Bajramsko veče

Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim. Bismillahir-rahmanir-rahim
Hvala pripada samo Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, Vladaru Sudnjeg Dana. Salavat i selam neka su na Njegovog miljenika, najodabranijeg i najboljeg stvorenja koje je hodalo licem Zemlje – Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve vjernike i vjernice koje slijede Pravi put do Sudnjeg Dana.

Iza nas je još jedan Ramazan. Mjeseces posta, Allahove milosti, oprosta, zaštite od Džehenemske vatre. Ukratko, prilika koju razumom obdareni nijesu propustiti zaslužujući oprost od Milostivog i sakupljajući snagu za narednih 11 mjeseci čvrsto se držeći užeta Gospodara Vidljivog i Nevidljivog.

Govoriti o blagodatima mjeseca Ramazana sada je suvišno, jer kako kaže Allah dž.š.: “Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem”, tako da ćemo se pozabaviti temom Bajrama, odnosno jednog njegovog dijela koji se danas na žalost praktikuje na veoma pogrešan i uvrnut način od strane naše omladine, pa i šire populacije. To su Bajramske večeri i način provođenja tih noćiju.

Za svakog muslimana Bajram predstavlja veliku radost i priliku da se ti dani iskoriste kako bi se popravili rodbinski, komšijski i društveni odnosi. Dani koje provodimo sa svojim najdražima i zahvaljujući Gospodaru na svim blagodatima koje nam je pružio. A onda, kada padne noć i spuste se šejtani, koji su prethodni mjesec proveli u okovima, željni osvete i svoje misije – skrenuti što više ljudi sa Pravog puta i povući ih sa sobom u Džehenemsku vatru, nastaje pravi metež i dilema u koju se nađu oni slabiji vjernici – Kako provesti Bajramsko veče?!

Pored šejtana, postoje i njihovi saradnici među nama koji su odavno počeli sa pripremama za post-ramazanske dane. Prvo Bajramsko jutro osvanulo je sa plakatima, flajerima i ostalim propagadnim materijalom koji nas upućuju na to da nas u ovim Bajramskim noćima čeka nezaboravan provod. Očekuju nas žurke prepune alkohola, muzike, polugolih ženskih i muških tijela. Cio taj projekat je toliko dobro organizovan da su organizatori vodili računa i o najsitnijim detaljima. Tako će vas na ulazu čekati promoterke koje će vam dijeliti “stvarčice” bez kojih žurka nije žurka, oko diskoteke će kružiti taksisti koji će vas,nakon što se atmosfera “uzburka”, odvesti na željeno mjesto, a dežurni pripadnici hitne pomoći i službe bezbjednosti će biti u pripravnosti ako zatreba da reaguju u domenu svojih sposobnosti.

Ko su organizatori?

Organizatori su u većini slučajeva naši muslimani koji su, usuđujem se reći, samo muslimani po imenu i prezimenu i ne posjeduju ništa drugo što karakteriše jednog mu’mina (vjernika). To su ljudi (momci) koji su poznati po osobinama koje ne spadaju u islamski ahlak. Često ćete ih vidjeti na ulici da “ubijaju dosadu”, dobacuju prolaznicima, idu na okupljanja gdje pored alkohola uvijek ima i nereda, kockaju se… Kada ih pitate o Islamu i njihovom učešću u vjerskim aktivnostima dobićete odgovor kako su i na tom polju aktivni.

Istina, i jesu, ali ako u tu aktivnost ubrajate organizaciju Bajramskih večeri na njihov način, pričanje o Islamu uz stavljanje za uzor nekog islamskog vođu ustanka koji radi van Šerijatskih zakona, pobunjenika ili nekog sasvim trećeg (a ne Poslanika s.a.v.s!), što slušaocima daje utisak o Islamu kao vjeri terora i potvrđuje tvrdnje Zapada. Oni uvijek najbolje znaju šta se događa po džamijama, islamskom svijetu, “sektama i vehabijama”, vjerskim manifestacijama i td., a u suštini nikad nijesu ušli u džamiju ili uđu kad baš situacija to od njih zahtijeva i nemaju opravdanje pred ljudima za izostanak. Njihovo društvo čine ljudi karakterno slični njima koji teže da budu kao oni. Jesu li nam ovo uzori?!

