Pismo bratu/sestri u ime Allaha

Brate moj! Sestro moja!

Možda ovo nije pravi način da ti se obratim, ali osjećam potrebu da ti kažem nekoliko riječi i ukažem na važnost postupka kojeg zanemarujemo. Prije nego nastaviš, od tebe tražim samo jedno: ovo pismo pročitaj do kraja…

Ti dobro znaš da je svako od nas, u skladu sa svojim mogućnostima, obavezan naređivati dobro a odvraćati od zla. Ti znaš da je svako od nas dužan pozivati Uzvišenom Allahu u granicama onoga što je naučio od ispravnog znanja. Istina, nije svako u mogućnosti napisati knjigu ili letak, održati hutbu ili kakvo predavanje, ali svako na neki način može doprinijeti širenju Allahove vjere. Svako od nas je, na neki način, može pomoći.

Možda sebe ne vidiš ni u jednoj od metoda širenja islama, ali znaj da obaveza njegovog potpomaganja ipak ostaje na tebi. Tu svoju obavezu ti možeš izvršiti i putem izdvajanja svoga imetka za potrebe da’ve. Nije bitno koliko ćeš izdvojiti, nego je bitan način na koji ćeš to uraditi. Ako daš mnogo, ali samo zbog toga da bi se pored tvoga imena upisala ta velika svota, onda znaj da od toga neće biti nikakva dobra.

Ali, ako daš iskreno u ime Allaha i s iskrenom željom da taj novac bude od koristi islamu i muslimanima, onda će u tom imetku Allah dati bereket i na Sudnjem danu ćeš svoj postupak naći na vagi dobrih djela.

Nemoj škrtariti kada je u pitanju izdvajanje novca za aktivnosti koje doprinose širenju islama. Nemoj dozvoliti da prođe ijedan mjesec a da dio svoga imetka ne daš u te svrhe. Ovakvim izdvajanjem ti svoj imetak dijeliš na Allahovom putu. Od toga novca možda bude štampan neki letak sa islamskim sadržajem. Možda taj novac bude utrošen za kupovinu CD-ova ili DVD-ova sa predavanjima ili učenjem Kur’ana. Možda…

Nemoj potcjenjivati ništa od onoga što izdvojiš u ime Allaha bez obzira koliko to malo bilo. Ponekad i jedan dirhem može biti vrijedniji i kod Allaha cjenjeniji od hiljadu dirhema.

Zamisli ako izdvojiš samo jednu konvertibilnu marku… Zamisli da je od TVOJE marke kupljen samo jedan DVD na koji je snimljeno predavanje o pokajanju… Zamisli da je neka osoba koja ne zna za Allaha i Njegovu vjeru dobila taj TVOJ DVD… Zamisli da Allahovom voljom riječi sa tog TVOG DVD-a nađu put do srca ove osobe koja je bila ogrezla u grijesima, te DVD koji je kupljen od TVOGA novca bude uzrokom njenog pokajanja i razlogom da se vrati Allahu i počne obavljati namaz… Jesi li svjestan vrijednosti ovoga…

Znaš li da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Aliji, radijallahu ‘anhu: Da Allah tobom uputi jednu osobu, bolje ti je od krda najboljih deva!“ Jesi li svjestan šta će za tebe značiti ovo djelo na Sudnjem danu?! Zamisli sebe kako na Sudnjem danu stojiš pred Uzvišenim Allahom i odgovaraš za svoja djela…

Toga dana ćeš gledati desno od sebe i vidjet ćeš samo ono što si pripremio, i gledat ćeš lijevo od sebe i vidjet ćeš samo ono što si pripremio… Pogledat ćeš ispred sebe i nećeš vidjeti ništa drugo osim Vatre… Šta ako budeš od onih čija dobra djela ne budu mogla prevagnuti loša, ali u tom trenutku se poviče da imaš još jedno dobro djelo koje nije stavljeno na vagu, pa se pokaže da je tvojim sebebom upućena neka osoba i to bude djelo koje će pretegnuti tas tvojih dobrih djela?!

