela:

• Da bismo lijepo živjeli na oba svijeta:

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (sura Al-Nahl, 97)

• Da bismo zaradili mnogo sevapa koji će biti sebebom težine našeg dobra na vagi na Sudnjem danu čekati obračun. :

„Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda.“ (sura Al-An’am, 160)

Zamislimo naša dobra djela u Ramazanu kao jednu građevinu koju smo uspjeli sazidati. Uspjeli smo biti dobri, znači, možemo. Ne dozvolimo da nam se građevina sruši i da nam umjesto dobrih djela bude pustoš. . Sve što smo mogli raditi od dobra tokom Ramazana, možemo i poslije.

Gospodaru, pomozi nam da ustrajemo u činjenju dobra. Amin.