Ramazan izvodi na vidjelo 4 kategorije ljudi:

**Prvu grupu čine oni pravi Allahovi robovi koji znaju šta predstavlja taj mjesec i provode ga onako kako je On zadovoljan. Oni su iskreni mu’mini koje će Gospodar inša’Allah nagraditi nagradom kakvom samo On zna i umije.

**Druga kategorija ljudi su oni totalno suprotni od ove prve. Oni ne obraćaju pažnju i ne interesuje ih kad su islamski praznici, na znaju uopšte šta ova lijepa vjera sa sobom nosi i koliko su počastvovani što su pripadnici Islama. To su ljudi koji žive od danas do sjutra, sijući nered i nemoral po Zemlji bez straha i odgovornosti pred Allahom s.w.t. Zaista nijesu vrijedni pomena tako da ih nećemo komentarisati.

**Treća grupa je ona, kako bi oni sami rekli, “zlatna sredina”. Znaju za neke osnovne običaje, razlikuju istinu od neistine, ali ne klanjaju namaz i ne izvršavaju ostale vjerske dužnosti.
To su prosječni ljudi koji kod sebe imaju bar toliko pristonjosti da se za vrijeme blagdana uzdrže od svojih loših navika i griješenja. Kad prođu ti dani onda se vrate svojim porocima sve do naredne pauze. Ova kategorija je najzanimljivija iz razloga što se sa njima najbolje može ostvariti dijalog. Uvijek su tu da saslušaju tuđe mišljenje i nauče nešto od drugoga. Njima trebamo posvetiti veliku pažnju i dati im prave argumente kako bi i oni shvatili o okusili slast imana i Islama kao univerzalne religije.

**Četvrta grupa – licemjeri! Osobe od kojih vam se smuči pitajući se šta sve ova Zemlja drži i kakav se sve šljam na njoj nalazi. Za vrijeme mjeseca Ramazana su toliko aktivni na polju Islama da su prijatno iznenađuju sve one koji ih znaju. Oni poste, idu redovno na teraviju, bave se nekim vjerskim temama i td. Sve to potraje do kraja Ramazana, kad skinu maske i pokažu svoje pravo lice!

Na žalost, bio sam prisutan kad su neki od njih davali izjave tipa: “Eh, prođe vala i ovaj Ramazan. Ne mogu isčekati Bajramsko veče da se napijem k’o što davno nisam!” SubhanAllah! Ne možete da vjerujete svojim ušima! Jesu li to one osobe sa kojima ste do juče stajali u safu?! Osobe koje vam je bilo drago da sretnete i sa njima lijepo porazgovarate?! To je na žalost istina sa kojom se morate pomiriti. Kako se bliži Ramazan, njihova prsa se skupljaju, steže ih šejtan zato što zna da će naredni mjesec provjesti u okovima, a do tada daje detaljno upustvo kako da se ponašaju njegove vjerne sluge – munafici (licemjeri). Kad već nastupi mjesec posta onda se oni uklope u tu svoju novu ulogu kako bi ih ljudi oko njih hvalili i pominjali po dobru.

To je glavno svojstvo licemjera – rade nešto da bi ih drugo vidjeli i pričali o njima. Žele da su u centru pažnje i sve će uraditi da do toga dođu. Za njih kaže Allah dž.š.: “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u Onaj svijet!’, a oni nisu vjernici. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. Kad im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji’, odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo’. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne osjećaju“(El-Bekare, 8-13); dok Poslanik a.s. navodi njihova svojstva: “Tri su svojstva po kojima se raspoznaje munafik: kad govori – laže; kad obeća – ne ispuni i kad mu se nešto povjeri – iznevjeri”.

Nećemo se više baviti munaficima jer dovoljna im je poruka Uzvišenog: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kad ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu. Neodlučni su kome će se privoljeti, ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš. Licemjeri će na samom dnu Džehenema biti i ti im nećeš zašttinika naći“(En-Nisa, 142-145).

Gdje smo mi u svemu tome?

Ako pogledate prosječnog muslimana koji ode petkom na džumu ali pored toga, vođen svojm strastima, posjeti i neki lokal u kojem se alkohol konzumira, on je zaista u pravoj dilemi. Dvoumi se oko toga kako ispravno da postupi. Sa jedne strane zna da Islam zabranjuje takvo organizovano slavlje Bajrama, međutim, sa druge, to je prilika koja se pruža svega dva puta godišnje.