Sjeti se da će ti toga Dana svako dobro djelo biti izuzetno važno i nijedno ti neće biti zanemarljivo, te zbog toga ni na ovom svijetu nemoj zanemarivati ono što izdvojiš na Allahovom putu, bez obzira koliko to malo bilo.

Možda ćeš pomisliti da se ovakve stvari dešavaju samo drugima ali ne i tebi. Ako ovako misliš, onda ti savjetujem da pokušaš i sam se uvjeriš da postupak na kojeg ne obraćaš pažnju ponekad može biti povodom da neka osoba u praksi primijeni nešto od vjere. I ne samo to, nego čak i povodom da svoj život u korijenu promijeni i od grješnika postane pokoran Allahov rob.

Navest ću ti istinito kazivanje:

„Nakon mnogo teškoće uspio sam završiti studije na medicinskom fakultetu. Nisam vodio računa o studijama, ali mi je Uzvišeni Allah olakšao njihovo završavanje… Zaposlio sam se u bolnici nedaleko od mog mjesta stanovanja. Hvala Allahu koji mi je olakšao! Živio sam sa roditeljima i namjeravao skupiti mehr kako bih se mogao oženiti, na što me je majka podsticala svakoga dana. Posao je bio lagan, ozbiljan i precizno uređen, pogotovo jer sam radio u vojnoj bolnici. Volio sam biti aktivan, pa sam u svome poslu bio izuzetno uspješan…

Bolnica u kojoj radim zapošljava službenike različitih nacija. Moja veza s njima je poslovna, dok su oni uvijek koristili moje prisustvo u vidu domaćina koji ih može uputiti na historijske spomenike, pijace i druga zanimljiva mjesta. Neke od njih sam vodio i svojoj kući, tako da je veza između nas postala veoma jaka. Običaj je bio da, kada neko od njih završava sa radom u bolnici, napravimo za njega oproštajni skup.

Kada se jedan britanski doktor odlučio na povratak u svoju zemlju, jer je period njegova posla u bolnici istekao, ostali uposlenici bolnice su se dogovarali o oproštajnom skupu, te smo odlučili da se skup održi u dvorištu moje kuće. Kako sam sa ovim doktorom dugo radio, neprestano sam razmišljao o jednoj stvari: ‘Šta da mu poklonim na rastanku?’ Našao sam vrijedan i u isto vrijeme odgovarajući poklon. Ovaj doktor volio je sakupljati antikvitete. Obzirom da je moj otac imao mnogo takvih predmeta, pitao sam ga, pa mi je on ustupio jedan od njih.

Cijelom razgovoru sa mojim ocem prisustvovao je i moj amidžić koji mi predloži: ‘Zašto mu kao poklon ne bi dao knjigu o islamu?’ Nisam uzeo govor moga amidžića ozbiljno, ali mi je Allah olakšao izvršenje njegovog prijedloga bez ikakvog truda s moje strane. Kada sam sutradan otišao u knjižaru kako bih kupio neke novine i časopise, primjetio sam knjigu o islamu na engleskom jeziku. Riječi moga amidžića mi ponovo zazvoniše u ušima, tako da sam se ipak odlučio da je kupim, pogotovo što je knjiga bila veoma jeftina.

