Priča jedne Srpkinje: “Vjerovala sam u Isusa kao božijeg sina svim svojim bićem”

Na početku želim da kažem da sve što sam znala o islamu je to da muslimani čitaju Kur’an i ne jedu svinjetinu. Odrasla sam sa njima, jedan od boljih drugova mi je musliman i baš čudno je to da nikada ga nisam pitala šta je zapravo islam. Mediji su čudo, predstavljaju islam u najgorem smislu. Muslimane kao teroriste, a istina je potpuno drugačija. Rođena sam u pravoslavnoj porodici, krštena sam sa 9 godina, u crkvu nisam išla niti sam čitala Bibliju, jer moj otac je ateist mada i okolina je takva da ići u crkvu znači da si ‘lud’. Nemojte misliti da nisam bila vjernik, jer jesam. Vjerovala sam u Isusa kao božijeg sina svim svojim bićem. Slavila Božić i Vaskrs. Vjerovala u njegovo raspeće i da je dao život za naše grijehe. Krst i ikonu bogorodice sa Isusom sa krštenja sam čuvala sve ove god uz sebe.

Kako je sve krenulo? Hm, bio je to jedan zahtjev za prijateljstvo na društvenoj mreži “facebook”. Prihvatila sam iako je ime ‘Svijetlo Istine’ meni tada bilo smiješno. Na pitanje ‘Ko si ti?’ dobila sam odgovor ‘Tvoje svijetlo istine’. Odmah me ubacio u grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’ u kojoj sam ostala čisto da vidim šta se tamo dešava. Bilo je svega.

Hrišćani su branili svoje, muslimani svoje. Boljelo me, priznajem, kad god bi muslimani govorili ‘Isus nije razapet, Isus je musliman, Isus nije bog’ i nekad sam ih i vrijeđala kako iznose laži, branila sam hrišćanstvo svom silom. Rekli su mi ‘Imaš čuda u Kur’an-u, imaš dokaze’ a ja sam rekla ‘Kunem se nikad Kur’an čitati neću’. Ušla sam u drugu grupu (pri čemu ostajem u prvoj) i zid je ispunjavao samo hrišćanski teolog, a muslimani su samo komentarisali. Bio je tu jedan musliman koji je tako lijepo govorio. Tako je smireno komentarisao. On mi je slao dokaze iz Kur’ana i ja sam čitala. Vjerovala sam u sve to ali sam odbijala da prihvatim istinu. Muslimani su predstavljali svoju vjeru kako treba i ja sam to vidjela, ali nisam htjela da to prihvatim.

U onoj prvoj grupi sam rekla muslimanima da odlazim iz nje i da će mi Bog dati vremena da shvatim šta je istina. Njihov odgovor je bio ‘Otkud znaš, možeš sutra umrijeti?’. Ja sam im odgovorila ‘Ja vjerujem’ i otišla s obije grupe. Ostala sam u kontaktu s nekima od njih, jednim bračnim parom iz Srbije i još nekima. Plakala sam, lila suze i govorila Bogu da me ne ostavlja. Jedna žena (bračni par iz Srbije) mi je slala videe o hrišćanima koji su prešli na islam. Zatim sam je pitala šta je to dova, i ona mi je rekla ‘ Ispruži svoje ruke ka nebu i zamoli Boga da učini tvoja prsa prostranim i da te uputi na pravi put’. Uradila sam to. Nikada neću to zaboraviti. Znala sam da me Bog neće, nisam dovila Isusu već Bogu.

I onda sam jedne noći sanjala da sa drugaricom tražim nekog i ne mogu da ga nađem.Tu mi ona kaže nešto što u nisam shvatila u snu i ja je pitam ‘Otkud ti to?’ a ona odgovara ‘ ‘Pa iz Kur’ana’. Kada sam se probudila pomislila sam da to nije ništa, samo san. Ali Bog me ne pušta, ja opet sanjam san kako šetam s nekim i taj neko govori mi o nečemu s akcentom da to nije istina, a ja mu odgovaram ‘Allaha mi istina je’. Znala sam da je to to, Bog me uputio. Ušla sam na net, našla Kur’an i čitala. Nisam sumnjala, šta mi nije bilo jasno pitala sam muža ove žene. Čak mi je na engleskom tumačio moj drug Arap iz Egipta, zatim sam stala posle 20 i nešto sura. A znate zašto? Jer Božja Riječ bi trebalo da se lično čita. I muž ove žene mi je donio Kur’an iz Srbije. Tada sam prvi put čula Arapski jezik na cd-u, srce mi je lupalo prejako. Jedva sam čekala da dođem kući da čitam Kur’an.

Abdest? Smješno, nisam imala pojma šta je to, ali Kur’an se ne smije čitati ako si nečist. Ušla sam na net i posmatrala grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’. Uvidjela sam čovjeka kako na fin način komunicira te mu poslala poruku na”facebooku” s pitanjem ‘Da li si spreman?’. Njegov odgovor je bio ‘Zavisi za šta’ na što sam ja sam odgovorila ‘Da me učiš Islamu’, a on je na to odgovrio ‘Za to sam uvijek spreman’. Moram napomenuti da nikad prije nismo komunicirali. Ja sam mu saopštila svoju situaciju, čitala sam Kur’an, a on mi je tumačio mjesec dana.

Pored njega tu su bili još mnogi koji su mi pomagali. Kad sam pročitala Kur’an u koji nisam imala sumnje i koji sam čitala sa suzama na licu, odlučila sam prihvatiti islam. Izgovorila sam šehadet pred svjedokom i sada pred svima vama svjedočim da ja srcem vjerujem, a jezikom izgovaram da nema Boga osim Allaha i svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da je Muhammed Njegov Poslanik i Njegov rob!

Sjećate se mog druga s početka? Kad sam mu rekla da sam muslimanka nije mogao da vjeruje! Sada klanjam i učim i dalje. Put do istine je dug, a ja sam uz Allahovu pomoć zakoračila njime i molim Allaha da uz Njegov pomoć prođem kroz kapije Njegovog Dženneta! Reći će neki da sam slabić, a ja njima poručujem da sam jaka! Najljepše riječi su Allahove riječi, a On kaže ‘NISU SLIJEPE OČI, SLIJEPA SU SRCA U GRUDIMA’, ‘A SHVATAJU SAMO RAZUMOM OBDARENI’. Allah da nagradi sve koji su mi pomagali!

Sestra