U ovakovoj nedoumici ključnu ulogu igra društvo s kojim provodimo većinu vremena. Ukoliko je društvo dobro i ima normalan pogled na stvari, da ne kažem islamski pošto svako ko imalo razmišlja vidi koliko je nelogično da se ovako provodi Bajram, uticaće na pojedinca iz grupe i on će ispravno odlučiti. Kakvo je društvo u globalu takvi su i pojedinci, nikad ne može pojedinac biti bolji/gori od društva i suprotno.

Mnogi se pravdaju riječima: “Ja ne pijem”, ili “Pa, tamo će biti sve muslimani i lakše je ostvariti kontakt sa njima kad imamo zajednički povod za okupljanje”. Pod ovim ‘kontakt’ često podrazumijevaju da će naći djevojku/momka ili društvo moralno slične njima, tj. one “površne” muslimane. Međutim, znajte da takvo društvo možete naći, maltene, na svakom ćošku, pri tom ne kvareći duh i posebnost Bajrama.

Pravdanje time da ne pijete, odnosno da ste na tom skupu samo iz znatiželje, nije učinkovito. Svojim prisustvom odobravate sve ono što se dešava i što će se tek u desiti na takvim proslavama, da ne govorim o potpori koju dajete alkoholu, za koga Poslanika s.a.v.s. kaže: “Allah je prokleo alkohol i onoga ko ga pije, toči, prodaje, onoga kome se prodaje, onoga ko ga pravi, ko ga nosi i kome se nosi.’’

Evo jedan primjer iz života Muhammeda a.s. dok on još uvijek nije počeo primati Objavu (nije postao Poslanik), a tiče se slavlja:
Rekao je Resulullah a.s: “Nisam nikada bio zainteresovan da činim ono što su činili predislamski Arapi, osim u dva slučaja, i u oba mi je Allah dž. š., našao izlaz iz situacije. Zatim mi se to više nije dešavalo do početka Objave, kojom me je Allah počastio. Rekoh, jedne večeri, dječaku koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke: ‘Hoćeš li paziti i moje ovce, a ja idem na sijelo u grad, kao i ostali mladići?’ Odgovori da hoće. Ja krenuh, i kad bijah kod prve kuće u Meki, čuh svirku, pa upitah: ‘Šta je to?’ Odgovoriše mi: ‘Žene se dvoje mladih.’ Ja sjedoh da poslušam, a Allah dž.š., začepi mi uši i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dječaku, a on me upita kako je bilo. Ispričah mu, a zatim odlučih da i druge noći uradim isto. Kad uđoh navečer u Meku, snađe me isto kao i prethodne noći. Poslije ovog događaja, nisam dozvolio da me okupira zlo”.

Da ne misliš slučajno da si bolji od Poslanika a.s. i da može to da ti se toleriše?! Subhanallah,sadaka Resulallah!
Resulullah a.s. se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom naravi. Bio je na najmuževniji, i najljepšeg ahlaka (morala). Posjedovao je blagost, ljubaznost. Govorio je samo istinu. Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet čuvao. Njegov ga narod prozva “El – Emin” (pouzdan i povjerljiv), a za njega kaže majka svih vjernika, Hatidža, r.a.: “Snosi teret (pomažući siročadi), stječe za siromahe, gostoljubiv je i pomaže one koji zastupaju istinu.”

Dragi brate i cijenjena sestro, o ovoj temi moglo bi se pisati jako puno ali mislim da je nekima i ovo malo štiva dosadilo i jedva čekaju kraj teksta, tako da neću puno dužiti i oduzimati vrijeme koje svako provodi na sebi svojstven način.

Šta reći na kraju? Savjet neki koji će staviti pečat na cjelokupnu ovu priču? Odgovor je: Ništa specijalno. Onima kojima je Svemogući Vladar dao razum neće ostati ravnodušni i ova priča će ih podstaći malo na razmišljanje. Oni koji malo manje znaju i neobzirni su ne znači da treba da posustanu jer znajte da Allah dž.š. u suri En-Nisa kaže: “Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv”.

Za one koji donesu pravu odluku “Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!”(Ali Imran: 135-136).

Umjesto završne riječi

Rekao je Poslanik s.a.v.s.: “O ljudi, vi imate putokaze pa stoga ih slijedite. Vi imate svoj cilj pa, stoga idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od Dunjaluka svoga za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u čijoj je moći Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije Dunjaluka nema staništa osim Dženneta ili Džehennema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti”.

Autor: Rasim Spahić