Iskreni dječak

Priča za djecu

Bio je jednom jedan kralj koji je imao veliko bogatstvo, divne njive, sume i parkove. Imao je sve sto je zelio, samo mu je nesto nedostajalo…nije imao djece. To ga je rastuzivalo. Pogotovo kad je gledao na svoje kraljevstvo. Razmisljao bi kako da nade naslijednika, koji ce biti dobar prema svojim podanicima. Tako je jednog dana pozvao svog ministra i rekao mu da pripreme za sutra…

puno hrane i zovnu svu djecu iz cijelog kraljevstva sa roditeljima. Sakupila su se sva djeca, radosna sto su mogli da skakucu i graju se u palaci, a roditelji radoznali zasto li su pozvani sa djecom.
Kralj je poceo svoj govor: ” Dragi moji..vi svi znate da sam ja godinama bio pravedan i dobar prema vama, a vidite da sam ostario. Znate da nemam potomaka, pa zelim da neko od vase dijece mene naslijedi. Svako dijete ce dobiti po jednu sijemenku pa neka je zasadi, ja cu doci nakon tri mjeseca u grad, pa cu vidjeti koga cu izabrati za naslijednika.”

Ljudi su se u cudjenju gledali. Tako je i mali Jusuf dosao kuci, odmah je uzeo jednu posudu, zemlje te rekao: “Bismillah” i zasadio sjemenku. Zalio je u stavio na prozor kako bi sunce grijalo sjemenku. Svako jutro kad bi se probudio, odtrcao bi do posude sa sjemenkom da vidi jeli nikla. Medjutim, svaki dan bi se razocarano vraco. Nakon 2 sedmice otiso je do svoje mame i reko: “Mama, ja sam stvarno sve uradio kako treba, zasadio sjemenku sa Bismillom i zalio i stavio na prozor, medjutim nista nece da nikne” i tada se mali djecak rasplaka.

Mama ga je zagrila i predlozila mu da uzme drugu posudu, novu zemlju i da pokusa jos jednom. I tako je mali Jusuf obrisao suze i pokusao jos jednom. Nova posuda, nova zemlja, lagano je stavio sjemenku unutra, rekao Bismillah i zalio sjemenku. Stavio opet na prozor i nadao se da ce uskoro nici klica. Opet je svako jutro odtrcao da vidi klicu..ali nista nije nicalo.

Tako je dosao dan u kojem je kralj trebao da izabere svog naslijednika. Djeca su, lijepo obucena, poredala jedno pored drugog, iza njih su stajali roditelji a u ruci su imali posude sa razlicitim, prelijepim biljkama. Samo je mali Jusuf je stajao svojoj siromasnoj odjeci, iza njega njegova mama a u ruci posuda sa..zemljom. Drzao je je u ruci a suze su mu tekle niz lice, dok je gledao te lijepe cvijetove svojih prijatelja.

I eto ga, stize kralj. Izadje iz svojih kola i krenu do prvog djeteta. Zastao je, a na licu mu neki cudan izraz – iako je dijete imalo prelijepu biljku. Svi su se cudili sto je kralj izgledao razocaran, tuzan. Isao je kralj od djeteta do djeteta, gledao u biljke i cvijetove, jedan lijepsi od drugoga, ali nije bio sretan. Dok nije dosao do malog Jusufa, zastao je i pomilovao dijete po glavi. Pitao ga je zasto place. Mali Jusuf mu je objasnio okako je sve uradio kako treba, kako je fino sa Bismillom zalio cvijece i stavio na sunce, ali da nista nije niklo.

Kralj se nasmija, uze maloga za ruku i povede ga kako bi se obratio ljudima. “Zelim da vam predstavim mog naslijednika!” Ljudi su gledali na malog Jusufa, koji je drzao u ruci zdjelu bez biljke. Cudili su se i cekali objasnjanje.

“Vidim da se cudite. Ja sam dao svakom djetetu po jednu sjemenku, jedino ovaj djecacic nema nista u svojoj zdjeli sa zemljom. Ja sam zelio da nakon moje smrti dode neko na vlast, ko ce biti iskren i bogobojazan. On je zasluzio da naslijedi svo moje bogatstvo-jer me nije prevario. Smjemenke koje sam dao vasoj djeci su bile skuhane, tako da nista i nije moglo da nikne, a vasa djeca su zamjelila sjemenke, zeleci doci do vlasti”.

Roditelji koji su znali za tu prevaru su se postidjeli, a bilo im je ujedno drago da ce njihov buduci vladar biti taj iskreni djecak.