Šta je lijek za homoseksualizam

Pitanje: Selam alejkum! Da li je homoseksualnost izlečiva? Gde god sam pročitala nešto o tome u suštini pisalo bi da je to veliki greh. Nigde ne piše kako da se spasiš od toga, da se izlečiš i slično. Na primer ako neko odluči da ne živi tim životom kako da nastavi da živi s tim grehom u sebi, koji poriče…? Da li je greh ako se rodiš s tim i ništa ne uradiš (veza, odnos..sl) ili je greh ako si u vezi, ili imaš odnose s istim polom?

ODGOVOR: Alejkumu selam. Homoseksualnost koja se definiše kao fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola je pitanje oko čijeg se uzroka ne slažu ni stručnjaci niti javno mjenje na Zapadu. Neki vjeruju da je homoseksualnost stvar izbora, urođenosti ili kombinacija izbora i urođenosti. Drugi vjeruju da je homoseksualnost bolest ili nastranost.

Dok većina vjera vide homoseksualnost i biseksualnost (istovremena sklonost prema osobama različitog i istog spola) kao grijeh i neprirodno stanje čovjeka. One shvataju homoseksualnost i biseksualnost kao odabir koji čini osoba, te da homoseksualci i lezbijke biraju griješiti svojevoljno. Neki doktori (ljekari) smatraju da homoseksualnost nije stvar izbora.

Islam tretira homoseksualizam kao zločin i krivično djelo koje se kažnjava najstrožijom kaznom ubistva, naravno ako osoba čini to ogavno djelo i neće da se pokaje i prekine sa njim. Nema razilaženja među ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se homoseksualista ubija, znači na tome je bio idžamu (konsenzus) ashaba. Oni su se razišli oko načina njegovog ubijanja, pa se po nekima ubija tako što se baca sa stijene, po drugima se spaljuje vatrom a po trećima se ubija sabljom. Nema sumnje da onaj ko je iskušan ovim grijehom da je obavezan da prekine sa njim, da se pokaje i liječi.

Takođe, onaj ko osjeti sklonost prema ovoj nastranosti obavezan je da je liječi. Razlika između ove dvije osobe (onog ko to ogavno djelo radi i onog ko osjeća sklonost ali ne radi) je u grijehu, prvi je griješan i kažnjava se ubistvom a drugi nije griješan sve dok to ne uradi ili ne poziva na to. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija u Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Zaista Allah oprašta mom Ummetu ono što u sebi pomisle sve dok to ne urade ili govore o tome“. Znači, sve dok onaj koji osjeti sklonost prema ovom odvratnom i ogavnom grijehu ne učini ga i ne poziva u njega on nema grijeha, s tim da se treba liječiti.

Načini liječenja od ove pošasti se ogleda u sljedećem:

1- Udaljavanje od mjesta u kojem se nalazi. Ovo je lijek za liječenje homoseksualizma i od svih grijeha uopćeno, da čovjek ostavi mjesto koje ga zove u taj grijeh, takođe i prijatelje i da traži druge koji su od onih koji se drže vjere i da se sa njima druži. Ovo se može zaključiti iz hadisa kojeg prenosi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U narodu prije vas je bio čovjek koji je ubio devedeset devet ljudi, pa je upitao o najučenijem čovjeku na Zemlji pa su ga uputili pobožnjaku, te mu je došao i rekao da je ubio devedeset i devet ljudi i ima li za njega tevba?

Pa mu je rekao (pobožnjak): Ne, pa je i njega ubio, te je tako upotpunio na stotinu ljudi koje je ubio. Zatim je upitao za najučenijeg čovjeka koji ima na Zemlji pa su ga uputili na učenog čovjeka, te mu je rekao da je ubio sto ljudi, pa je li ima za njega tevba. Odgovorio mu je (učenjak): “Ima, pa ko može da se ispriječi između tebe i tevbe? Idi u zemlju tu i tu, u njoj žive ljudi koji robuju Allahu i čine mu ibadet, pa robuj sa njima Allahu i nemoj se vraćati u svoju zemlju jer ona zemlja zla i zlih ljudi. Pa je krenuo i kada je stigao na pola puta došla mu je smrt pa su se posvađali meleci milosti i meleci kazne oko njega. Meleci milosti su rekli: Došao je kao pokajnik (učinio je tevbu) predajući se svojim srcem Allahu, a meleci kazne su rekli: Nije nikada uradio nešto dobro.

