Traženje pomoći džina

Džini koji su za nas nevidljivi, koji se jako brzo kreću, koji lahko mogu doći do brojnih informacija, koji su služili Sulejmanu, alejhisselam, kao graditelji, gnjurci i sl. mogli bi u mnogo čemu poslužiti čovjeku, međutim, nije dozvoljeno od njih tražiti bilo kakve usluge pa čak i kada džini tvrde da su muslimani i kada ne traže da se zauzvrat čine djela širka i kufra, a na to upućuje:

Prvo: Bilo je puno džina koji su prihvatili islam direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su bili muslimani u vremenu poslanstva, međutim, sav poslanički život je prošao a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije pomogao sa džinom. Odnosio se prema džinima kao što se odnosio prema ljudima. Odnosio se kao rob i poslanik, a ne poput Sulejmana, alejhisselam, koji se prema njima odnosio kao vladar, jer je on bio poslanik – vladar, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je izabrao da bude poslanik – rob, što je kod Allaha bolje i vrijednije.

Rekao je Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije koristio džine, nego ih je pozivao da vjeruju u Allaha, učio im je Kur’an, dostavljao im poslanicu i uzimao od njih prisegu, kao što je činio sa ljudima.“ (Medžm’ul-fetava, 13/89.) Ashabi su bili najpreči koga bi džini – muslimani pomogli, jer oni su najznaniji u vjeri i najpotpunijeg imana, ali to oni nisu tražili i to se nije dešavalo. Nije zabilježeno da se iko iz mnoštva ashaba pomagao džinima, a da su to oni činili ili riječju dozvolili to bi bilo prenešeno i zabilježeno. To sve skupa upućuje da je nepomaganje džinima sunnet i pravi put!

Drugo: Pomoć je dozvoljeno tražiti od prisutnog, živog i sposobnog da pomogne. Traženje pomoći od džina je okretanje odsutnim i nevidljivim koje otvara vrata traženja pomoći od mrtvih, meleka i sl., a to vodi u širk. Šerijat zabranjuje sve što vodi u širk. Zabranio je uzdizanje i ukrašavanje kaburova jer može biti put da se veličaju njihovi stanovnici. Isto tako, ova vrata se moraju zatvoriti jer mogu odvesti u širk.

Treće: Korist koju čovjek ima od džina i džin od čovjeka je u Kur’anu spomenuta u negativnom kontekstu bez razlike radilo se o džinu muslimanu ili kafiru. Svemogući Allah je rekao: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;“ (Prijevod značenja El-Džin, 6.) I rekao je: „Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” (Prijevod značenja El-En’am, 128.) Korist koju je imao džin je čovjekovo veličanje džina i pokoravanje njemu, a korist koju je imao čovjek su usluge koje mu je džin pružao.

Rezimirajući prethodno zaključujemo da je zabranjeno na bilo koji način tražiti pomoć od džina, međutim, može se desiti da džin sam po sebi, bez traženja, učini određenu uslugu čovjeku. To se može desiti, ali to ne treba smatrati kerametom, jer nije poznato da Uzvišeni Allah potčinjava džine svojim štićenicima i odabranim robovima, nakon Sulejmana, alejhisselam. Onaj kome se to desi treba se utjecati Allahu od šejtana i zla nepokornih džina, jer prihvatanje pomoći od džina rađa bliske odnose s njima i postepeno odvodi traženju usluga od njih.

Dešava se, prilikom učenja rukje, da dođe do razgovora sa džinom. Ako se onaj ko uči rukju već upušta u to onda se treba ograničiti u razgovoru s njima na praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čiji sav razgovor sa džinima je bio isključivo poziv u Allahovu vjeru. Ima onih koji misleći da surađuju sa melekom, ustvari surađuju sa džinom. Rekao je Uzvišeni Allah: „A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?” Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.“ (Prijevod značenja Saba’, 41.)

Zato se džinu ne smije vjerovati, čak i kada tvrdi da je musliman, jer potvrda njegovog islama je za nas nedokučiva, a njegovo stanje nam je nepoznato. Zbog toga su hadiski učenjaci kazali da je predaja od džina u hadisu slaba jer je džin nepoznat, makar tvrdio da je musliman. Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima.

Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surađuje sa sahirom i što se vijest prihvata samo od onog za koga znamo da je pouzdan i čestit. Uzvišeni Allah nas upozorava da ne vjerujemo griješniku. Rekao je: „O vjernici, ako vam nekakav griješnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 6.)

Prihvatanje vijesti od džina uzrokuje brojne smutnje i nerede, uzrokuje svađu i mržnju pa čak i razvod braka, a to je sve od velikih ciljeva šejtana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode i zatim šalje svoje trupe, pa mu bude od njih najdraži onaj ko izazove najveću fitnu. Jedan od njih dođe i kaže učinio sam to i to, a on mu odgovori: ‘ništa nisi uradio!’ Zatim dođe jedan od njih i kaže: ‘nisam ga ostavljao sve dok nisam rastavio između njega i njegove žene!’ Tada ga Iblis primakne sebi i kaže:’ divan li si ti!“ (Muslim, 7284.)

El-Feredž bin Alij es-Sabbah prenosi da je imam Ahmed ibnu Hanbel kada je upitan o čovjeku koji tvrdi da liječi od sihra rukjom i tvrdi da razgovara sa džinima i da među njima ima onih koji ga služe i s njim razgovaraju, rekao: „Ne volim nikom da to čini i draže mi je da to ostavi!“ (El-Ahkamus-sultanije, Ebu J’ala, 308.).

Izvor: Casopis “El-Asr”