Negiranje genocida

U nedjelju (29 augusta 2011) je SVT (svedska televizija) prikazao „norveški“ dokumentarni film o Srebrenici žrtvovanom gradu. Iz filma smo naučili da je tadašnji predsjednik Bosne, Alija Izetbegović, zapravo odgovoran za genocid u Srebrenici. „On je prodao Srebrenicu da bi zapad mogao napasti Srbiju.“ Tu nagodbu (zapad – Izetbegović) je po filmu predložio lično tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton. Film nas uči da je Clinton rekao Izetbegoviću: „Ukoliko omogućiš da Srbi pokolju 5000 Muslimana u Srebrenici, ja ću osigurati vojnu intervenciju NATO-a protiv Srba“, zanimljivo zar ne? Film se tu ne zaustavlja.

Prema filmu ratni zločinac Ratko Mladić, je dobri tip koji pokušava pronaći riješenje „z a nesigurnu situaciju u Srebrenici“ , ali ne može jer su „Muslimani porokleto nesretni da ne znaju šta žele“. Film nas uči i to da u tom ratu postoje dvije strane: “bosanska strana uz koju je NATO (!) I nizozemski UN-a snaga (!) Od 450 vojnika, sa 5.500 vojnika pod zapovjedništvom Nasera Orića“, druga strana je general srpske vojske Mladić sa samo sa” četiri tenjka i 400 vojnika. ”

Ako neko nije dobro shvatio, to vrijedi ponoviti: prema filmu, UN se borio na bosanskoj strani!?

Ali je ipak najteže poricanje genocida počinjenog u Srebrenici. Na početku filma se govori o genocidu, ali onda slika sklizne preko toga zašto se on dogodio. Uzrok genocida je zapravo “ratni zločin”, kojim su Muslimani pobili nevino seosko stanovništvo oko Srebrenice. Film nam nudi osvetu kao legitimni motiv za ubijanje nevinih ljudi u Srebrenici, ali i poricanje sama genocida. Žrtve u Srebrenici su „mješavina vojnika i civila“, sama operacija osvajanja se tumači kao „najobičnija vojna operacija“.

Drugim riječima, nije bio planiran genocid u Srebrenici, već pogreška u konvencionalnoj vojnoj operaciji. Upravo to je negiranje dokazanih zločina u Haškom tribunalu protiv srpskih generala Krstića, Case (vidi, presude: IT-98-33-T) ili priznanja od onih koji su činili zločin genocida (Erdemović, Case No, IT-96-22-T), što neigra nikakvu ulogu za film i njegove reditelje.

To je film koji ignorira gotovo sve dokaz do kojih je došao Haaški i to nije najveći problem. To je film koji je mješavina poluistina, zabluda, neznanja i laži. Film ponavlja zpravo svu nacionalističku propagandu koju je Milošević pokušao širiti godinama. Novo rukovodstvo Republike Srbije je uložilo veliki napor kako bi pokazala tamnu stranu Miloševićeve vladavine. Najveći problem je to da je prostor SVT prodat islamofobima koji nastoje negirati genocid u Srebrenici. Baš kao što su tom teorijom, Židovi sami krivi za sve što su pretrpjeli, tako su i u ovom filmu muslimani sami kriviti za genocid što su pretrpjeli.

To je vrlo zabrinjavajuće da je SVT odlučio pokazati ovaj film. SVT nesmije biti kanal za poricanje genocida koji je pažljivo mapiran od Haaškog suda. Da SVT nije prganizovala valjanu debatu uz film, je još više zabrinjavajuće. Odgovorni urednik SVT-a treba da odgovori zašto?

Jasenko Selimović u svedskim vecernjim novinama “Expressen”

Jasenko Selimović je državni sekretar Švedske, odgovoran za integraciju, diskriminaciju i ljudska prava, ali piše ovdje kao član liberalna stranka.