Na dan oproštaja knjigu sam stavio iza svoga poklona kao da je krijem. Predao sam mu poklon… Sam oproštaj je bio veoma tužan, jer je taj doktor bio drag svima nama. Naš prijatelj je otputovao… Dani i mjeseci su brzo prolazili… Oženio sam se i dobio dijete…

Jednog dana mi je stiglo pismo iz Velike Britanije. Čitao sam ga polahko, jer je bilo na engleskom jeziku. U početku sam razumio jedan dio, a jedan dio nisam. Ono što sam razumio bilo je da je to pismo od nekog starog prijatelja koji je sa mnom dugo radio. Pokušao sam se sjetiti… Njegovo ime prvi put čujem… Ne samo to, ime mi je bilo čudno. Zvao se Dajfullah. Zatvorio sam pismo pokušavajući se sjetiti nekog prijatelja s tim imenom, ali se nisam sjetio nijedne osobe sa tim imenom. Samo sam ja imao to ime. Ponovo sam otvorio pismo i počeo čitati sa još većom pažnjom. Ovo je dio njegovog pisma:

‘Dragi brate Dajfullah!

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Uzvišeni Allah mi je olakšao islam i uputio me tvojim sebebom. Nikada neću zaboraviti tvoje prijateljstvo prema meni… Molit ću Allaha za tebe. Sjećam se knjige koju si mi poklonio prije moga odlaska. Tog dana sam je pročitao i ona je raspirila u meni želju da saznam što više o islamu.

Od Allahove milosti prema meni je da sam na omotu knjige našao adresu izdavača tako da sam poslao molbu u kojoj sam tražio još knjiga. Poslali su sve što sam tražio i, hvala Allahu, svjetlo islama je zasjalo u mome srcu. Otišao sam u obližnji islamski centar i obznanio svoje primanje islama. Svoje ime, John, promijenio sam u Dajfullah, tvoje ime, zbog toga što si, uz Allahovu pomoć, bio uzrok mog primanja islama… Pokušat ću otići u Meku kako bih obavio hadždž.
Tvoj brat u islamu
Dajfullah

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!´´

Zatvorio sam pismo razmišljajući. Brzo ga otvorih ponovo i počeh čitati iz početka. Sadržaj pisma me veoma potresao zbog toga što sam osjećao iskrenost koja je izbijala iz svakog slova. Dugo sam plakao. Kako je Allah uputio u islam čovjeka mojim sebebom, a ja sam ne izvršavam sve dužnosti prema Njemu? Zar da Allah uputi osobu knjigom koja ne vrijedi ni pet rijala (trenutno 1,82 KM)?!

Osjećao sam radost što ga je Allah uputio bez moga truda, ali sam se jako i ražalostio, jer sam se sjetio svoje prošlosti i moga odnosa sa drugim radnicima u bolnici: nisam ih pozivao u islam, nisam ih upoznao sa ovom vjerom, niti sam im uputio makar jednu riječ o islamu koja bi za mene mogla posvjedočiti na Sudnjem danu… Mnogo puta sam sa njima razgovarao i šalio se, ali im nikako nisam govorio o islamu.

Allah je Dajfullaha uputio u islam, a mene ka samoobračunu i preispitivanju moga odnosa i obaveza prema Njemu. Od sada nijedno dobro djelo neću potcijeniti, pa makar to bilo poklanjanje knjige kupljene za samo jedan rijal (0,36 KM). Razmišljao sam šta bi se desilo kada bi svaki musliman poklonio samo jednu knjigu nekome iz svoje okoline? Šta bi se desilo?!“

(Iz knjige Ez-zemenu’l-kadim, Abdulmelik el-Kasim, treće izdanje, 1415. g.H, str, 18-21)

Brate moj! Sestro moja!

Zar ne možeš i ti biti kao ovaj musliman čijom je knjigom od 2 KM Uzvišeni Allah uputio osobu koja do tada čak nije ni bila islamske vjere?!

Evo svakodnevno smo svjedoci poziva za učešće u različitim korisnim islamskim projektima, pa ako se već do sada nisi uključio u neku od tih plemenitih akcija, onda je krajnje vrijeme da sa time počneš. Ne potcjenjuj ono što daš! Ti si pomogao koliko si mogao!

Brate moj! Sestro moja! Halali što sam te bihuzurio! Neka te Allah uputi ka onome što On voli i sa čime je zadovoljan!

Tvoj brat

Edin Nezirić