Primjeri dobročinstva u Švedskoj

1. Prije nekoliko mjesci dolazio nam jedan daija sa podrucja bivse YU, pa sam pomislio kako je ovo izvrsna prilika da preko njega posaljem novac za jednog bolesnog djecaka, jer ovaj daija ne zivi daleko od tog djecaka (novac je prikupljan preko NUM stranice, a radilo se o vecoj sumi). Medjutim kako mi je auto bilo pokvareno nisam mogao ici na ovo druzenje, pa sam nazvao jednog brata u obliznjem gradu i pitao ga da on nece ici na ovo islamsko druzenje. Rece mi da se nije jos odlucio, pa me upita zasto ga pitam te mu objasni ovo u vezi novca, a on tada rece: “Hocu, ici cu i ponjecu taj novac, inshaAllah.” Posto je preuzeo ovaj emanet, rece mi….

da ce me nazvati kada preda novac, da ovaj drugi brat potvrdi da je preuzeo posliljku. Druzenje ja pocelo u petak u jednom gradu koji je udaljen od nas preko 200 km i nesto malo prije dzume namaza me je zvao, ali se nisam uspio javiti, pa ga poslije dzume nazovem. Kaze mi da je predao novac, pa ga priupitam kako je na druzenju, a on veli da je on na putu kuci.

“SubhanAllah, kako na putu kuci, za neces biti na druzenju koje pocinje poslije dzume namaza?” – upitam ga iznenadjen. A on mi veli da ima nekih obaveza i da mora kuci. Tek tad mi sinu misao da je on otisao u taj grad samo radi toga da bi odnio novac za bolesnog djecaka!! “Pa subhanAllah, covjece, zasto mi ne rece da nisi planirao ici na ovo druzenje, zar si prevalio put od skoro 450 kilometara samo da bih odnio novac, da sam znao da se o tome radi ne bih ti davao novac”. ” Ne sikiraj se, ja sam sreo bracu i obavio sam dzumu namaz dolje, a ovo sam uradio u ime Allaha” – rece mi.

Uhvati me malo griznja savjest i bi mi krivo sto nisam odmah skonto o cemu se radi, jer mi je rekao da se nije bio jos odlucio da li ce ici na druzenje, medjutim cim sam mu spomenuo novac za djecaka on mi je rekao da ce ici. Istovremeno me ovaj postupak zadivio, i poslije naseg razgovora, pomislih kako ima insana koji su, da bi postigli zadovoljstvo svog Gospodara, spremni zrtvovati i svoje vrijeme i svoj imetak. ima jos hajra u ovome ummetu.
*************************************************

2. Prije godinu dana mogli ste citati tekst o bratu Muhamedu Mrakovicu, r.a., bratu koji je nekoliko dana prije nastupa proslog ramazana pao sa jedne skele i na licu mjesta poginuo. Napisao sam samo nekoliko stvari kako bih citaocima priblizio sliku koliko je ovaj insan bio spreman zrtvovati za islam i muslimane. Spomenuo sam da je prikupljao odjecu, obucu i igracke pa to slao autobusima siromasnim samohranim majkama i jetimima u BiH. Kad bi se koja sestra pokrila, u tom gradu gdje je zivio, on bio kupio hidzab i bombonjeru i ubacio u njeno postansko sanduce kao podrsku u njenoj odluci.

Snimao je i djelio na stotine, hiljade CD-ova sa islamskim predavanjima i to djelio sirom Svedske, a i izvan nje. Znao je kupiti pisma, na njima napisati ime i kucnu adresu brace koja prikupljaju pomoc za siromasne muslimane, onda ici od brata do brata i pricati im o kakvim slucajevima se radi i onda im reci: “Evo ti gotova koverta sa markicom, na tebi je sam da izdvojis nesto od svog imetka i da posaljes ovo pismo”. I sam je svaki mjesec ucestvovao u ovim akcijama (svaki mjesec je redovno stizala uplata od njega za one slucajeve za koje se prikupljala pomoc preko NUM stranice), iako je bio na socijali.

Kada je preslio na Ahiret, u jednom dzepu u njegovj jakni su nasli ceduljicu na kojoj je pisalo da nije podigao jedan ljek, jer nije imao novca da ga plati, pa je to ostavio za iduci mjesec, a svaki mjesec je odvajao za druge muslimane, pa cak i na ustrb sebe i svojih potreba. SubhanAllah! Zaista o ovome insanu bi se moglo jos mnogo toga napisati, ali cu navesti jos samo jednu stvar, za koju sam cuo poslije njegove smrti.

Naime, kada covjek zeli da radi hajr i kada je spreman na tom putu da se zrtvuje, onda mu Uzviseni Allah otvori vrata dobra i nadahne ga idejama koje mnogima od nas nikada uzivotu nebi na um pale. Muhamed bi znao naruciti knjige sa islamskom tematikom na nasem jeziku iz BiH i onda bi otisao u gradsku (svedsku) biblioteku i poklonio bi im te knjige, a onda je ta biblioteka te knjige izdavala svojim posjetiocima. Kazu braca da su te knjige cesto bile iznajmljivanje, tj. posudjivane na citanje. Mozda je i dan danas tako.

Jako tesko mi je pala vijest o njegovj smrti. Nedugo poslije njegove dzenaze usnijem ga: Ulazim u jedan mesdzid i vidim njega nasmijanog, sjedi na lijevoj strani i razgleda po mesdzidu, a braca u mesdzidu govore kako je on preselio, a ja govorim: “Ma nije on mrtav, zar ga ne vidite? Vidite kako se blago i lijepo smije.”

Da ti Uzviseni Allah kabur ucini od dzennetskih baci i da ti bude milostiv na Sudnjem danu, a nas da ucini od onih koji ce hizmetiti islamu i muslimanima i koji nece zaliti da daju svoje vrijeme i svoj trud i imetak na tom putu!