Pa im je došao melek u ljudskom liku pa su ga učini sudijom među sobom te im je rekao: Izmjerite između ta dva mjesta (mjesta iz kojeg je izašao i mjesta u koje je htio da ide), pa kojem mjestu bude bliže on pripada njemu. Pa su izmjerili i vidjeli da je bliže mjestu u koje je htio da ide pa su ga uzeli meleci milosti”. Isto tako, u liječenju od homoseksualizma, a i ostalih grijeha uopćeno, pomaže udaljavanje od atmosfere i stanja koja pozivaju čovjeka da čini ovaj grijeh poput lošeg društva, filmova, novina, satelitskih programa i slično. Takođe, udaljavanje od razloga i povoda koji podstiču na grijeh kao što je gledanje u haram i nevođenje računa o obaranju pogleda i gledanje u žene ili muškarce, osamljivanje sa ženama ili muškarcima i slično.

2- Da se čovjek stalno zabavi i zaposli nečim od čega ima koristi za svoju vjeru i svoj dunjaluk, kao što kaže Uzvišeni: “A kad završiš, molitvi se predaj” (El- Inširah7), što znači: kada završi sa svojim dunjalučkim poslom da se potrudi da radi neki posao od ahiretskih poslova (ono od čega će imati koristi na Ahiretu) kao što je zikr, učenje Kur’ana, traženje znanja, slušanje korisnih kaseta i CD-ova, a kada završi sa ovim poslovima i djelima da počne sa nekim dunjalučkim i tako stalno. Jer duša ako se ne zaposli istinom i dobrim djelima ona zaposli čovjeka sa batilom i lošim djelima, pa ne treba da da sebi priliku i slobodnog vremena da razmišlja o ovoj pošasti i grijehu.

3- Traženje pomoći od Allaha dovom da otkloni od tebe ovo zlo. Pa treba iskoristiti vremena i stanja u kojima se prima dova, poput toga kada je čovjek na sedždi, zadnja trećina noći, kada pada kiša, na putovanju, tokom posta, pri iftaru i slično. Jer je dova najjače oružje i najbolji štit, koliko je samo tjeskoba koje je dova otklonila, tuga koje je razvedrila, briga koje je umanjila, kaže Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: “Uputite Mi dovu, Ja ću vam se odazvati!” (El-Gafir, 60).

4- Borba sa samim sobom i svojom dušom koja nagovara na zlo, jer ovaj grijeh koji se nastanio u duši nije moguće da nestane lahko i jednostavno, niti je moguće da se onaj ko je pogođen njime izliječi u jednom treptaju oka. Nego ova stvar (liječenje) zahtijeva borbu, strpljenje i trud sve dok se ne izliječi uz Allahovu dozvolu. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69).

5- Predanost Allahu, subhanehu ve te’ala, iskreno i sa iskrenom tevbom, sa poniženošću ispred Njega. Nije se niko iskreno predao Allahu i pokajao Mu se a da nije našao da je On Onaj koji prima tevbu i koji je Milostiv, čak ako se radi i o najvećim grijesima poput širka koji je najveći i najteži grijeh a Allah ga oprašta, pa šta je onda sa grijesima koji su manji od njega.

6- Upoređivanje između onoga što čovjek nađe od užitka prilikom činjenja tog grijeha i onoga što ga zadesi nakon što učini taj grijeh od kajanja, brige, zbunjenosti koja dugo traje, pa poslije šta čeka onoga ko učini ovaj grijeh od kazne na Ahiretu. Pa zar pametan i razuman čovjek da da prednost užitku koji prođe za sat vremena nad onim što slijedi nakon njega od kajanja i kazne.

7- Pametan i razuman ne ostavlja ono što voli osim zbog onoga što voli više od toga ili zbog straha od neprijatnosti i onoga što ga može zadesiti od zla. A zbog ovog grijeha čovjek gubi mnoge blagodati, što dunjalučke što ahiretske, gubi Allahovu ljubav, zaslužuje zbog njega Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu. Pa treba čovjek da uporedi šta dobija od zla a šta gubi od dobra ovim grijehom, a pametan gleda kojoj stvari od ove dvije će dati prednost.

8- Svijest o spolnim i nasljednim bolestima koje uzrokuje ovo nastrano djelo.

9- Stupanje u brak sa suprotnim polom.

Prema tome, homoseksualizam je zločin i jedan od najvećih grijeha koji se kažnjava ubistvom, svejedno tretirali ga kao izbor, urođenost, kombinaciju izbora i urođenosti, bolest ili nastranost. On je izlječiv a njegov lijek je na Dunjaluku ostavljanje tog grijeha ili kušanje šerijatske kazne, a na Ahiretu ako se ne pokaje čeka ga džehenemska vatra. Obaveza je na svakom muslimanu da ostavi to ogavno o nastrano djelo, svejedno bio na samim počecima ili skroz ogrezao u njega. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić